Znanstvenici proveli 100.000 simulacija udara kometa u Zemlju: Evo što su otkrili

Prema jednoj od dugogodišnjih teorija, koja je prvi put iznesena prije više od stotinu godina, život na Zemlji nastao je zahvaljujući kemijskim spojevima koji su stigli iz svemirskih prostranstava, a možda su ih donijeli kometi iz udaljenih dijelova Sunčeva sustava.

Tu teoriju podupire sve veći broj dokaza. Znanstvenici su, naime, otkrili tragove organskih molekula u kometima koji putuju svemirom, a koje bi, barem teoretski, mogle donijeti sastojke potrebne za nastanak života na planete s kojima dođu u dodir, piše ScienceAlert.

Međutim, prema novim simulacijama, vjerojatnost da se to doista dogodilo toliko je mala da cijela zamisao gotovo graniči sa znanstvenom fantastikom.

"To je na neki način romantična ideja, ali naši rezultati pokazuju da je vrlo malo vjerojatna", kaže astronom Richard Anslow sa Sveučilišta Cambridge.

Proveli 100.000 simulacija

U novoj studiji objavljenoj u znanstvenom časopisu Scientific Reports, Anslow i njegovi kolege proveli su simulacije kako bi ispitali što bi se dogodilo da su kometi doista donijeli prebiotičke kemijske spojeve na Zemlju.

U simulacijama su se usredotočili na cijanovodik, molekulu koja može poslužiti kao polazna tvar za sintezu mnogih osnovnih sastavnica života, uključujući lipide, šećere, nukleobaze i nukleotide.

Cijanovodik je već više puta pronađen u kometima, a zasad je jedina poznata polazna molekula koja je u kometima promatranima u Sunčevu sustavu otkrivena u dovoljno velikim količinama da bi mogla imati značajnu ulogu u kemijskim procesima koji prethode nastanku života.

Drugi spojevi, poput cijanoacetilena i cijanogena, pronađeni su u znatno manjim koncentracijama.

No postavlja se pitanje: bi li cijanovodik, čak i kada bi kometom sigurno stigao do Zemlje, mogao preživjeti katastrofalan završetak svojeg putovanja, odnosno sudar ledenog svemirskog tijela s našim planetom?

Znanstvenici su proveli 100.000 simulacija osmišljenih kako bi rekonstruirali uvjete tijekom ranog razdoblja bombardiranja Zemlje kometima, kada je, prema njihovim pretpostavkama, u planet udarilo više od 100.000 kometa.

Rezultati su pokazali da je takav scenarij iznimno malo vjerojatan.

Rezultati iznenadili znanstvenike

U 54 posto simulacija nijedan udar kometa nije uspio dopremiti dovoljnu količinu cijanovodika na kopnenu površinu Zemlje.

Razlozi su različiti. Kometi bi se raspali pri prolasku kroz Zemljinu atmosferu, izgubili svoj kemijski teret zbog visokih temperatura nastalih pri udaru, što se pokazalo najvažnijim čimbenikom, ili bi pali u oceane, gdje bi se preostali cijanovodik razrijedio u vodi.

Preostalih 46 posto simulacija pokazalo je da je barem jedan komet mogao uspješno dopremiti dovoljnu količinu te molekule na Zemljinu površinu. Međutim, čak bi i takvi uspješni slučajevi pružili tek vrlo kratku priliku za odvijanje kemijskih procesa koji su mogli dovesti do nastanka života.

Naravno, riječ je samo o simulacijama. Rezultati ne dokazuju da se takav događaj nije dogodio ili da je bio nemoguć, ali upućuju na to da je teorija o nastanku života zahvaljujući udarima kometa znatno manje vjerojatna nego što se dosad pretpostavljalo.

"To bi doista morao biti događaj s vjerojatnošću od otprilike jedan naprema milijun. Ne samo da bi komet morao udariti točno određenom brzinom i pod odgovarajućim kutom nego bi se nakon toga morao poklopiti čitav niz okolnosti, uključujući odgovarajuću koncentraciju kemijskih spojeva i brzinu kojom bi započeli kemijski procesi koji su doveli do nastanka života", objašnjava Anslow.

"Ne možemo sa sigurnošću isključiti mogućnost da se sve dogodilo upravo tako. No čini se da bi to bio iznimno rijedak događaj, u najboljem slučaju jednokratna sretna slučajnost", dodaje.

Mars bi mogao biti pogodniji od Zemlje

Iako izračuni upućuju na to da život na Zemlji vjerojatno nije nastao zahvaljujući kemijskim spojevima koje su donijeli kometi, to ne znači da isti mehanizam nije mogao djelovati na drugim planetima.

Zanimljivo je da su znanstvenici otkrili kako Mars zapravo pruža povoljnije uvjete za takav scenarij.

Zbog rjeđe atmosfere i manjih brzina udara, na Crvenom planetu bilo bi moguće više od pet puta toliko uspješnih doprema prebiotičkih molekula kometima nego na Zemlji.

S druge strane, gusta atmosfera Venere uništila bi većinu kometa prije nego što bi stigli do površine, čak i one promjera nekoliko kilometara.