Kako je moguće da dvije države imaju istu zastavu i zašto UN ne može riješiti taj spor?

Rumunjska trobojnica ima duboke korijene koji sežu do revolucije 1848. godine. Tri boje potječu iz narodnog ustanka u Vlaškoj 1821. godine. Tada su dobile simbolično značenje: plava predstavlja slobodu (nebo), žuta pravdu (žitna polja), a crvena bratstvo (krv). Tijekom revolucije 1848. godine te su boje ujedinjene kao simbol otpora. Kroz povijest njihov se raspored mijenjao, no 1867. godine službeno je usvojen okomiti raspored kakav poznajemo danas, piše Euronews.rs.

Ključni trenutak za današnju zabunu dogodio se nakon Drugog svjetskog rata. Kada je Rumunjska postala socijalistička republika, na sredinu žutog polja postavljen je komunistički grb. Desetljećima je upravo taj grb jasno razlikovao rumunjsku zastavu od svih ostalih. Kada je 1989. izbila revolucija protiv diktatora Nicolaea Ceaușescua, prosvjednici su iz zastava izrezivali grb, ostavljajući rupu u sredini. Nakon pada režima Rumunjska je službeno uklonila grb i vratila se izvornoj trobojnici. Tada je svijet primijetio nešto neobično – gotovo identična zastava već je postojala u Africi.

Čad i potraga za bojama neovisnosti

Na drugom kraju svijeta Čad je 1960. godine stekao neovisnost od Francuske. Prvotna je zamisao bila usvojiti panafričke boje – zelenu, žutu i crvenu. Čad je svoju trobojnicu proglasio u studenome 1959., dok je Mali tada bio dio Federacije Mali (zajedno sa Senegalom) i koristio je zeleno-žuto-crvenu zastavu s crnim ljudskim likom (kanaga) u sredini. Nakon raspada federacije Mali je zadržao te boje, pa su čadske vlasti, kako bi izbjegle zabunu, zelenu zamijenile plavom. Plava je trebala simbolizirati nebo i nadu, žuta sunce i pustinju, a crvena krv prolivenu za neovisnost.

U to vrijeme to nije predstavljalo problem. Rumunjska je na svojoj zastavi još imala grb pa su se dvije zastave jasno razlikovale. Nitko nije mogao pretpostaviti da će tridesetak godina kasnije Rumunji ukloniti grb i svijetu ostaviti dvije gotovo identične zastave. Jedina gotovo neprimjetna razlika nalazi se u nijansi plave boje – rumunjska je navodno nešto svjetlija (kobaltno plava), dok je čadska tamnija (indigo), no riječ je o razlici koju je bez izravne usporedbe gotovo nemoguće uočiti.

Je li to zakonito i što kaže UN?

Pitanje "vlasništva" nad bojama postalo je službeno 2004. godine, kada je vlada Čada podnijela pritužbu Ujedinjenim narodima i zatražila od Rumunjske da promijeni svoju zastavu. Odgovor iz Bukurešta bio je kratak i odlučan. Tadašnji rumunjski predsjednik Ion Iliescu izjavio je:

"Trobojnica pripada nama. Nećemo je se odreći."

Pravno gledano, situacija je u svojevrsnoj sivoj zoni. Međunarodno pravo i veksilologija (znanost o zastavama) nemaju vrhovni sud koji bi mogao prisiliti suverenu državu da promijeni svoj nacionalni simbol ako nije riječ o izravnom kopiranju sa zlom namjerom. Rumunjska se brani činjenicom da svoju trobojnicu koristi još od 19. stoljeća, dok Čad ističe da je upravo on bio jedina država koja je koristila čistu trobojnicu u trenutku kada su obje zemlje istodobno bile međunarodno priznate s tim dizajnom.

Za sada status quo ostaje na snazi. Ni Rumunjska ni Čad ne pokazuju namjeru promijeniti svoje nacionalne simbole. U svijetu postoji još nekoliko sličnih primjera: Monako i Indonezija imaju gotovo identične crveno-bijele zastave (Monako se žalio, ali bez uspjeha), dok Nizozemska i Luksemburg dijele slične boje, ali različite omjere i nijanse.

Iako povremeno izaziva zabunu na međunarodnim skupovima, zajednička zastava Rumunjske i Čada postala je simboličan podsjetnik na to kako se povijest, unatoč tisućama kilometara udaljenosti, može poigrati identitetom naroda. Za sada će svijet te dvije zemlje morati razlikovati po svemu ostalom – osim po bojama koje vijore na njihovim zastavama.