Vidmarović za N1: "Mlađim Amerikancima socijalizam više nije pogrdna riječ"

Na pitanje postoji li opasnost da američki predsjednik Donald Trump, suočen s unutarnjopolitičkim pritiskom nakon izbora, posegne za nepredvidivim vanjskopolitičkim potezima kako bi demonstrirao snagu, Branimir Vidmarović odgovara da ne očekuje značajniju promjenu njegova dosadašnjeg pristupa.

„Mislim da će nastaviti u istom smjeru. Nema tu previše prostora za nekakvu eskalaciju. Uostalom, upravo su to radili demokrati prije nego što bi napustili dužnost. Posebno se to odnosi na Baracka Obamu. Donosili su zakone koji se tiču vanjskih neprijatelja i prijetnji kako bi potencijalnoj novoj administraciji i novom predsjedniku ograničili manevarski prostor”, kazao je.

Smatra da Trump još uvijek ne prihvaća činjenicu da su izborni rezultati prije svega izraz nezadovoljstva njegovom politikom.

„On i dalje ne prihvaća činjenicu da je to bio glas protiv njega osobno, a ne glas za demokrate. Nije da se Amerikancima demokrati pretjerano sviđaju, nego je Donald Trump razočarao velik dio birača zbog cijena energenata i općeg rasta cijena. Neovisni birači i ranije su najavljivali da će ovo biti glas protiv Trumpa osobno, a ne za demokrate ili protiv republikanaca.”

„Demokrati će pokušati ograničiti Trumpove ovlasti”

Vidmarović ističe da Trump i dalje raspolaže značajnim izvršnim ovlastima, uključujući mogućnost donošenja izvršnih uredbi.

„Trump može nastaviti kao i prije. Izvršne uredbe, koje zaobilaze Kongres, već su postale uobičajen način djelovanja. Međutim, demokrati su na to spremni.”

Prema njegovim riječima, demokratska većina pokušat će vanjskopolitička i sigurnosna pitanja čvršće povezati s postojećim zakonodavnim okvirom i proračunskim ovlastima Kongresa.

„Nastojat će sva ta vanjskopolitička i sigurnosna pitanja vezati uz postojeće zakone, primjerice Zakon o ratnim ovlastima iz 1973. godine ili National Defense Authorization Act, zakon kojim se uređuju pitanja nacionalne obrane. Cilj je institucionalizirati određene politike i vojnu pomoć te ih povezati s proračunom.”

Dodaje da će demokrati tražiti načine kako kroz zakonodavne postupke ograničiti predsjednikov manevarski prostor i izbjeći blokade predsjedničkim vetom.

Može li se ponoviti razočaranje nakon Obamine pobjede?

U razgovoru je otvoreno i pitanje velikih očekivanja koja su pratila pobjedu Baracka Obame 2008. godine, ali i razočaranja dijela birača njegovom kasnijom politikom.

Vidmarović smatra da sadašnja situacija ipak nije usporediva.

„Vjerojatno ne, zato što je američka vlast ustrojena tako da predsjednik ima doista velike ovlasti i predstavlja simbol cijelog SAD-a. Očekivanja i razočaranja zato se uglavnom vežu uz predsjednika kao osobu, a ne uz kontrolu nad Senatom ili Zastupničkim domom.”

Naglašava da su ovi izbori bili prije svega referendum o Trumpovoj politici.

„Ovo su izbori za Kongres, što znači da demokrati preuzimaju zakonodavnu vlast, ali nemaju glavnu osobu na čelu države. Ovo je doista referendum o Trumpu, koji je na odlasku.”

Prema njegovu mišljenju, birači od demokrata trenutačno ne očekuju radikalne promjene.

„Vjerojatno nemaju neka velika, radikalna očekivanja, nego očekuju minimum – da se situacija pomakne s mrtve točke i da se promijene Trumpove politike.”

Zbog toga smatra da demokrati imaju povoljnu početnu poziciju.

„Mislim da demokrati sada ne mogu napraviti neku veliku pogrešku i razočarati birače više nego što ih je Trump razočarao, osim ako doista ne budu iznimno nesposobni.”

„Demokrati su ideološki neujednačeni. To bi mogao biti njihov najveći problem”

Ipak, upozorava da bi unutarnje podjele mogle predstavljati ozbiljnu prepreku Demokratskoj stranci.

„Demokrati su zapravo ideološki neujednačena skupina ljudi. Imaju različite poglede na svijet, vanjsku politiku, unutarnju politiku, ekonomiju i socijalnu politiku. U nečemu se slažu, ali u mnogočemu ne.”

Smatra da stranka sada ima priliku ponovno definirati vlastiti politički identitet.

„Imaju vremena ponovno se pronaći, koherentno formulirati svoju politiku, osmisliti novu ideju i ideologiju te se odmaknuti od dosadašnjih pretpostavki identitetske politike i svega što smo gledali posljednjih godina.”ž

Unutarnje nesuglasice, upozorava, mogle bi ugroziti tu priliku.

„Ta unutarnja prepiranja i različiti pogledi mogu ih zakočiti. Danas više nemate ni jedinstvene republikance ni jedinstvene demokrate. Svatko ima svoju viziju.”

Kao primjer navodi različite struje unutar obiju stranaka.

„Kod republikanaca imate MAGA, ultramaga, umjerene i konzervativne MAGA republikance, tradicionalne konzervativce i libertarijance. Kod demokrata imate one koji bi nastavili takozvanu woke politiku, umjerene internacionaliste, intervencioniste koji žele snažniji NATO, Europsku uniju i strožu politiku prema Rusiji, ali i neintervencioniste poput Abdula El-Sayeda.”

„Pitanje je kako će se svi oni međusobno dogovoriti. Ako ne uspiju, pred biračima bi mogli ostaviti dojam neozbiljnosti”, upozorio je.

Što demokratska pobjeda znači za Rusiju?

Govoreći o mogućim posljedicama izbora za odnose Washingtona i Moskve, Vidmarović je podsjetio na raniju izjavu ruskog predsjednika Vladimira Putina, koji je na pitanje preferira li Joea Bidena ili Donalda Trumpa odgovorio da mu je Biden predvidljiviji.

„Putin je tada neočekivano rekao Biden, zato što je razumljiviji, izravniji i zato što zna što od njega može očekivati.”

Vidmarović smatra da se temeljni ciljevi američke sigurnosne politike ne mijenjaju značajno s promjenom vlasti.

„Ono što je uvijek bila pozicija Moskve jest da američka sigurnosna strategija ima kontinuitet. Ona vrlo malo odstupa ovisno o tome tko je preuzeo Bijelu kuću ili Kongres. Uvijek je riječ o maksimizaciji američkih interesa.”

Razlike su, smatra, ponajprije u metodama.

„Možete to raditi izravno, kao Donald Trump, ili to možete predstavljati kroz razgovore o zaštiti demokracije. Ali američka sigurnosna politika uvijek polazi od toga da se američka pozicija ne smije oslabiti, nego dodatno ojačati.”

„Odnosi Washingtona i Moskve mogli bi postati hladniji”

Vidmarović očekuje da će demokrati nastojati zauzeti čvršći stav prema Rusiji, osobito kada je riječ o sankcijama i vojnoj pomoći Ukrajini.

„Ako napravimo sintezu njihovih vanjskopolitičkih stavova, unatoč međusobnim razlikama, oko Ukrajine, Rusije i Europe većinski su složni. Smatraju da treba mnogo strože pristupiti Moskvi, pojačati sankcije, uključujući sekundarne sankcije, te povećati pomoć Ukrajini.”

Dodaje da bi demokrati mogli pokušati zakonski osigurati kontinuitet vojne pomoći Ukrajini.

„Tu pomoć žele povezati sa Zakonom o ovlastima za nacionalnu obranu i sustavno je urediti kako ne bi ovisila o predsjedničkim hirovima. Također žele ojačati suradnju s NATO-om.”

Smatra da bi takav pristup Moskvi mogao biti predvidljiviji od Trumpove politike.

„Stvari bi se mogle vratiti na tvorničke postavke, bez stalnog odnosa toplo-hladno, u kojem Trump nešto pokušava, daje nadu, inzistira na pregovorima, pa ponovno mijenja smjer. Odnosi bi s američke strane mogli postati hladniji i sustavnije uređeni.”

„To je način djelovanja koji Moskva dobro razumije”, dodao je.

„Rat protiv Irana imao je političku cijenu za Trumpa”

Jedna od središnjih tema razgovora bio je američki rat protiv Irana i njegov utjecaj na izborne rezultate.

Vidmarović smatra da su ekonomske posljedice rata, osobito rast cijena energenata, imale važnu ulogu u nezadovoljstvu birača.

„Dio onih koji su glasali za demokrate glasao je protiv eskalacije u Iranu upravo zato što ona utječe na cijene.”

Ističe da američke birače, uz određene povijesne iznimke, često više zanimaju neposredne ekonomske posljedice ratova nego sami vanjskopolitički sukobi.

„Ako izuzmemo Vijetnam, koji je bio poseban slučaj, američke birače danas mnogo manje zanimaju vojne intervencije, operacije, eskalacije i ratovi, a mnogo više ono što se događa u njihovim kućanstvima – kupovna moć, cijene i životni standard.”

„U ovoj situaciji nema mnogo američkih žrtava, ali žrtva je ekonomija, barem onaj njezin dio koji se odnosi na cijene i inflaciju”, dodao je.

„Demokratska većina ne znači automatski kraj rata”

Vidmarović upozorava da preuzimanje kontrole nad Kongresom ne znači nužno i promjenu američke politike prema Iranu.

„Situacija je s demokratima složenija. Dio njih je propalestinski orijentiran, dio zagovara slabljenje veza s Izraelom i snažniji naglasak na ljudskim pravima i postupanju u Gazi.”

Prema njegovim riječima, dio demokrata želi završetak sukoba s Iranom, dok drugi prije svega žele da odluke o nastavku rata budu pod snažnijim nadzorom Kongresa.

„To ne znači automatski da će se Amerikanci povući, nego da će se takve odluke donositi kroz zakonsku proceduru.”

Ne isključuje ni mogućnost da američka politika prema Iranu postane još tvrđa.

„Sasvim je moguće da rat neće stati, nego da će postati sustavniji i jednosmjerniji. Mogli bi se zatvoriti kanali koje je Trump uvijek volio koristiti – malo napasti, pa otvoriti pregovore, pa ponovno napasti i ponovno pregovarati.”

„Demokrati su često mnogo krući od republikanaca u tom smislu. Moguće je da potpuno izbace taj pregovarački segment i zauzmu snažnu vojnu liniju”, smatra Vidmarović.

Dodaje da bi i Teheran mogao uzeti u obzir takav razvoj događaja.

„To je obrazac ponašanja demokrata koji u Teheranu prepoznaju i zbog kojeg se pripremaju za moguće snažnije eskalacije.”

„Demokrati moraju odlučiti što im je važnije: vanjska politika ili američka ekonomija”

Ipak, naglašava da unutar Demokratske stranke postoje znatne razlike u pristupu Iranu.

„Mnogo je demokrata koji su neintervencionisti, ali selektivno. Ne nužno kada je riječ o Rusiji, Ukrajini ili Kini, nego upravo o Iranu, jer razumiju ekonomske posljedice tog sukoba.”

Smatra da će demokrati morati pronaći način za ublažavanje ekonomskih posljedica rata ako žele opravdati povjerenje birača.

„Ako žele unaprijediti reputaciju Demokratske stranke i pokazati ljudima da je preuzimanje Senata donijelo rezultate, morat će se pozabaviti tim problemom kako bi smirili cijene energenata. Možda ih nije moguće vratiti na ranije razine, ali barem je moguće zaustaviti njihov rast.”

Prema njegovim riječima, stranka će se suočiti s važnom ideološkom dilemom.

„Što je važnije? Njihova uvjerenja da demokraciju treba štititi i promicati na sve moguće načine ili posvećivanje američkoj ekonomiji?”

„Ako se potpuno okrenu domaćoj situaciji, zapravo će promovirati politiku 'America First', koju zagovara pokret MAGA”, dodao je.

„Mlađim Amerikancima socijalizam više nije pogrdna riječ”

Govoreći o mogućem ideološkom zaokretu Demokratske stranke, Vidmarović je istaknuo promjene u političkim stavovima mlađih generacija.

„Republikanci su barem retorički preuzeli neke teme klasičnih socijalista – radna mjesta, industrijske regije i položaj radnika. Koliko je Donald Trump u tome uspio, vrlo je upitno.”

Smatra da bi demokrati mogli snažnije prihvatiti socijalne i ekonomske politike koje zagovaraju njihovi progresivniji članovi.

„Među demokratima sada imate i otvorene socijaliste koji u tome ne vide ništa loše. Treba reći da mlađi Amerikanci, generacija Z i oni još mlađi, riječ 'socijalizam' više ne doživljavaju kao nešto pogrdno.”

Prema njegovim riječima, dio mlađih birača takvu politiku povezuje s aktivnijom ulogom države u zaštiti životnog standarda.

„Oni u tome vide ono što bi država trebala raditi – koristiti svoje regulatorne ovlasti kako bi pomogla onima koji su u nepovoljnijem položaju, ograničila rast cijena i zaštitila građane.”

Vidmarović smatra da se upravo na tim pitanjima vidi sve izraženiji generacijski jaz u američkoj politici.

„Starije generacije političara u obje stranke sve su više u raskoraku s onima koji prepoznaju što je građanima danas važno. Svijet se promijenio, ekonomske prilike su se promijenile, a dio starijih generacija i dalje inzistira na nečemu što više ne postoji.”