Novinar u Gazi ubijen na dan kada mu se rodila kći

7. svibnja 2025. bio je dan kada je Amal Sobeih rodila svoju kćer. Bio je to i dan kada je ubijen njezin suprug, piše Al Jazeera.

Yahya Sobeih dočekao je malu Sanu na svijet. U šest ujutro odvezao je Amal u bolnicu dok se borila s trudovima. U to vrijeme izraelski genocidni rat protiv Gaze još je trajao, a vojni napadi diljem enklave nisu prestajali.

No par je bio ispunjen uzbuđenjem dok su se pripremali dočekati svoje treće dijete i prvu sestru njihovim sinovima Baraai i Kenanu, koji su tada imali četiri i tri godine. Amal objašnjava da su joj liječnici nakon dolaska u bolnicu rekli da joj je potreban hitan carski rez, ali osim toga porod je prošao bez komplikacija.

“Na početku je to bio savršen dan … porod je prošao brzo, beba je bila zdrava i svi su bili sretni”, kaže Amal.

“Yahya je bio presretan. Nosio je svoju kćer i svima govorio: ‘Moja prelijepa princeza je stigla.’”

Potom je proveo nekoliko sati sa suprugom i novorođenom kćeri. Provjeravao je kako su, proučio islamski poziv na molitvu novorođenčetu na uho, fotografirao je i dočekivao rodbinu koja je dolazila čestitati.

Prije odlaska rekao je Amal da će nakratko izaći i uskoro se vratiti.

“Rekao mi je da se odmorim i pazim na sebe. Kazao je da će obići naša dva dječaka kod kuće i donijeti neke stvari za bebu, a onda se vratiti kako bismo zajedno odabrali ime”, prisjeća se Amal. “Nažalost, nisam znala da ćemo Yahyu tada vidjeti posljednji put.”

Yahya, koji je radio kao novinar, preživio je samo pet sati nakon rođenja svoje kćeri, čiju je fotografiju ponosno podijelio na društvenim mrežama držeći je u naručju.

Kasnije tog dana Yahya je ubijen u izraelskom zračnom napadu na trgovačko područje u središtu grada Gaze. U napadu je ubijeno najmanje 17 ljudi, a deseci su ranjeni.

Šokantna vijest

Rodbina okupljena oko Amal u bolnici nije znala kako joj priopćiti vijest, tako brzo nakon poroda. Jedina briga bila im je kako joj to reći dok je još bila u tako krhkom fizičkom i emocionalnom stanju nakon operacije.

Ali Amal je osjećala da nešto nije u redu.

“Stalno su zvonili telefoni, lica su bila napeta, razgovori bi naglo prestajali kad bih se približila. Čak me i medicinsko osoblje stalno obilazilo, a moja majka je neprestano šaptala”, kaže Amal.

“Stalno sam pitala majku: ‘Je li nešto nije u redu? Što se događa?’ Ali nitko mi nije jasno odgovarao. Svi su govorili nekako čudno”, objašnjava. “Uzela sam mobitel i odmah nazvala Yahyu. Zvala sam više od 15 puta, ali se nije javljao, što nije bilo nalik njemu. Uvijek bi mi odmah odgovorio ili barem poslao poruku.”

Što se dogodilo saznala je tek kada je otvorila internet.

“Naslov se pojavio ravno preda mnom: ‘Novinar Yahya Sobeih ubijen pet sati nakon što je dočekao svoju novorođenu kćer’”, govori Amal kroz suze. “Osjetila sam kako mi se krv ledi u žilama. Nekontrolirano sam vrištala jer nisam mogla vjerovati. Imala sam osjećaj da gubim razum.”

Yahya je pogođen dok je dijelio slatkiše rodbini i prijateljima slaveći rođenje svoje kćeri. Među ubijenima bili su i njegov rođak, najbolji prijatelj i šurjak – isti oni ljudi koji su samo nekoliko sati ranije bili u bolnici, čestitali mu, držali bebu i fotografirali se.

Amal kaže da šok nije bio samo u tome što ga je izgubila, nego i u tome što se nije mogla oprostiti. Još se oporavljajući od operacije, morala je satima ležati u krevetu.

“Samo sam ga htjela vidjeti posljednji put … dotaknuti ga, oprostiti se … ali nisam mogla.”

Godina tuge

Amal je već izgubila brata, njegovu suprugu i njihovo troje djece u ratu, kao i svoju sestru i njezino četvero djece, svi su ubijeni u izraelskim napadima.

No Amal posljednjih 12 mjeseci, od Yahyine smrti, naziva “godinom tuge”. Kaže da se borila ne samo s jednim ratom, nego s dva: trajnim vojnim sukobom i borbom da sama odgaja djecu.

Yahyina iznenadna odsutnost prisilila je Amal na stvarnost koju nikada nije mogla zamisliti, iako ju je često pripremao na mogućnost da bi mogao biti ubijen svakoga trenutka zbog svog rada ratnog reportera na terenu.

“Svaki put kada bih čula da je ubijen neki novinar, osjećala sam užasan strah”, kaže Amal kroz suze. “Ali nikada nisam zamišljala da ću izgubiti njega.”

Samo nekoliko mjeseci nakon Yahyine smrti Amal je sa svoje troje djece raseljena na jug Gaze nakon što je izraelska vojska prošlog rujna najavila kopnenu operaciju u gradu Gazi.

Opisuje patnju traženja skloništa i života u šatoru u teškim uvjetima s četveromjesečnom bebom i dvojicom malih dječaka koji su se još pokušavali nositi s očevim nestankom.

“Yahya je bio oslonac, divan suprug i otac. Nikada nam ništa nije nedostajalo dok je bio uz nas, čak ni tijekom rata”, kaže. “Tijekom gladi tražio je hranu i plaćao koliko god je mogao za svoju djecu. Izgubiti ga u takvim okolnostima bilo je nezamislivo bolno.”

Postupno je Amal shvatila da svojoj djeci mora postati i majka i otac.

Unatoč svojoj tuzi odlučila je nastaviti suprugovim putem te je počela raditi za istu medijsku kuću u kojoj je radio i on.

“Da je Yahya ovdje, slavio bi njezin rođendan … Sana nije ni za što kriva.”