Četiri države dobile izuzeće od Irana za prolaz kroz Hormuz, evo i zašto

Iran je izuzeo brodove iz Indije, Kine, Iraka i Katara iz ograničenja prolaska Hormuškim tjesnacem, izjavio je u utorak visoki iranski zastupnik.

„Brodovi iz tih zemalja slobodno prolaze, a ni Amerikanci ih ne presreću”, izjavio je Amir Hayat Moqaddam, zamjenik predsjednika Odbora za nacionalnu sigurnost i vanjsku politiku iranskog parlamenta, za Iransku studentsku novinsku agenciju (ISNA).

Iran je praktički zatvorio tjesnac na početku američko-izraelskog rata protiv Irana, koji je započeo 28. veljače, dok su Sjedinjene Države u srpnju ponovno uvele pomorsku blokadu iranskih luka na jugu zemlje.

Zašto je, dakle, upravo tim četirima zemljama dopušten prolazak kroz taj strateški važan tjesnac i mogu li njihovi brodovi doista slobodno ploviti dok je blokada još na snazi?

Što Iran dobiva zauzvrat?

Prema riječima Hayata Moqaddama, Iran će od Indije dobivati lijekove, a od Kine političku potporu. Teheran već uživa diplomatsku potporu Katara, koji predvodi posredničke napore za okončanje američko-izraelskog rata protiv Irana.

Hayat Moqaddam izjavio je da će Teheran također naplaćivati tranzitne pristojbe indijskim i kineskim brodovima, dok će katarski brodovi prolaziti besplatno. Nije precizirao hoće li irački brodovi morati plaćati pristojbu.

„Kakvo god obrazloženje zastupnik ponudio, ključno je pitanje funkcionira li taj pristup i, ako funkcionira, u kojoj mjeri”, rekao je za Al Jazeeru Rouzbeh Parsi, analitičar za Iran i pridruženi istraživač na Odsjeku za povijest i studije ljudskih prava Sveučilišta u Lundu.

„Iran je već vrlo dugo pod sankcijama, pa razmjena robe i trgovinski dogovori temeljeni na uzajamnim ustupcima nisu ništa novo”, objasnio je.

Razlika je sada, dodao je, u tome što je cilj „stvoriti pukotine u embargu i omogućiti ulazak i izlazak ključnih proizvoda i usluga”.

Nader Hashemi, izvanredni profesor bliskoistočne politike na Sveučilištu Georgetown, smatra da Iran najvjerojatnije naplaćuje tranzitnu pristojbu ili određeni postotak vrijednosti tereta kako bi brodovima omogućio prolazak bez ometanja.

„To je pametan potez Teherana iz nekoliko razloga”, izjavio je za Al Jazeeru Wolfgang Pusztai, analitičar za sigurnost i obranu te bivši austrijski vojni ataše u Libiji.

„Ako uspije, taj će potez Iranu donijeti znatne prihode jer je Kina uvjerljivo najveći kupac iranske sirove nafte, na koju otpada gotovo 90 posto ukupnog iranskog izvoza nafte”, rekao je.

Uključivanjem Katara, koji ima brojne kupce ukapljenog prirodnog plina (LNG), i Indije, Iran također „pokušava potkopati prihvaćanje” američke strategije u sukobu, osobito zato što Kataru ne naplaćuje tranzitne pristojbe, dodao je Pusztai.

Zašto je prolazak Hormuškim tjesnacem važan za te četiri zemlje?

Sve četiri zemlje u velikoj mjeri ovise o Hormuškom tjesnacu za svoj izvoz.

Od 10,23 milijuna barela sirove nafte iz Perzijskog zaljeva koji su u listopadu svakodnevno prolazili tjesnacem, oko 42 posto odlazilo je u Kinu, a 13 posto u Indiju, izjavila je za Al Jazeeru Muyu Xu, viša analitičarka tržišta sirove nafte u analitičkoj tvrtki Kpler.

„Kina je zemlja koja se najlakše može suprotstaviti američkim interesima. Pitanje je smatra li Peking da je to vrijedno potencijalne političke cijene”, rekao je Parsi.

Azija je posebno ovisna o nafti i plinu iz Perzijskog zaljeva, koji se u uobičajenim okolnostima izvoze preko Hormuškog tjesnaca. Azijske zemlje pritom Iranu mogu mnogo toga ponuditi zauzvrat za dopuštenje prolaska svojih brodova.

„Za Indiju je prekid opskrbe naftom iz Perzijskog zaljeva predstavljao velik gubitak, a istodobno je riječ o velikom proizvođaču farmaceutskih proizvoda koje Iran ne može sam proizvoditi”, objasnio je.

Katar, koji posreduje između Washingtona i Teherana, u kolovozu nije izvezao ni jednu pošiljku ukapljenog prirodnog plina kroz tjesnac, ali je u listopadu uspio prevesti 1,8 milijuna tona, navela je Xu.

Istodobno se količina katarske sirove nafte koja prolazi tjesnacem smanjila s 517.000 na 193.000 barela dnevno, dok je irački izvoz tim pravcem porastao s 1,69 milijuna na 2,65 milijuna barela dnevno.

Kpler nije uspio utvrditi podrijetlo do dva milijuna barela bliskoistočne sirove nafte dnevno, pa bi stvarne količine nafte iz obiju zemalja mogle biti i veće, dodala je Xu.

„Indija i Katar imaju bliskije odnose s Washingtonom koje moraju održavati, iako su obje zemlje istodobno razočarane Trumpom”, rekao je Parsi.

„Za Katar je održavanje odnosa s Iranom također od presudne važnosti jer je riječ o susjedu kojeg ne može izbjeći.”

„Za sve četiri zemlje, dakle, izuzeća od iranskih ograničenja donose određene prednosti, ali i političke opasnosti”, zaključio je.