Nisu imali mjesta za nju pa ju prodali za 62 tisuće dolara. Sad bi mogla postići cijenu od čak 80 milijuna

Riječ je o djelu „Betonte Ecken”, koje će se ovog mjeseca naći na aukciji aukcijske kuće Christie's. Ako dosegne procijenjenu cijenu, ne samo da će višestruko nadmašiti iznos za koji je nekoć prodano nego će postaviti i novi aukcijski rekord za Kandinskog.

Zaklada je 1964. godine odlučila prodati 50 od ukupno 170 Kandinskijevih slika iz svoje zbirke. Solomon R. Guggenheim, američki poslovni čovjek i jedan od najvažnijih pokrovitelja ruskog slikara, umro je 1949., a njegovu je umjetničku ostavštinu vodila zaklada koja je upravljala i istoimenim muzejom na Manhattanu, piše CNN.

Odluka o prodaji tada je obrazložena nedostatkom prostora. Nećak osnivača zaklade Harry F. Guggenheim izjavio je kako nisu željeli da vrijedna djela ostanu skrivena u muzejskim trezorima, umjesto da budu dostupna javnosti.

Na aukciji u Londonu 1964. godine svih 50 slika prodano je za ukupno 536.580 funti, odnosno oko 1,5 milijuna dolara prema tadašnjem tečaju. Neka od tih djela u međuvremenu su se ponovno pojavila na tržištu, ali po znatno višim cijenama.

Slika „Betonte Ecken” tada je prodana njujorškom trgovcu umjetninama za 22.000 funti, što je odgovaralo iznosu od oko 62.000 dolara. Danas se njezina vrijednost procjenjuje na čak 80 milijuna dolara.

Max Carter, globalni voditelj odjela za umjetnost 20. i 21. stoljeća u Christie'su, ističe kako je riječ o jednom od najvažnijih Kandinskijevih djela. Prema njegovim riječima, slika je u vrijeme prve prodaje bila izrazito avangardna, dok se danas smatra jednim od ključnih primjera apstraktne umjetnosti.

Štoviše, iz aukcijske kuće potvrdili su da je već zaprimljena ponuda koja premašuje dosadašnji rekord za Kandinskog. On trenutačno iznosi 37,2 milijuna funti, koliko je 2023. godine postignuto za njegovu sliku „Murnau mit Kirche II”.

Boja, geometrija i glazba u remek-djelu

Kandinski je sliku „Betonte Ecken” naslikao između prosinca 1922. i siječnja 1923., u jednom od najvažnijih razdoblja svoje karijere. Nakon nekoliko godina provedenih u Rusiji vratio se u Njemačku, gdje je prihvatio poziv za predavanje na poznatoj umjetničkoj školi Bauhaus u Weimaru.

Djelo odražava njegov prepoznatljiv pristup apstrakciji, geometrijskim oblicima i bojama. Posebno mjesto u njegovu stvaralaštvu imala je glazba, koja je snažno utjecala na njegov umjetnički izraz. Crne linije na slici podsjećaju na glazbene note, a sklad različitih oblika i elemenata daje joj gotovo simfonijski karakter.

Slika je neuobičajeno velikih dimenzija za Kandinskog, a njezina rijetkost dodatno pridonosi vrijednosti. Za razliku od nekih svojih suvremenika, nije bio osobito plodan umjetnik. Prema jednom od kataloga njegovih radova, naslikao je manje od 1200 ulja na platnu.

Velik dio njegovih djela danas se nalazi u muzejima i drugim institucijama koje ih ne namjeravaju prodavati. Među njima je i Guggenheimov muzej, koji je nakon prodaje 1964. godine ponovno proširio svoju zbirku Kandinskijevih radova te danas posjeduje više od 150 njegovih djela.

Iako je zaklada prodajom nekih remek-djela možda propustila zaraditi milijune dolara, zadržala je neka od najpoznatijih umjetnikovih ostvarenja, među kojima je i slavna „Kompozicija VIII”.