bombama na vjenčanje
"Još čujem glasove“: Svatovi se prisjećaju užasa američkog bombardiranja na jugu Irana

Stotine uzvanika okupile su se prošloga tjedna u dvjema obiteljskim kućama u Kuhestaku, obalnom selu u južnoj iranskoj pokrajini Hormozgan, u blizini Hormuškog tjesnaca, kako bi proslavile vjenčanje kada su projektili pogodili selo.
„Još čujem glasove žena koje su izvikivale svadbene poklike, a onda su se odjednom na nas srušili strop dnevne sobe i zidovi“, rekla je za Drop Site News Zeinab Mallahi, jedna od uzvanica. „Taj me zvuk prati iz noći u dan i iz dana u noć.“
Projektil je probio krov jedne od kuća i u podu ostavio krater dubok približno metar i pol. Drugi je pogodio palmu datulje i oborio je na zid. Ljudi su počeli vrištati i „trčati na sve strane“, prisjetila se.
„Bilo je to nešto što sam dotad viđala samo u filmovima. Nikada nisam vidjela projektil. Nikada nisam vidjela krhotine. Nisam razumjela što se događa.“
Četvero ljudi poginulo je na mjestu: četverogodišnji Amir Ali Karimi, šesnaestogodišnji Mohammad Mallahi, 43-godišnja Kolsoom Mallahi Nezhadnia i 50-godišnja Zarkhatoun Taheri. Dva dana poslije preminula je i 22-godišnja Asieh Molaeinezhad, koja je bila teško ranjena i smještena na odjel intenzivne skrbi, čime se broj poginulih popeo na pet. Najmanje 60 drugih osoba je ranjeno.
Sjedinjene Američke Države 30. kolovoza ponovno su počele bombardirati Iran, usmjerivši napade na jug zemlje, nakon što su se obje strane tjednima suzdržavale od udara. Iranske vlasti priopćile su da je te noći u napadima diljem Irana ubijeno najmanje još 14 ljudi. Teheran je odgovorio napadima na američke ciljeve u Jordanu, Kuvajtu, Iraku i Bahreinu.

Ali Mallahi, lokalni ribar i otac mladenke, rekao je za Drop Site da se najmanje 350 ljudi okupilo kako bi proslavilo vjenčanje njegove kćeri Maryam kada je pogođena njegova kuća.
„Doista ne znam što bih rekao“, kazao je Mallahi za Drop Site. „Ovo se dogodilo usred potpuno stambenog područja. U blizini kuće nije bilo nikakvih vojnih objekata.“
Kao što je uobičajeno na vjenčanjima u Hormozganu, muškarci i žene okupili su se u odvojenim obiteljskim kućama, međusobno udaljenima manje od stotinu metara. Mallahi je bio s muškarcima u kući svojeg rođaka Mohammada Rasoula, dok su se žene okupile u njegovoj kući. Eksplozija je odjeknula bez ikakva upozorenja.
„Prvo sam pomislio da je u mojoj kući eksplodirala plinska boca“, rekao je Mallahi. Potrčao je provjeriti što se dogodilo sa ženama, a dok je stizao do kuće, začuo je drugu pa treću eksploziju. „Kada sam stigao, svi su trčali u različitim smjerovima.“
Nastavio je: „Na trenutak sam se jednostavno ukočio. Nisam znao što se dogodilo. Pitao sam se: jesu li doista ispalili projektil na moju kuću? Što se dogodilo s vjenčanjem moje kćeri? Što se dogodilo s mojim gostima? S mojom djecom, suprugom, sa svima?“
Osmero hospitalizirano, šestero na intenzivnoj skrbi
Osmero ljudi primljeno je u bolnicu u Siriku, dok je šestero smješteno na odjel intenzivne skrbi bolnice Hazrat Abolfazl u Minabu. Još 26 pacijenata primljeno je na kirurške odjele te bolnice, izjavio je lokalni zdravstveni dužnosnik Pezhman Shahrokhi. Od šestero pacijenata na intenzivnoj skrbi, jedna osoba bila je u kritičnom stanju i intubirana. Ukupno 36 pacijenata poslije je otpušteno iz bolnice nakon dijagnostičke obrade i specijalističkog liječenja.
Američko Središnje zapovjedništvo (CENTCOM) opisalo je val napada izveden 1. rujna na jugu Irana kao udare na „položaje protuzračne obrane, radarske sustave i pomorsku imovinu“ Zbora čuvara Islamske revolucije.
Američki potpredsjednik JD Vance u četvrtak je rekao da SAD istražuje incident, ali i dodao kako je „iznimno skeptičan“ prema izvještajima o napadu.
„Ono što mogu reći sa stopostotnom sigurnošću jest da Sjedinjene Države, za razliku od [Irana], nikada ne gađaju civile tijekom borbenih djelovanja. Nikada to nećemo činiti. Nikada to nismo činili, ali nažalost, očito je da se ponekad nešto dogodi“, rekao je na brifingu za novinare u Bijeloj kući.
Reutersova istraga utvrdila je da je bombardiranje svadbe vjerojatno bilo posljedica izravnog pogotka američkog projektila, a ne projektila koji se odbio od neke druge mete.
„Nitko od nas nije imao nikakve veze s politikom. Ne poznajem međunarodno pravo, ali znam da ono što se ovdje dogodilo nije ispravno“, rekao je Mallahi. „Amerika je nedvojbeno odgovorna. Moja kuća nalazila se usred potpuno stambenog područja. Ne znam što se dogodilo s mojim životom. Vjenčanje moje kćeri ostalo je nedovršeno. Moji rođaci su u bolnici. Čak i moja sestra mora na operaciju zbog zadobivenih ozljeda.“
Stotine na sprovodu žrtvama
Stotine ljudi okupile su se u četvrtak na sprovodu četvero žrtava poginulih na dan napada. Među njima su, prema izvještajima državnih medija, bili ožalošćeni, članovi obitelji te vojni i civilni dužnosnici.
„Sada me je sram pred mojim gostima“, rekao je Mallahi. „Trebali su doći ovamo i biti s nama tijekom sretne noći moje kćeri. Ali sada, kad god ih vidim, mislim da ću spustiti glavu. Došli su ovamo zbog nas, a neki od njih izgubili su djecu ili članove obitelji.“
Prema podacima iranskih vlasti, više od 3.000 Iranaca ubijeno je otkako su SAD i Izrael 28. veljače pokrenuli rat, uključujući više od 50 ljudi tijekom 60-dnevnog primirja prije nego što su borbe nastavljene u srpnju.
Mostafa Taheri, pripadnik hitne službe Crvenog polumjeseca, rekao je za Drop Site da je njegova ekipa stigla na mjesto napada pet minuta nakon zaprimanja dojave. Već su bili u stanju pripravnosti zbog američkih napada prethodne noći.
„Vidio sam sreću i tugu kako postoje na istome mjestu“, prisjetio se Taheri. „I dalje je izgledalo kao da je slavlje u tijeku; svadbena svjetla još su bila upaljena.“
Kada su spasioci stigli, nekoliko svatova još je bilo zarobljeno pod ruševinama. Drugi su bili ranjeni krhotinama. Taheri je rekao da se prvi put susreo s takvim prizorom.
„Čuli smo ranjenike kako vrište“, rekao je. „Odmah smo počeli tražiti ljude, uklanjati ruševine i prevoziti ozlijeđene.“
Stanovnici i svatovi pomagali su spasiocima uklanjati krhotine i prenositi stradale. Neki od ranjenih imali su ozljede ruku, nogu i glave. Drugi su obilno krvarili.
„Vidio sam da je poginulo dijete“, rekao je. „Kada sam upitao koliko je imalo godina i kada su mi rekli da su mu bile četiri, to me duboko pogodilo. Čak i sada, dva dana poslije, još razmišljam o njemu.“
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare