Rat je samo jedna od tema, kod koje roditelji i drugi odrasli često imaju osjećaj da je djecu bolje poštedjeti. A takvo razmišljanje ukazuje na strahove roditelja, ne djece. Otvorenost za razgovor, iskrenost i umirujući ton će dijete puno bolje smiriti od okolišanja, kažu sugovornici.

Psihoterapeutkinja Ksenja Kos, koja radi i s djecom i s adolescentima, roditeljima savjetuje da kod teških tema ne forsiraju razgovor, nego da prate dijete i njegove potrebe.

“Kada se pojave teške teme kao što su rat, smrt i slično, odrasli ponekad razmišljaju previše odraslo i ne osluškujemo potrebe djeteta,” kaže psihoterapeutkinja. Roditelji mogu imati osjećaj da moraju objasniti neke stvari, iako, dodaje, ne primjećuju da ih dijete uopće nije ni prepoznalo ili za njega (još) nisu problematične. U tom slučaju, sugovornica ne savjetuje da “umjetno” pripremimo razgovor. “Obratimo pažnju na dijete i budimo spremni da se odazovemo kada samo izrazi želju za razgovorom.”

S djecom, naravno, moramo razgovarati na njima primjeren način, kaže psihologinja i direktorica Centra za savjetovanje za djecu, adolescente i roditelje u Ljubljani, dr. Mateja Hudoklin. “Odgovori neka budu kratki, jasni, jednostavni i konkretni. Ne izbjegavajmo ono što nas dijete pita. Kada djeca vide da odgovori roditelja ne plaše, mogu se umiriti.”

“Također i ako nas dijete pita je li u ratu netko poginuo, ne izbjegavajmo odgovor. Da, neki su i umrli, možemo odgovoriti. Ukoliko budemo okolišali, djeca će to prepoznati”, rekla je Kos.

Hoće li rat doći i do nas?

Djeca mogu pitati i nešto što roditelje plaši. Djetetu treba ponuditi umirujući odgovor, kaže Kos i ako roditelj u određenom trenutku to ne može učiniti, bolje je da razgovor odloži. “Takav primjer može biti pitanje, hoće li rat doći i kod nas. Ako osjećamo iskren strah, teško ćemo djetetu ponuditi odgovor koji će ga umiriti. U tom slučaju dijete možemo poslati kod drugog roditelja, odnosno nekome tko je blizak djetetu i tko će moći voditi ovakav razgovor. Ako to nije moguće, razgovor odlažemo za kasnije.” Dijete koje osjeti da u odgovorima nismo iskreni, usprkos “pravilnom” odgovoru neće osjećati sigurnost, kaže psihoterapeutkinja.

Što kada nas dijete pita što je rat? “To može biti dobro istraživačko pitanje. Ukratko možemo odgovoriti, kako sami zamišljamo rat, a zatim dijete pozvati da samo podijeli svoja razmišljanja. Obzirom da se djeca teže izražavaju riječima, rat također mogu i nacrtati ili otplesati,” savjetuje još Kos. Time dobivamo mogućnost uvida i u to na koji način se informacija o ratu uklopila u njegov mozak. “Ne trebamo se bojati ako na crtežima vidimo krv ili nasilje, ili ako takve crteže crta još dugo nakon razgovora. Dijete na taj način obrađuje informacije i izražava se.”

Ne stvarajmo tabue

Roditelji se također pitaju kako dozirati informacije o ratu i trebaju li to pokušati sakriti od djeteta. Kos misli da to nije najbolji način. “Na ovaj način tema postaje tabu a to je ono što najviše razjeda. Čudovište može postati veće nego što jest.” Pored toga dijete o ratu može čuti negdje drugdje i bolje je da roditelji zadrže utjecaj nad tim, kakve će informacije dobiti i na koji način, dodaje. Poplavu informacija pa i razgovore o ratu u prisustvu djece treba ograničavati, slažu se sugovornici.

Ukoliko dijete ne započne temu, a roditelji primijete da je tijekom razgovora starijih zabrinuto, Hudoklin savjetuje da ga umire, čak i ako razgovor nije samo pokrenulo. “Možemo reći da nas ljuti to što se događa, da to nije ovdje, da je daleko i da će se odrasli već dogovoriti i riješiti spor.”

Prevelika izloženost vijestima, naime, može ostaviti dojam da nam je ovaj rat mnogo bliže nego što stvarno jest, naglašava još Hudoklin. U razgovoru je zato važno istaknuti prije svega to, da je rat daleko, da smo ovdje sigurni, također i da to nije jedini rat, da to nije nešto novo i neobično. Na ovaj način uspostavljamo distancu, kaže psihologinja.

Rat nije odgovor

Mlađoj djeci roditelji trebaju reći i to, da rješavanje sukoba na ovaj način, ratom, nije ispravno. “Na primjer, možemo reći da će se na kraju morati dogovoriti, i ako im to ne bude uspjelo pomoći će im i drugi ljudi. Treba ih uvjeriti da će se odrasli pobrinuti za to da budemo sigurni,” kaže još sugovornica.

U nevladinoj organizaciji Unicef Slovenija upozoravaju da konflikt često može donijeti predrasude i diskriminaciju, bilo protiv ljudi ili neke određene države, zato ima smisla da roditelji obrate pozornost i na to. “Podsjetite djecu da svi zaslužuju sigurnost u školi i društvu. Uznemiravanje i diskriminacija su uvijek pogrešni, zbog čega svim snagama moramo širiti dobrotu i podržavati jedni druge,” napisali su, prenosi N1 Slovenija.

„Kada s djecom razgovarate o ratu, izbjegavajte etikete kao što su ’loši ljudi’ ili ’zlo’, i razgovor radije iskoristite kao mogućnost za poticanje suosjećanja, primjerice prema obiteljima koje su morale napustiti svoje domove,“ savjetuju još u Unicefu.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.