Smisao i kraj Andreja Plenkovića

- Gospodine Plenkoviću, dobrodošli u moju skromnu malu kolumnu. Kako vidite, nije bog zna što, ali snalazimo se kako znamo. No, slobodno, osjećajte se kao kod Mislava Togonala.

- Pa lijepa vam je kolumna. Sviđaju mi se ova slova uokolo, koliko ih imate?

- Slova? Točno pet tisuća devetsto i tri. A zajedno s ovom rečenicom, pet tisuća devetsto pedeset i šest.

- I sve ste ih sami napisali?

- Sve.

- Impresivno. Recite, o čemu ste željeli razgovarati?

- O SRUUK-u.

- Sruk? Što je to?

- Ne Sruk, nego SRUUK. Sustav za rano upozoravanje i upravljanje krizama. Ili, kako kažu u vašem Ministarstvu unutarnjih poslova: "Informacijski sustav implementiran na razini RH s ciljem pravovremenog obavješćivanja građanstva o nastanku krizne situacije s mogućnošću dijeljenja uputa za postupanje u ugroženom području putem mobilnih telefona i drugih modernih tehnologija."

- Ah da, SRUUK. Neobično smo ponosni na taj projekt. Nama u Vladi stalo je do sigurnosti svakog građanina, ali i gosta, i ne žalimo resurse i novac...

- Gotovo osam i pol milijuna eura.

- Točno. A podsjetit ću vas kako je taj projekt samo jedan od planirana osamdeset dva projekta Strategije upravljanja rizicima od katastrofa do 2030. godine, ukupne vrijednosti milijardu i osamsto milijuna eura, koju je moja Vlada donijela još prije 2022. godine. Realizacijom projekta SRUUK u tom smo smislu još jedan korak bliže krajnjem cilju Strategije - RH otpornija na katastrofe.

- "RH otpornija na katastrofe." Sjajno! Recite, kako se u tu Strategiju i otpornost na katastrofe uklopio požar kraj Omiša, najgori u povijesti moderne Hrvatske, u kojemu je poginula jedna mlada osoba, te izgorjelo hiljadu hektara šume, desetak gospodarskih objekata, tridesetak kuća, pedesetak brodova i više od stotinu automobila.

- Poznat mi je taj slučaj, da. Što vas točno zanima?

- Zanima me zašto nije došlo do aktivacije SRUUK-a? Zašto stanovnici i gosti na ugroženom području nisu dobili upozorenje i obavijesti o ponašanju?

- Vi to ozbiljno pitate?

- Prilično ozbiljno.

- Gospodine Dežuloviću, znate li vi okolnosti tog požara?

- Mislim da znam. Živim tamo.

- Nisam siguran da znate. Vi možda živite tamo, ali ja sam bio u stalnom kontaktu s glavnim vatrogasnim zapovjednikom i predsjednikom Hrvatske vatrogasne zajednice, te županom Blaženkom Bobanom, koji su me izvijestili kako je požar bio strahovito brz. Situacija se, gospodine Dežuloviću, razvijala iz minute u minutu, uz orkanski vjetar.

- Dopustite onda da preformuliram pitanje: zašto nije došlo do aktivacije SRUUK-a? Zašto stanovnici i gosti na ugroženom području nisu dobili upozorenje i obavijesti o ponašanju?

- Kako zašto, zaboga? Već sam to rekao u izjavi za medije, tamo su praktički svi građani vidjeli što se događa, jedni drugima su pomagali i mislim da su maksimalni napori napravljeni. Stvar je, kako rekoh, očito bila brza u smislu vjetra i noći.

- Ukratko, SRUUK nije aktiviran zato što je požar bio brz...

- U smislu vjetra i noći, da.

- ...i zato što su građani ionako i sami vidjeli požar?

- Naravno da nije samo zbog toga. Lijepo vam je objasnio moj prijatelj Blaženko: da se išlo na tu varijantu, došlo bi do dodatne panike među stanovnicima šireg područja i dodatno bi se zakrčio promet. Ne znam koji dio niste razumjeli.

- Da vidim jesam li dobro shvatio: SRUUK nije aktiviran jer bi elektronske poruke stanovništvu ugroženog područja izazvale paniku?

- Bravo. Da se slikovito izrazim, nije smisao SRUUK-a da u prostoriji punoj ljudi viče: "Požar!"

- Osim, jasno, ukoliko je stvarno požar.

- Ne, već upravo tada! Pa nismo valjda osmislili cijeli projekt i platili ga osam i pol milijuna eura da bismo vikali "Požar!" ako požara uopće nema? Uozbiljite se.

- Ali vi ga niste aktivirali ni sada, kad je požara uopće bilo.

- Naravno! Molim vas, zamislite paniku da je trideset tisuća ljudi dobilo poruku "Požar!", a ono stvarno - požar?! Kome bi to pomoglo?

- Pomoglo bi da su dobili, štajaznam, obavijest s uputama o ponašanju, recimo da ne bježe automobilima, da uzmu samo dokumente i idu u pravcu mora, ili da su dobili, nemam pojma, točne pravce evakuacije.

- U jednom ste u pravu: nemate pojma. Nastavite pisati, to je vaš posao, a ove stvari prepustite profesionalcima. Moj posao i posao ove Vlade jest da brine o sigurnosti i dobrobiti građana, uključujući i vas.

- Duboko sam zahvalan, gospodine Plenkoviću, ali dopustite mi neukom još nekoliko potpitanja.

- Izvolite, ja i moja Vlada stojimo vam na raspolaganju.

- Ako sam dobro shvatio, vi i vaša Vlada aktivirali ste osam i pol milijuna eura vrijedan sustav ranog upozoravanja građana u slučaju prirodne katastrofe, kojega u slučaju prirodne katastrofe deaktivirate kako biste izbjegli paniku među građanima.

- To smo već prošli, imate li neko ozbiljno pitanje?

- Zapravo imam: zašto ste onda uopće razvijali SRUUK?

- Kako to mislite?

- Mislim tako da bi potpuno isto bilo i da nije bilo SRUUK-a. Osam i pol milijuna eura prilično je velik novac za stvar koja služi samo zato da ne izaziva štetu koje ne bi ni bilo da je nema.

- Ovo je sad već malo naporno. Da vas tako neukog pitam: da nije bilo SRUUK-a, što bismo deaktivirali da izbjegnemo paniku?

- Što biste deaktivirali?! Ništa!

- Eto! To je vaš ljevičarski model: ništa! I onda ljudi pitaju, "što radi Vlada? - ništa!" Osam i pol milijuna eura, gospodine Dežuloviću, sitan je novac za ono što smo dobili: katastrofu s minimalnim ljudskim žrtvama, zahvaljujući sustavu domovinske sigurnosti i mudrom upravljanju kriznim situacijama.

- Ukratko, da zaključimo: SRUUK služi da bi se njegovim isključivanjem izbjegla panika?

- Točno. Zahvaljujući dobroj koordinaciji u sustavu domovinske sigurnosti, naši vrhunski obučeni stručnjaci po dobro razrađenim protokolima za krizne situacije znaju u kojem se točno trenutku ni pod kojim okolnostima ne šalju poruke ranog upozoravanja, kako bi se izbjegla panika i nepotrebne ljudske žrtve. I da prije dvije godine nismo imali viziju i razvili taj projekt, mene je strah i pomisliti koliko bi ljudi s mobitelima u rukama nastradalo u općem stampedu oko Omiša. A da taj sustav ne bi radio, trebalo ga je razviti i platiti. Što to ne bi radilo, što bi uopće moglo biti izvan funkcije da nismo dali osam i pol milijuna eura za SRUUK?

- Ništa.

- Točno. A kada ne radi ništa, to je, složit ćete se, javašluk i neodgovornost prema građanima. Kada, međutim, ne radi sustav od osam i pol milijuna eura, to je, gospodine Dežuloviću, Strategija upravljanja rizicima od katastrofa. I kada do 2030. godine bude ne radio nijedan od osamdeset dva projekta milijardu i osamsto milijuna eura vrijedne Strategije, znat ćemo da je postignut cilj ove Vlade: Hrvatska bez panike. Možda cijela spaljena, možda razrušena potresima i opustošena poplavama - molim, to je Božja volja, a ne volja ove Vlade - ali zato mirna i bez panike.

- Poštovani/a, primili ste poruku Sustava civilne zaštite za rano upozoravanje i uzbunjivanje. Pokajte se, kraj je blizu. Napustite kolumnu mirno i bez panike.

- Šta je sad ovo? Je li to inače u sastavu kolumne?

- Ne, to je poruka SRUUK-a.

- SRUUK-a?!?

- Da. Kaže, "pokajte se, kraj je blizu".

- Kraj?! Nemoguće, to ne može biti! Upomoć! Upomoć!!! Upom