"Cilj je uništiti poljoprivredu": Kako Izrael isušuje najplodnija zemljišta okupirane Zapadne obale

Napadi doseljenika odvijaju se usporedno s infrastrukturnim projektima izraelske vojske na tom području, tijekom kojih se prolazi kroz palestinska poljoprivredna zemljišta i ruše bunari, piše Mondoweiss.

Već četiri mjeseca tisuće palestinskih poljoprivrednika u ravnici Atouf ne mogu doći do vode potrebne za svoje usjeve nakon što su doseljenici počeli napadati i oštećivati vodovodne cijevi, tvrde lokalni stanovnici. Posljednjih tjedana izraelska vojska buldožerima je prekopavala poljoprivredno zemljište u Atoufu u sklopu projekta izgradnje vojne ceste, pri čemu su dodatno oštećene vodovodne cijevi. Vojska je također izdala naloge za rušenje bunara u ravnici, a nekoliko ih je već srušeno.

Sjever Zapadne obale posljednjih je mjeseci u središtu izraelskih vojnih naredbi i aktivnosti doseljenika nakon što je izraelska vlada dopustila doseljenicima povratak na lokacije četiriju izraelskih naselja evakuiranih 2005. godine. Prvi put nakon Druge intifade izraelska vojska preuzela je jednu četvrt u gradu Jeninu za vojne potrebe, i to unutar Područja A, dijela Zapadne obale koji bi trebao biti pod isključivom nadležnošću Palestinske samouprave (PA).

I Tubas je bio poprište izraelskih racija i širenja naselja, osobito zbog svojeg strateškog položaja iznad sjevernog dijela Jordanske doline. Međutim, uništavanje izvora vode na poljoprivrednim zemljištima Tubasa ima još dublje posljedice za život Palestinaca na tom području i diljem Zapadne obale, koje nadilaze pitanje teritorijalne povezanosti palestinskih područja i vlasništva nad zemljom.

Ravnicu Atouf dijele sela Atouf i Ras al-Ahmar, oba povezana s Tammounom, administrativnim središtem istočnog Tubasa. Tammoun, Atouf i Ras al-Ahmar zajedno raspolažu s više od 85.000 dunuma (8500 hektara) poljoprivrednog zemljišta, čije je dijelove izraelska vlada tijekom godina okupacije oduzela. Početkom ove godine Palestinci su još obrađivali oko 30.000 dunuma zemljišta u Tammounu i okolnim istočnim selima, a stotine obitelji ovise o poljoprivredi na tom području.

Sameer Bisharat, bivši gradonačelnik Tubasa, rekao je za Mondoweiss da „70 do 80 posto stanovnika Tammouna i okolice djelomično ili u potpunosti ovisi o poljoprivredi kao izvoru prihoda, osobito nakon što je Izrael ukinuo radne dozvole“.

„Izraelski doseljenici iz okolnih predstraža dolaze i oštećuju vodovodne cijevi, ohrabreni činjenicom da je izraelska vojska prošle godine počela graditi vojnu cestu preko ravnice“, objasnio je Bisharat.

Palestinci iz Tammouna nekoliko su puta pokušali popraviti oštećene cijevi, ali izraelska vojska stalno je naređivala radnicima da napuste područje, rekao je Bisharat. Potom je tijekom posljednja dva tjedna izraelska vojska počela izdavati naloge za rušenje bunara o kojima poljoprivrednici ovise radi navodnjavanja. Prošlog tjedna počelo je i rušenje nekoliko bunara u ravnici Atouf.

„Za mene nema sutra“

Durgham Muhammad, poljoprivrednik iz Atoufa kojemu je poljoprivreda jedino zanimanje, posjeduje 400 dunuma (40 hektara) zemljišta u ravnici Atouf, uključujući staklenike, polja s različitim kulturama i bunar.

„Uzgajam sezonske kulture poput pšenice, rajčice, luka, krastavaca, krumpira, salate, špinata i različitog voća“, rekao je za Mondoweiss. „Kao i većina ovdašnjih poljoprivrednika, prodajem ih trgovcima na tržnicama povrća u Nablusu, Beiti i Qabatiji. Zapošljavam 30 poljoprivrednih radnika, a njihove obitelji ovise o ovoj zemlji kao izvoru prihoda.“

Muhammad je svoju zemlju navodnjavao vodom iz vlastitog bunara, a imao je dovoljno vode da je prodaje i drugim poljoprivrednicima u ravnici. Međutim, prošlog je tjedna dobio nalog za rušenje bunara.

„Posljednja četiri mjeseca naš je rad praktički stao i jedva uspijevamo pronaći način kako financijski preživjeti“, rekao je Muhammad. Iako bunar još nije srušen, vodu iz njega ne može koristiti.

„Trenutačno pokušavamo iz cijevi dobiti što više vode kako bismo navodnili barem dio usjeva i spasili što je više moguće uroda“, kazao je. „Najteže je to što je čak i ovo samo privremeno jer će zbog vojne ceste svih mojih 400 dunuma postati nedostupno. To znači da ću izgubiti jedini izvor prihoda, a nemam drugo zanimanje.“

„Kada razmišljam o tome, shvaćam da za mene nema sutra i da ne mogu učiniti ništa“, dodao je. „To me dovodi do ruba ludila.“

Za Khalila Tafakjija, palestinskog geografa i stručnjaka za izraelska naselja, izraelsko preuzimanje ravnice Atouf i istočnog Tubasa specifično je jer se ne uklapa ni u jedan od ranijih planova širenja naselja.

„Proučavao sam projekt vojne ceste, koji uključuje i vojnu ogradu, na temelju karata“, rekao je za Mondoweiss. „Ona prolazi sjevernim dijelom Zapadne obale, od područja istočno od Tammouna i Tubasa, preko prostora istočno od Qabatije i Jenina, te završava na najsjevernijoj točki Zelene linije na Zapadnoj obali, nekoliko kilometara zapadno od Allonove ceste, koja već dugo označava izraelski plan za aneksiju Jordanske doline.“

Prema Tafakjiju, to znači da projekt „ne služi nijednom trenutačnom cilju širenja naselja“ te da je „isključivo vojne prirode“. Za razliku od drugih slučajeva, dodao je, „uništavanje izvora vode i poljoprivrede na tom području nema očit izraelski cilj“.

„Ne mogu se oteti dojmu da je, barem u ovom slučaju, uništavanje poljoprivrednog gospodarstva na Zapadnoj obali samo po sebi izraelski cilj“, objasnio je Tafakji.

Prema podacima palestinske Komisije za otpor kolonizaciji i zidu, Izrael je od 7. listopada 2023. oduzeo najmanje 52.000 dunuma, odnosno približno 5200 hektara zemljišta na okupiranoj Zapadnoj obali.