Analitičar iz Katara za N1: Resursi SAD-a ne odgovaraju visokim ciljevima za rat protiv Irana

"Činjenica je sljedeća: SAD ne kontrolira situacija u Hormuzu, prolaz kroz tjesnac sveden je na minimum. Oko četiri broda dnevno, čak manje nego i prošlog mjeseca, broj brodova sveden je na minimum", kazao je Omar Ashour pa dodao kako situacija na terenu ne odgovara onome što dolazi iz State Departmenta.

"Situacija je vrlo riskantna jer je tjesnac u dometu svih iranskih balističkih raketa, mina, brodova, podmornica i tako dalje. Unatoč onome što govori službeni Washington, svi ti kapaciteti nisu uništeni. Hormuški tjesnac vrlo je opasno mjesto i to utječe na sve."

"Što se tiče američkih baza, one su bile ciljane u Kuvajtu, Jordanu i Iraku. To nam govori da Iran i dalje ima kapacitete da gađa te baze, ali ne toliko precizno kao i prije, stoga ni šteta nije onoliko velika kao prije."

Ashour dodaje kako SAD nije postigao niti jedan od svojih zacrtanih strateških ciljeva.

"SAD nije postigao svoj strateški cilj: promjenu režima i uništavanje balističkih kapaciteta u Iranu. Tu su i Hormuz te nuklearna dimenzija, ništa od toga nije ostvareno."

Ciljevi SAD-a postavljeni vrlo visoko

Dodaje kako bi se oni i mogli ostvariti, ali ne uz ovakvu razinu vojne sile, niti raspoređenih resursa.

"SAD može ostvariti svoje ciljeve, ali ne uz ovakvu razinu sile. SAD naprosto nema resurse. Dat ću vam primjer: 1988. u Zaljevu je trajao Rat tankerima, SAD je imao više od 30 krstarica, fregata, razarača i nosača aviona u regiji kako bi porazio puno slabiju pomorsku silu. To je bila puno bolja pozicija, SAD je u konačnici bio uspješan, ali uz veliku silu", kaže.

"Ovoga puta ciljevi su postavljeni vrlo visoko uz manje od 10 posto sile koju je George W. Bush koristio u invaziji na Irak. U tom smislu, nema strategije. Resursi koje imate ne odgovaraju vašim velikim ciljevima. Čak i ako SAD poveća resurse, nisam siguran da bi ispunio ciljeve. Dakle, kratak odgovor je ne, čini mi se da ovo ne funkcionira."

"Stalno ulazimo u nove faze udara i odgovora na udare, uz vrlo slabe političke sporazume; dvaput smo mislili da se nešto postiglo, ali su pregovori u konačnici propali", kaže.

S druge strane, Iran je pogođen, tvrdi Ashour, ali njegovi kapaciteti, u svim granama oružanih snaga, i dalje su snažni.

"Što se tiče Irana, on je snažno pogođen, ali na vrlo specifičnim područjima. Primjerice, izgubili su desetke vojnih brodova, ali imaju i mornaricu koja se bori uz obalu koja je puno manja. Ona sada obavlja najveći dio posla: postavlja mine i vrši pomorske napade. Imaju i podmornice kojima se mogu boriti."

"Sličnu situaciju imate i s vojskom, kopnena vojska je netaknuta. Mornarica je snažna i vojska netaknuta, a to je veliki problem za SAD. Zračne snage pretrpjele su određene udare, ali i dalje funkcioniraju. I dalje su dosta snažne. Daleko su od uništenja", kaže.

"Većina ratova je asimetrično"

Što se tiče generalne dinamike rata i posljedica po doktrinu suvremenih sukoba, Ashour kaže sljedeće:

"Većina ratova je asimetrično, poznato je iz ratova na Balkanu. Iranci su zaprijetili međunarodnom prometu u Hormuzu, što je puno lakši zadatak nego što su imali Ukrajinci u Crnom moru. Iranci nisu pokušali ukloniti američke mornaričke snage iz iranskih luka ili Indijskog oceana. Morali su samo zaprijetiti vrlo uskom prolazu i tako utjecati na tržište i američku domaću politiku kako bi stvorili dovoljno problema za SAD, ne bi li prestao napadati."

"Imali su iskustva, čine to blizu svojoj obali, tako da su obje te države - Iran i Ukrajina - koje nemaju klasičnu dubokomorsku flotu uspjele poraziti snažne američke i ruske flote."

Turska se nalazi u riskantnom okruženju

Dodaje kako se sigurnosna slika Bliskog istoka u potpunosti mijenja.

"Mislim da se sigurnosna arhitektura na Bliskom istoku mijenja. Zapadna strana Zaljeva ima osjećaj da ih je SAD uvukao u rat koji nisu željeli i koji nisu očekivali. Sada im je ugrožena nacionalna sigurnost. Glavna lekcija je da treba ulagati u sebe, graditi vlastite kapacitete da u sljedećoj rundi budete spremni i manje ranjivi."

Za kraj se osvrnuo i na dva bitna igrača u regiji: Tursku i Izrael.

"Benjamin Netanyahu nema izbora, mora pobijediti na izborima ili se suočava sa sudskom presudom, možda i zatvorskom kaznom. Turska je već postala regionalna sila; na nju se oslanjaju neke države, poput Sirije. Ali bit će tu i izazova. Ako situacija nastavi eskalirati, Turska bi se mogla pronaći u situaciji u kojoj bi se mogla suočiti s Izraelom i Sirijom. Turska s jedne strane raste, ali u vrlo riskantnom okruženju", kaže Ashour.