Mozak nekih ljudi ima neobičnu karakteristiku: Ono što ne mogu dok su budni, mogu u snovima

Kada zaspu, to se može promijeniti. Lica i mjesta mogu se pojaviti u njihovim snovima, iako ih tijekom dana ne mogu namjerno vizualizirati, piše Science Alert.

Što omogućuje pojavljivanje tih slika tijekom spavanja?

Nemogućnost svojevoljnog stvaranja mentalnih slika poznata je kao afantazija. Istraživanje objavljeno u časopisu Scientific Reports proučavalo je snove ljudi s afantazijom i pokazalo da se odnos između budne imaginacije i sanjanja znatno razlikuje od osobe do osobe.

Istraživači nisu proučavali samo slike, nego su postavljali pitanja i o zvukovima, mirisima, okusima, dodiru, osjećaju kretanja i unutarnjem govoru, odnosno iskustvu slušanja riječi u vlastitim mislima.

Neki su ljudi opisali slična osjetilna iskustva tijekom sanjanja i zamišljanja u budnom stanju. Drugi su prijavili osjete u snovima koje nisu mogli namjerno prizvati dok su bili budni.

Pitanje je proizašlo iz osobnog iskustva. Dvojica istraživača, Derek Arnold i Loren Bouyer sa Sveučilišta Queensland u Australiji, navode da cijeli život imaju afantaziju. Njihovi snovi nisu jednaki, a obojica su smatrala da osjeti u njihovim snovima odražavaju one koje mogu zamisliti tijekom dana.

Prethodno su opisali kako se njihove sposobnosti zamišljanja razlikuju. Arnold može zamišljati zvukove, dok Bouyer može zamišljati osjete dodira. Nijedan od njih ne može svojevoljno stvarati mentalne slike.

U suradnji s Merlinom Monzelom sa Sveučilišta u Bonnu u Njemačkoj istražili su kako se ta iskustva razlikuju među većom skupinom ljudi.

Tim je analizirao odgovore 205 osoba na internetske upitnike. Na temelju rezultata mjerenja sposobnosti vizualnog zamišljanja 84 sudionika svrstana su u skupinu s vizualnom afantazijom, a 121 u usporednu skupinu.

Sudionici su razmatrali situacije koje bi mogle potaknuti prisjećanje različitih osjetilnih iskustava, poput prisjećanja na društveno okupljanje. Ocjenjivali su osjete koje su doživljavali u mašti i odgovarali na pitanja o svakodnevnim navikama, uključujući mentalno uvježbavanje razgovora ili zamišljanje osjećaja koji prati neki pokret.

Također su navodili koliko se često različiti osjeti pojavljuju u njihovim snovima, uz mogućnost odgovora da nisu sigurni.

U skupini s afantazijom 46 posto sudionika izjavilo je da uvijek ima vizualna iskustva u snovima. Oko osam posto izjavilo je da ih nikada nema. Nitko u usporednoj skupini nije prijavio da doživljava vizualne snove.

Među sudionicima sa afantazijom istraživači nisu pronašli dokaze da je izraženija sposobnost vizualizacije u budnom stanju povezana s češćim vizualnim sanjanjem.

Povezanosti su bile jasnije kada je riječ o zvukovima i unutarnjem govoru. Sudionici koji su češće prijavljivali ta iskustva u snovima također su ih češće prijavljivali u budnom stanju, iako su povezanosti uglavnom bile slabe do umjerene.

Osobe iz skupine s afantazijom koje su u snovima često čule zvukove i razgovore također su češće navodile korištenje zamišljenih zvukova i unutarnjeg govora u svakodnevnom životu, primjerice mentalno uvježbavanje razgovora prije nego što progovore.

U sva tri upitnika sudionici su bili dosljedni u opisivanju toga koliko se njihova imaginacija u budnom stanju podudara sa snovima. Neki su opetovano prijavljivali veliku podudarnost, dok su drugi opisivali znatne razlike.

Zašto je neki osjet dostupan tijekom spavanja, ali ga nije moguće prizvati na zahtjev u budnom stanju, još uvijek nije jasno. Jedno moguće objašnjenje povezano je s načinom na koji međusobno surađuju područja mozga uključena u imaginaciju. Istraživači pretpostavljaju da se poteškoće u koordinaciji te aktivnosti kod nekih ljudi mogu nastaviti tijekom spavanja, dok se kod drugih mogu promijeniti.

Usporedba moždane aktivnosti ljudi s različitim iskustvima mogla bi pomoći u provjeri te pretpostavke. Također bi mogla otkriti stvaraju li slični procesi zamišljene osjete tijekom budnog stanja i snova.

Istraživanje nije mjerilo moždanu aktivnost pa to objašnjenje ostaje neprovjereno. Nalazi se temelje na opisima vlastitih iskustava sudionika i njihovu prisjećanju snova. Sudionici iz skupine s afantazijom također su češće bili nesigurni u to jesu li se određeni osjeti pojavljivali u njihovim snovima. Skupina je uključivala i neke osobe sa slabom sposobnošću vizualnog zamišljanja, uz one koje su prijavile da je uopće nemaju.

Buduća istraživanja spavanja mogla bi istraživače približiti samom iskustvu tako što bi sudionike budila neposredno nakon sanjanja i pitala ih čega se sjećaju.

Neki ljudi s afantazijom prijavljuju slike i zvukove u snovima koje ne mogu prizvati dok su budni. Kod drugih osjeti koji nedostaju u imaginaciji tijekom budnog stanja izostaju i iz njihovih snova.

Istraživanje je objavljeno u časopisu Scientific Reports.