Milić: Teško je očekivati da će se Beograd žrtvovati za ruske interese

Govoreći o odnosima Srbije s Rusijom, Ukrajinom, Europskom unijom, Sjedinjenim Američkim Državama i Kinom, Milić je istaknuo da se vanjskopolitičko balansiranje Beograda nastavlja, ali i da četiri tradicionalna stupa vanjske politike Srbije nemaju jednaku težinu.

"Posjet je bio namijenjen i europskoj javnosti"

Komentirajući aktualne odnose Srbije i Ukrajine, Milić je rekao da je Srbija od početka rata 2022. godine vodila relativno uravnoteženu politiku.

"Od početka rata Vladimir Putin nije posjetio Srbiju, iako su predstavnici vlasti Srbije bili u Moskvi. Međutim, bili su i u Kijevu", rekao je Milić.

Smatra da je posjet dijelom bio usmjeren i prema zapadnoj, odnosno europskoj javnosti, posebno prema državama koje su bile skeptične prema napretku Srbije u pregovorima s Europskom unijom.

"Vjerujem da je ovaj posjet bio namijenjen jednim dijelom i europskoj javnosti, radi promjene percepcije, a prvenstveno baltičkim i nordijskim državama koje su, po pitanju otvaranja klastera 3 sa Srbijom u pregovorima s Europskom unijom, bile protiv", kazao je.

Podsjetio je da Srbija nije uvela sankcije Rusiji, što je, prema njegovim riječima, jedan od razloga nepovjerenja dijela europskih država prema Beogradu. Istodobno tvrdi da odnosi Srbije i Rusije od 2022. godine slabe u nizu područja – od trgovinske razmjene i energetike do vojne suradnje.

"Teško je očekivati da će se Beograd žrtvovati za ruske interese"

Milić smatra da u Moskvi postoji svijest o tome da je prostor za suradnju Srbije i Rusije nakon 2022. godine znatno ograničen.

"Teško je očekivati da će se Beograd žrtvovati protiv vlastitih interesa za ruske interese, prvenstveno u ekonomskoj sferi", rekao je.

Prema podacima koje je iznio, Europska unija daleko je važniji trgovinski partner Srbije od Rusije.

"Glavni trgovinski partner Srbije, s oko dvije trećine, približno, jest Europska unija. Rusija je u jednoznamenkastim postocima", rekao je.

Istodobno je upozorio da energetska ovisnost o Rusiji i dalje postoji, premda se smanjuje. Naveo je da je udio ruskih energenata pao s oko 90 posto na nešto više od 70 posto, uz tendenciju daljnjeg pada.

Govoreći o odnosima s Washingtonom, istaknuo je otvaranje strateškog dijaloga Beograda i Washingtona, pri čemu se energetika, kako kaže, pozicionirala kao jedna od središnjih tema.

"U prijevodu, smanjenje ruskog energetskog interesa u Srbiji kroz jedan vid američkih inicijativa u različitim sferama, prvenstveno u sferi prirodnog plina", rekao je Milić.

Srbija ne priznaje ruske aneksije

Milić je naglasio da Srbija, unatoč tome što nije uvela sankcije Moskvi, nije slijedila rusku politiku prema teritorijalnom integritetu Ukrajine.

"Srbija od 2022., pa čak i od 2014., priznaje teritorijalni integritet Ukrajine, odnosno ne priznaje aneksiju Krima i aneksiju ostale četiri oblasti koje Rusija trenutačno drži djelomično okupiranima", kazao je.

S druge strane, upozorio je da se pri kreiranju vanjske politike Srbije mora uzeti u obzir i raspoloženje javnosti.

"Teško je stvoriti većinsku podršku za politiku koja bi bila s dosta antagonizma prema Rusiji ili koja bi podrazumijevala neki nagli zaokret", rekao je.

Prema njegovim riječima, donositelji odluka zato pokušavaju balansirati između ekonomskih interesa Srbije, čije je gospodarstvo dominantno oslonjeno na Europsku uniju, i raspoloženja građana koji su skeptični prema naglom zaokretu u odnosima s Rusijom.

Ukrajina nije promijenila stav o Kosovu

Govoreći o odnosima Beograda i Kijeva, Milić je istaknuo da Ukrajina od proglašenja neovisnosti Kosova 2008. godine nije promijenila svoju politiku.

"Iako nije često vokalizirana eksplicitno, podrazumijeva se da Ukrajina u tom smislu taj stav nije mijenjala", rekao je.

Prema njegovu tumačenju, Kijevu iz strateškog kuta ne bi odgovaralo priznavanje presedana odcjepljenja teritorija koji bi Rusija mogla koristiti protiv same Ukrajine.

Kada je riječ o Srbiji, Milić je ponovio da je njezina pozicija specifična: nije uvela sankcije Rusiji, ali istodobno nije priznala ruske teritorijalne aneksije te podržava teritorijalni integritet Ukrajine u granicama prije aneksije Krima.

"Zapadni Balkan teško se može nametnuti kao prioritet SAD-u"

Milić je govorio i o poziciji Zapadnog Balkana u američkoj vanjskoj politici, ocijenivši da je današnji međunarodni kontekst bitno drukčiji od onoga iz 1990-ih.

"Sada je ta moć mnogo više disperzirana na različite regije svijeta", rekao je, navodeći eskalaciju na Bliskom istoku i rat u Ukrajini kao krize koje privlače znatno više pozornosti.

"Veliki broj regija svijeta i mnogo kaotičniji svijet sada nego 90-ih godina samim time generira mnogo više pažnje prema tim regijama, a mnogo manje prema našem regionu", kazao je.

Istaknuo je da Zapadni Balkan, koji nije u Europskoj uniji, ima manje stanovnika od Rumunjske i gospodarstvo tek nešto veće od slovačkog, uz velik broj neriješenih pitanja.

Zbog toga se, smatra, regija teško može nametnuti kao prioritet Washingtonu, osim u područjima koja su trenutačno važna SAD-u, među kojima je izdvojio energetiku, suzbijanje ruskog utjecaja, sigurnosnu suradnju i podršku pojedinim američkim međunarodnim inicijativama.

Izvoz oružja kao dio političkog računa

Govoreći o izvozu oružja i streljiva iz Srbije, uključujući ono koje je završavalo u Ukrajini te suradnju s Izraelom, Milić je rekao da su oba slučaja bila korisna za podizanje ugleda Beograda među zapadnim donositeljima odluka.

Kada je riječ o Ukrajini, naveo je da je oružje, prvenstveno streljivo, do nje dolazilo preko posrednika koji su ga kupovali.

"Što se tiče nekog vida suradnje u toj sferi, govorimo o jednom vidu političkog računa", kazao je.

Podsjetio je i da vojna industrija zapošljava velik broj ljudi u Srbiji te predstavlja sektor koji godinama bilježi stabilan rast izvoza.

"To je bilo, kada govorimo o oba slučaja, korisno da se podigne stupanj povjerenja prema Beogradu u zapadnim državama, s obzirom na to da Srbija nije uvela sankcije Rusiji i dalje održava odnose s Moskvom, a svakako održava odnose i s Pekingom", rekao je.

Četiri stupa vanjske politike Srbije

Milić je podsjetio da je politika takozvana četiri stupa – Rusije, Kine, SAD-a i Europske unije – definirana još za vrijeme vlasti Borisa Tadića te se u velikoj mjeri nastavila i nakon promjene vlasti.

No, kako je naglasio, ti stupovi nikada nisu bili jednako snažni. Odnosi s Rusijom, kaže, postupno slabe, osobito nakon 2022. godine. Kao primjer naveo je trgovinsku razmjenu.

"Trgovinska razmjena Srbije i Rusije nikada nije bila previše velika. Bila je uglavnom do dvije milijarde eura. Ako govorimo o Europskoj uniji, robna razmjena prethodne godine bila je skoro 40 milijardi, tako da je to skoro 20 puta veća trgovinska razmjena između Srbije i EU nego Srbije i Rusije", kazao je.

Kineske investicije pale za oko 95 posto

Kina je, prema Miliću, posljednjih godina postala važniji stup vanjske i ekonomske politike Srbije. Podsjetio je da je Srbija jedna od rijetkih europskih država sa sporazumom o slobodnoj trgovini s Kinom te da je međusobna trgovinska razmjena rasla.

Međutim, izdvojio je veliki pad kineskih investicija u Srbiji tijekom prethodne godine.

"Nakon nekih prosjeka od oko milijardu eura godišnje, odnosno oko četvrtine ukupnih stranih direktnih investicija u Srbiji, one su prethodne godine pale s oko milijardu na oko 50 milijuna, što znači za oko 95 posto", rekao je.

Prema njegovim riječima, time se otvara pitanje budućnosti odnosa Srbije i Kine, koji su se u velikoj mjeri temeljili upravo na ekonomskim vezama.

Istaknuo je da je velik dio ranije dogovorenog kineskog investicijskog ciklusa završen, uključujući velika ulaganja u rudarstvo, proizvodnju automobilskih komponenti i željezaru u Smederevu.

EU ostaje dominantan ekonomski partner

Za razliku od toga, Milić odnose Srbije i Europske unije u ekonomskoj sferi opisuje kao konstantu.

"Europska unija najveći je investitor u Srbiji, najveći donator kada govorimo o razvojnoj pomoći", rekao je.

Prema njegovu sažetku, EU ostaje dominantan ekonomski partner Srbije, Rusija dominantan energetski partner, dok se Kina uspjela nametnuti kao relevantan partner u području stranih investicija i trgovine, premda je u posljednje vrijeme vidljiva stagnacija.

Govoreći o odnosu Bruxellesa i Washingtona prema Srbiji, Milić je rekao da su za vrijeme administracije Joea Bidena njihove pozicije bile relativno koherentne, dok se nakon povratka Donalda Trumpa na vlast može vidjeti određeno razilaženje.

"Kad govorimo o Trumpovoj administraciji, postoje neke inicijative približavanja i kroz strateški dijalog i neke inicijative u energetskoj sferi", rekao je.

Ipak, smatra da je Srbiji i dalje važno nastaviti pregovarački proces s Europskom unijom, prije svega zbog snažne ekonomske povezanosti.

"Ako bismo gledali trenutačno, možda je politička bliskost i dalje veća s Bruxellesom, odnosno pojedinim prijestolnicama u Europskoj uniji, poput Pariza, nego što je slučaj sa Sjedinjenim Američkim Državama", zaključio je Milić.