FOTO / Jezero na Jadranu krije tajnu: Znanstvenici 30 godina prate ono što se približava površini

Riječ je o jezeru Zmajevo oko, smještenom na poluotoku Gradina, u blizini Rogoznice i Šibenika. Ovo prirodno čudo dugo je približno 150 metara, široko oko 70, a duboko svega 15 metara. Od Jadranskog mora dijeli ga samo nekoliko desetaka metara kopna.

Iako nema vidljivu vezu s morem, Zmajevo oko zapravo nije slatkovodno jezero. Morska voda do njega dopire kroz podzemne pukotine u vapnenačkim stijenama, zbog čega predstavlja jedinstven prirodni sustav.

Upravo je ta neobična povezanost s morem jedan od razloga zbog kojih znanstvenici već godinama proučavaju njegova fizikalna i kemijska svojstva, prenosi Nova.rs.

Što se krije ispod površine?

Najveća posebnost Zmajeva oka jest način na koji je voda raspoređena po dubini.

Dok površinski slojevi sadrže kisik neophodan za život većine vodenih organizama, dublji dijelovi jezera potpuno su drukčiji. U njima nema kisika, a prisutne su znatne količine sumpornih spojeva, uključujući sulfide.

Razlog je to što se različiti slojevi vode ne miješaju dovoljno. Razlike u temperaturi, gustoći i kemijskom sastavu stvaraju svojevrsnu prirodnu barijeru koja sprječava prodor kisika s površine do dna.

Istodobno, razgradnja organske tvari i aktivnost mikroorganizama pridonose stvaranju uvjeta u kojima mogu opstati samo određene vrste bakterija.

Posebno su zanimljive takozvane ljubičaste sumporne bakterije, koje koriste svjetlost i sumporne spojeve u svojim metaboličkim procesima.

Istraživanje objavljeno 2025. godine u znanstvenom časopisu „Acta Adriatica“, koje potpisuju znanstvenice Instituta Ruđer Bošković, pokazalo je da se gornja granica dubokog sloja bez kisika posljednjih godina može nalaziti i na dubini manjoj od osam metara.

To znači da znatan dio ovog relativno plitkog jezera može biti nepogodan za život riba i drugih organizama kojima je kisik neophodan.

Jezero ponekad potpuno promijeni boju

Znanstvenici su tijekom višedesetljetnog istraživanja zabilježili i iznimno neobične pojave.

U određenim okolnostima dolazi do naglog miješanja površinske i dubinske vode. Tada voda bogata sumpornim spojevima dospijeva do površine, a kisik može nestati iz gotovo cijelog jezera.

Takvi događaji mogu izazvati masovno uginuće vodenih organizama.

Posebno neobičan prizor nastaje kada voda poprimi mliječnobijelu boju. Ta je pojava povezana sa stvaranjem sitnih čestica elementarnog sumpora, koje mijenjaju izgled jezera.

U znanstvenoj literaturi opisani su takvi događaji iz 1947., 1997. i 2011. godine, dok su istraživači i tijekom sljedećeg desetljeća bilježili ozbiljne poremećaje u raspodjeli kisika.

Za znanstvenike takve promjene nisu samo zanimljiv prirodni fenomen, nego i pokazatelj koliko je osjetljiva ravnoteža ovog ekosustava.

Promjena koja traje desetljećima

Jedno od najvažnijih otkrića odnosi se na dugoročno pomicanje granice između vode koja sadrži kisik i one u kojoj ga nema.

Studija objavljena 2023. godine u časopisu „Science of the Total Environment“ pokazala je da se ta granica, prema podacima prikupljanima od 1996. godine, pomicala prema površini prosječnom brzinom od približno 2,3 metra po desetljeću.

Posljedica je smanjenje volumena vode u kojoj ima kisika i širenje dubinskih slojeva bogatih sumpornim spojevima.

Ipak, to ne znači da se granica pomiče ravnomjerno svake godine. Njezina dubina ovisi i o sezonskim promjenama, temperaturi i stabilnosti vodenih slojeva.

Dodatna istraživanja pokazala su da je jezero povezano i s plimom i osekom Jadranskog mora.

Znanstveni rad objavljen krajem 2024. godine potvrdio je da se morska voda izmjenjuje s jezerom kroz podzemne prolaze. Iako su promjene razine vode u jezeru manje nego na otvorenom moru, taj proces može utjecati na temperaturu, salinitet i raspodjelu kisika.

Legenda o zmaju i stvarnost koja je još neobičnija

Uz Zmajevo oko vežu se i brojne lokalne legende, uključujući priče o zmaju koji navodno živi u njegovim dubinama.

Stvarni nastanak jezera, međutim, povezan je s krškim procesima. Voda je ispunila prirodno udubljenje u vapnenačkom terenu, stvarajući jezero koje je podzemnim prolazima ostalo povezano s morem.

Danas ovo neobično mjesto nije samo turistička atrakcija nego i važan prirodni laboratorij.

Praćenjem promjena u Zmajevu oku znanstvenici dobivaju dragocjene podatke o tome kako nastaju i kako se šire zone bez kisika, što je važno i za razumijevanje sličnih procesa u mnogo većim morskim ekosustavima.

A možda je upravo u tome najveća neobičnost ovog jezera. Dok njegova površina djeluje gotovo nepomično, samo nekoliko metara ispod nje odvijaju se složene kemijske i biološke promjene koje znanstvenici pokušavaju razumjeti već više od tri desetljeća.