Zašto mladi odlaze i hoće li se vratiti?

Mario (30), Mijat (29) i Matija (22) naizgled nemaju ništa zajedničko. Jedan je iz Tuzle, drugi iz Negotina, treći iz Zagreba. Završili su različite srednje škole i fakultete, bave se različitim zanimanjima i međusobno se ne poznaju.

Zajedničko im je to što dolaze s prostora Balkana. I što žive u inozemstvu ili planiraju otići.

Sva trojica za DW kažu da odluku o odlasku nisu donijeli preko noći. Iako su im motivi za odlazak bili različiti, razlozi su isti: neuređenost sustava i nedostatak organizacije društva.

„Zašto ljudi odlaze iz Hrvatske? Tamo ništa ne funkcionira! Ne funkcionira javni prijevoz, vrtići, nema posla, nema stanova, sve je skupo. Ljudi žele živjeti u državama koje funkcioniraju, nije stvar samo u novcu“, govori Matija, koji od svoje 16. godine živi u njemačkom gradu Mainzu.

Jedan od mnogih

Da u odluci o iseljenju nisu usamljeni, pokazuje podatak da prostor Balkana svake godine u prosjeku napusti oko 133.500 ljudi. To pokazuje baza podataka međunarodne Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), koja bilježi broj osoba koje su se tijekom jedne godine doselile u neku zemlju.

Iako na nacionalnoj razini, osim u Hrvatskoj, ne postoje službene statistike o broju onih koji napuštaju zemlju, podaci OECD-a za 31 državu pokazuju da je u razdoblju od 2019. do 2023. godine, posljednje za koju su dostupni podaci, Srbiju, Hrvatsku, Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu ukupno napustilo više od 660.000 ljudi.

Prema tim podacima, vodeća zemlja po odljevu stanovništva je Hrvatska, koju godišnje napusti oko 47.000 ljudi, odnosno svaki 80. stanovnik, budući da zemlja ima oko 3,8 milijuna stanovnika.

Sljedeća na toj neslavnoj ljestvici je Srbija, koja godišnje u prosjeku ostane bez 43.000 stanovnika, dok iz Bosne i Hercegovine svake godine ode oko 40.000 građana.

Glavna tajnica Vijeća za regionalnu suradnju 2023. godine priopćila je da će, prema procjenama, regija Zapadnog Balkana u predstojećim desetljećima izgubiti između jedne četvrtine i polovice kvalificiranih i obrazovanih mladih građana, a među glavnim razlozima navela je visoku stopu nezaposlenosti, siromaštvo i društvenu isključenost.

Zašto mladi odlaze?

Iako migracije s prostora Balkana nisu novost, stručnjaci upozoravaju da su se čimbenici u posljednjih 30 godina promijenili.

Demograf Vladimir Nikitović s Instituta društvenih znanosti u Beogradu za DW objašnjava da, za razliku od takozvanih potisnih čimbenika koji su nekoć dominirali i prvenstveno se odnosili na ekonomske razloge, danas ljude motiviraju i čimbenici povezani sa zadovoljstvom ili nezadovoljstvom stanjem u društvu.

Ipak, iako je kvaliteta života važan čimbenik, Nikitović napominje da ona varira ovisno o vrsti zanimanja te da je teško sa sigurnošću reći da je postala važnija od zarade.

„Kod visokoobrazovanih ljudi, koji u pravilu imaju veća očekivanja od života, kvaliteta života i svi oni čimbenici koji nisu isključivo vezani uz novac ili plaću nalaze se vrlo visoko na ljestvici prioriteta“, ističe i dodaje:

„S druge strane, kod ljudi koji rade u drugim zanimanjima, prije svega fizičke poslove, gdje su razlike u plaćama često pet ili šest puta veće nego kod nas, sasvim je logično da je ekonomski čimbenik i dalje presudan. To je i dalje najveći dio ljudi koji odlaze.“

Na pitanje kako se aktualna politička zbivanja odražavaju na motivaciju mladih za odlazak ili ostanak u zemlji, Nikitović kaže da ona svakako imaju utjecaja, ali se mnogo više odražavaju na potencijal za odlazak nego na sam odlazak.

„Političke okolnosti više govore o tome kakvo je stanje u društvu nego o tome hoće li netko doista migrirati. Kada mladi kažu da bi otišli i kao razlog navode političku situaciju ili stanje u društvu, to više govori o njihovom zadovoljstvu ili nezadovoljstvu društvenim prilikama nego o tome da će zbog toga doista otići“, ističe.

Mogu li se mladi vratiti novcem?

Za razliku od Bosne i Hercegovine, u kojoj još uvijek nema službenog državnog programa za poticanje povratka mladih, srpski i hrvatski čelnici posljednjih su tjedana ponovno pokušali novim mjerama privući mlade iz inozemstva.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić tijekom jednog od svojih predizbornih govora, ovoga puta u Svilajncu, najavio je subvencije za povratnike, ne precizirajući koliki bi iznos one obuhvaćale.

U Srbiji su trenutačno na snazi mjere u obliku administrativne pomoći i potpore pri zapošljavanju, kao i petogodišnja porezna olakšica kroz smanjenje osnovice poreza i doprinosa za 70 posto. Drugim riječima, novodoseljenom poreznom obvezniku davanja se obračunavaju samo na 30 posto zarade.

Hrvatski premijer Andrej Plenković nešto je izdašniji jer se ulaganja u povratnike mjere u milijunima. Mjere se kreću od petogodišnjeg oslobađanja od plaćanja poreza na dohodak do mogućih 27.000 eura za pokretanje vlastitog poslovanja.