Kako je Netanyahu od “američkog šaptača” postao “teret” za Washington

Kako navodi Reuters, Netanyahu je godinama svoju političku snagu temeljio na tvrdnji da samo on može održati SAD i Izrael u potpunom strateškom skladu kada je riječ o Iranu. Njegovao je bliske odnose s republikancima, predstavljao se kao izraelski lider koji može utjecati na američke predsjednike i inzistirao da se Iran može zaustaviti samo stalnim vojnim pritiskom.

Diplomati su ga u vrijeme najveće moći opisivali kao „američkog šaptača” – lidera koji jednim telefonskim pozivom može osigurati da se strateški interesi Washingtona poklope s interesima Izraela.

Međutim, analitičari, bivši američki dužnosnici i diplomati sada ocjenjuju da je privremeni sporazum SAD-a i Irana preokrenuo tu priču. Umjesto da oblikuje američku politiku prema Iranu, Netanyahu je prisiljen prihvatiti je, dok predsjednik Donald Trump gura dogovor u kojem se izraelske primjedbe sve češće tretiraju kao prepreka.

Rat koji nije donio obećanu pobjedu

Na početku rata s Iranom Netanyahu je obećavao potpunu pobjedu. No nije ostvario ni pad iranskog režima, ni poraz Hezbolaha u Libanonu, ni siguran povratak stanovnika sjevernog Izraela.

„Američko-iranski sporazum odlučujući je udarac za Netanyahua”, rekao je Aviv Bushinsky, njegov bivši savjetnik.

„Ne samo da je izgubio rat s Iranom, izgubio je i Trumpa kao prijatelja. Sada je izoliran ne samo međunarodno, nego i u velikom sukobu s Trumpom”, dodao je.

Netanyahuov ured nije odgovorio na Reutersov zahtjev za komentar. Izraelski premijer ranije je ovog mjeseca rekao da je njegov odnos s Trumpom partnerski, navodeći da se njih dvojica „mnogo puta slažu, a ponekad ne slažu”. Tvrdio je i da postoji sustavna kampanja umanjivanja „ogromnih postignuća” Izraela protiv Irana i njegovih saveznika.

Washington mijenja pravila igre

Iz Bijele kuće poručuju da Trump i Netanyahu imaju snažan odnos te da su izraelske snage bile „nevjerojatni partneri” u ratu koji je, prema američkim dužnosnicima, „desetkovao vojne sposobnosti iranskog režima”.

State Department tvrdi da SAD i dalje ostaje „čvrsto” predan sigurnosti Izraela i da se to neće promijeniti. Dodaju da Izrael zadržava pravo na obranu, posebno od Hezbolaha, koji, kako navode, prijeti izraelskim građanima i podriva libanonsku vladu.

Ipak, analitičari smatraju da se neslaganje između Washingtona i Tel Aviva više ne svodi samo na osobne odnose Trumpa i Netanyahua. Ono odražava sve veći raskorak u ciljevima: Trump želi izaći iz još jednog rata na Bliskom istoku, dok Netanyahu smatra da je nastavak pritiska na Iran i Hezbolah ključan za sigurnost Izraela.

SAD je izravno pregovarao s Teheranom, sukob Izraela i Hezbolaha u Libanonu uključio u širi okvir te uspostavio mehanizme za upravljanje kršenjima primirja. Prema diplomatskim izvorima iz regije, ti potezi sve više guraju Izrael na marginu ključnih odluka.

Javni ukori iz Washingtona

Trump je javno kritizirao izraelsko vojno djelovanje u Libanonu, dok je potpredsjednik JD Vance upozorio izraelske kritičare sporazuma da ne napadaju „jedinog moćnog saveznika koji im je ostao u svijetu”.

U televizijskom intervjuu Trump je dodatno poručio da, ako kaže Netanyahuu da „nešto učini”, izraelski premijer to i učini.

Dvojica izraelskih dužnosnika upoznatih s Netanyahuovim razmišljanjem tvrde da premijer ne vjeruje da će takve javne poruke dovesti do stvarnih promjena američke politike prema Izraelu, uključujući odgodu isporuka oružja, čak i ako Izrael nastavi vojne operacije u Libanonu.

No bivši američki dužnosnik Dennis Ross smatra da je Netanyahu sve više stjeran u kut između američkog predsjednika koji želi završiti sukob i domaće političke baze koja se protivi ustupcima, osobito u Libanonu. Povlačenje nosi rizik unutarnjeg političkog udara, a eskalacija rizik sukoba s Washingtonom.

Gubitak republikanskog oslonca

Jedan od najvećih problema za Netanyahua gubitak je političke sigurnosne mreže u SAD-u.

Godinama je gradio snažnu potporu među republikancima i koristio je kao protutežu kada bi se sukobljavao s demokratskim administracijama. Najpoznatiji primjer bio je njegov govor u američkom Kongresu protiv nuklearnog sporazuma s Iranom koji je 2015. postigla administracija Baracka Obame.

Međutim, američki analitičari ocjenjuju da republikanci sada neće raskinuti s Trumpom zbog Netanyahua.

Iran bi, prema ocjeni Alija Vaeza iz International Crisis Groupa, mogao pokušati dodatno proširiti jaz između SAD-a i Izraela predstavljajući svaku izraelsku vojnu akciju u Libanonu kao pokušaj sabotiranja Trumpove diplomacije. Time bi Bijela kuća bila prisiljena birati između podrške savezniku i očuvanja sporazuma.

Abrahamski sporazumi pod pritiskom

Posljedice američko-iranskog sporazuma pogađaju i dvije ključne Netanyahuove strateške ambicije: slabljenje, ako ne i rušenje iranskog režima, te normalizaciju odnosa sa Saudijskom Arabijom kroz širenje Abrahamskih sporazuma.

Nijedan od tih ciljeva nije ostvaren. Iransko vodstvo izašlo je iz sukoba učvršćeno, dok dogovor sa Saudijskom Arabijom ostaje daleko.

U regiji se već vidi promjena raspoloženja. Države koje je Netanyahu želio približiti Izraelu, posebno Saudijska Arabija, sada oprezno usporavaju normalizaciju s Izraelom i istodobno ponovno otvaraju kanale prema Teheranu.

Prema izvorima iz Zaljeva, logiku koja je stajala iza Abrahamskih sporazuma potkopali su rat u Gazi, neriješeno pitanje aneksije Zapadne obale i sve rašireniji dojam da Netanyahuov Izrael može biti veći teret nego prednost u novom regionalnom poretku.

Jedan iranski dužnosnik rekao je da je Netanyahuov pokušaj širenja Abrahamskih sporazuma zaustavljen, dok više država sada traži mjesto u novom okviru bližem Iranu.

„Ovo nije samo pobjeda Irana. Ovo je Netanyahuov neuspjeh”, rekao je taj dužnosnik.

Rat koji je Netanyahu želio pretvoriti u potvrdu svojeg povijesnog nasljeđa mogao bi tako ostati zapamćen kao sukob koji je urušio jedan od temelja njegove političke moći.