Europska ekstremna desnica mijenja odnos prema Putinu. Što to znači za Ukrajinu?

Europske krajnje desne stranke sve se više razilaze u odnosu prema Rusiji, iako su ih ranije povezivale simpatije prema Vladimiru Putinu i protivljenje Europskoj uniji, liberalizmu i NATO-u. Kako se približavaju vlasti, neke od njih nastoje promijeniti svoj imidž i ublažiti ranije stavove o Moskvi.

Kako piše Kyiv Independent, ta se promjena posebno vidi u Francuskoj i Velikoj Britaniji, dok njemačka Alternativa za Njemačku (AfD) ide u suprotnom smjeru. Razlike dolaze u važnom političkom trenutku, uoči novih izbora na kojima bi krajnja desnica mogla ostvariti značajne uspjehe.

Le Pen i Farage pokušavaju se udaljiti od Moskve

Nigel Farage, čelnik britanske stranke Reform UK, svojedobno je govorio s divljenjem o Putinu, kojeg je 2014. opisao kao vještog operativca. Godine 2024., dvije godine nakon početka ruske invazije punog opsega, tvrdio je i da je širenje EU-a i NATO-a prema istoku izazvalo rat.

Sada nastoji odbaciti dojam da simpatizira ruskog predsjednika. Prošle je godine Putina nazvao "vrlo lošim tipom", a zagovarao je i obaranje ruskih zrakoplova koji uđu u zračni prostor NATO-a.

Farage je u međuvremenu oprezno iskazivao potporu Ukrajini, uključujući ideju da se zamrznuta ruska imovina iskoristi u korist Kijeva. Podržao je i mogućnost privremenog slanja britanskih vojnika u Ukrajinu u sklopu mirovne misije Ujedinjenih naroda.

Slična promjena vidljiva je i kod Marine Le Pen, čelnice francuskog Nacionalnog okupljanja (RN). Prije 2022. tvrdila je da ruska okupacija Krima nije bila nezakonita, a njezina je stranka dobila zajam od ruske banke.

Nakon početka ruske invazije promijenila je retoriku. Osudila je rusku agresiju i podržala nastavak vojne pomoći Ukrajini, ali se protivi njezinu ulasku u EU i želi smanjiti francusku financijsku pomoć Kijevu, pozivajući se na proračunska ograničenja.

Le Pen, koja se ponovno nada pobjedi na predsjedničkim izborima, izjavila je i da bi rado posjetila Ukrajinu i razgovarala s predsjednikom Volodimirom Zelenskim.

S druge strane, njezin stranački kolega Jordan Bardella zauzeo je oštriji stav prema Moskvi, koju je izravno nazvao prijetnjom. Oboje su u rujnu kritizirali rusko preuzimanje imovine europskih kompanija i osudili rusko upletanje i pokušaje destabilizacije.

Dio europske desnice i dalje otvoreno podržava Putina

Promjena stajališta nije zahvatila cijelu europsku krajnju desnicu. U Italiji se Roberto Vannacci, umirovljeni general koji je napustio stranku Liga i osnovao vlastitu nacionalističku stranku Nacionalna budućnost, profilirao kao proruski političar. Otvoreno je rekao da mu je Putin draži od Zelenskog, a njegova stranka u anketama osvaja do osam posto potpore.

Ipak, najizraženiji primjer udaljavanja od ostatka europske desnice predstavlja AfD, trenutačno najjača oporbena stranka u Njemačkoj, koja u anketama doseže gotovo 30 posto.

AfD se zalaže za prekid vojne i financijske pomoći Ukrajini, ukidanje sankcija Rusiji i obnovu kupnje ruskih energenata. Stranka je 2024. izbačena iz europske parlamentarne skupine krajnje desnice na poticaj francuskog Nacionalnog okupljanja, nakon čega je osnovala novu ultranacionalističku skupinu Europa suverenih nacija.

Takva politika izaziva zabrinutost jer je Njemačka jedan od najvećih vojnih donatora Ukrajine.

Zašto se stranke razilaze?

Promjena stajališta dijelom je povezana s javnim mnijenjem. Prema anketi iz prošle godine, 59 posto Britanaca podržava nastavak pomoći Ukrajini, a nešto više od polovice podupire sankcije Rusiji čak i ako zbog njih porastu troškovi energije i hrane.

U Francuskoj je potpora isporukama oružja Ukrajini oslabila. Podržava ih 47 posto građana, u usporedbi sa 65 posto 2022. godine. Ipak, većina Francuza, uključujući nešto više od polovice birača Nacionalnog okupljanja, Rusiju smatra neprijateljem.

Anton Shekhovtsov, gostujući viši istraživač na Srednjoeuropskom sveučilištu u Beču, smatra da Le Pen dobro pamti političku štetu koju je njezinoj stranci nanio zajam ruske banke.

"Svi su upirali prstom u taj zajam i govorili: 'Svi ste vi ruski trojanski konji u Francuskoj'", rekao je Shekhovtsov za Kyiv Independent.

Dodao je da Le Pen kao mogući uzor može vidjeti talijansku premijerku Giorgiju Meloni, koja je, unatoč krajnje desničarskim političkim korijenima, zadržala prozapadnu politiku.

Za razliku od francuske i britanske desnice, AfD nastavlja jačati prorusku politiku. Istraživač Jakub Wondreys s Instituta Hannah Arendt za istraživanje totalitarizma u Dresdenu smatra da je važan razlog unutarnja podijeljenost stranke.

"Ključni je čimbenik unutarnja podijeljenost stranke, kakvu ne vidimo drugdje. To je specifično za njemačku politiku i samu AfD", rekao je Wondreys.

U stranci postoji podjela između zapadnog i istočnog dijela Njemačke. Proruska i ekstremnija struja snažnija je na istoku, gdje AfD bilježi najveće uspjehe. Prema anketama, 54 posto stanovnika bivše Istočne Njemačke smatra da je pomoć Ukrajini otišla predaleko, u usporedbi s 39 posto na zapadu zemlje.

Promjena retorike ne znači i veću potporu Ukrajini

Čak i ako Le Pen ili Farage dođu na vlast, to ne mora značiti prekid vojne pomoći Ukrajini, ali stručnjaci upozoravaju na moguće smanjenje potpore.

Tim Bale, profesor politike na londonskom sveučilištu Queen Mary, upozorava da bi britanska vlada predvođena Farageom mogla smanjiti izdvajanja za vojnu pomoć Ukrajini bez velike javne rasprave.

Farage je 12. listopada najavio da će pomno ispitati troši li se britanska pomoć Ukrajini nenamjenski zbog korupcije te poručio da potpora Londona ne može biti neograničena.

Pobjeda Nacionalnog okupljanja u Francuskoj vjerojatno ne bi potpuno zaustavila vojnu pomoć, ali bi mogla smanjiti financijsku potporu i oslabiti europske napore za održavanje sankcija protiv Moskve.

Shekhovtsov upozorava i da bi pobjeda Le Pen mogla toliko promijeniti francusku i europsku političku scenu da potpora Ukrajini padne u drugi plan.

Predstojeći izbori tako bi mogli ozbiljno uzdrmati europski politički blok koji podupire Ukrajinu, zaključuje Kyiv Independent.