U ovoj zemlji usred dana zatvaraju trgovine i prekidaju posao. Razlog nije samo vrućina

Kad se spomene Španjolska, mnogi prvo pomisle na flamenco, tapase i siestu – kratki popodnevni odmor koji je postao jedan od najpoznatijih simbola te zemlje. No, za razliku od raširenog stereotipa da Španjolci tada jednostavno "odmaraju od posla", stvarnost je mnogo složenija.

Siesta nije nastala zbog lijenosti, nego kao posljedica klime, tradicionalnog rasporeda rada, poljoprivrednog načina života i važnosti obiteljskog ručka. Iako je i danas dio španjolske kulture, sve manje ljudi u modernoj Španjolskoj zapravo ima priliku prakticirati je, piše Nova.rs.

Što je zapravo siesta?

Riječ siesta dolazi od latinskog izraza hora sexta, odnosno "šesti sat" nakon izlaska sunca. U vrijeme Rimskog Carstva to je bio period oko podneva kada su ljudi pravili kratku pauzu od rada.

Kroz stoljeća običaj se zadržao na Mediteranu, a u Španjolskoj je postao dio nacionalnog identiteta.

Tradicionalna siesta nije značila višesatno spavanje. Najčešće je riječ o odmoru nakon ručka koji traje između 20 minuta i sat vremena – dovoljno da se tijelo oporavi i nastavi s ostatkom dana.

Jesu li za siestu krive velike vrućine?

Djelomično, ali to nije jedini razlog.

U južnim dijelovima Španjolske, poput Andaluzije i Ekstremadure, ljetne temperature često prelaze 40 stupnjeva. U prošlosti, kada nije bilo klima uređaja, rad na otvorenom tijekom najtoplijeg dijela dana bio je izuzetno težak.

Poljoprivrednici, građevinski radnici i stočari zato su prekidali posao između ranog poslijepodneva i kasnog popodneva te nastavili raditi tek kada bi temperature pale.

Ipak, siesta nije bila ograničena samo na najtoplije krajeve. Postojala je i u sjevernim dijelovima zemlje gdje su ljeta znatno blaža, što pokazuje da klima nije jedini razlog njezina nastanka.

Kako je siesta postala dio svakodnevice?

Povjesničari smatraju da je važnu ulogu imao tradicionalni raspored rada.

Sve do druge polovice 20. stoljeća mnogi su Španjolci radili dva dijela radnog dana. Nakon jutarnjeg posla odlazili bi kući na ručak i kratki odmor, a zatim se vraćali na posao do kasnih večernjih sati.

Ručak je pritom bio središnji obiteljski događaj. Za razliku od zemalja u kojima se obrok često jede brzo, u Španjolskoj je ručak tradicionalno trajao dulje i bio prilika za druženje, nakon čega je kratki odmor dolazio prirodno.

Znanost potvrđuje koristi kratkog odmora

Istraživanja pokazuju da kratko popodnevno spavanje može imati pozitivne učinke na organizam.

Drijemanje od 10 do 30 minuta može poboljšati koncentraciju, raspoloženje i razinu energije te smanjiti osjećaj umora.

Problem se može pojaviti ako san traje predugo – više od sat vremena – jer se tada može javiti osjećaj težine i pospanosti nakon buđenja.

Drugim riječima, tradicionalna siesta više je bila kratka pauza za obnovu energije nego dugo spavanje usred dana.

Većina Španjolaca danas više ne prakticira siestu

Unatoč poznatom stereotipu, mnogi zaposlenici u velikim gradovima poput Madrida, Barcelone i Valencije danas nemaju mogućnost otići kući na popodnevni odmor.

Moderni način rada, uredski poslovi i međunarodne kompanije promijenili su svakodnevne navike. Siesta je danas češća među umirovljenicima, djecom, osobama koje rade od kuće ili stanovnicima manjih sredina.

Zašto Španjolci večeraju tako kasno?

Jedan od razloga zbog kojih mnogi i dalje povezuju Španjolsku sa siestom jest njihov kasniji dnevni ritam.

Večera se često poslužuje između 21 i 22 sata, a odlazak na spavanje nerijetko je tek nakon ponoći.

Za to postoji i povijesno objašnjenje. Tijekom diktature Francisca Franca Španjolska je 1940. promijenila vremensku zonu i prešla na srednjoeuropsko vrijeme kako bi se uskladila s tadašnjom Njemačkom.

Zbog toga sunce u Španjolskoj zalazi kasnije nego što bi se očekivalo, pa su se pomaknule i svakodnevne navike – ručak se često jede oko 14 ili 15 sati, večera kasno navečer, a cijeli dnevni ritam postao je drugačiji.

Siesta tako nije samo običaj, već odraz povijesti i načina života koji se u Španjolskoj mijenja, ali još uvijek ostaje važan dio njezine kulture.