Obućina: Države mogu reformirati UN, ali ga mogu i prepustiti odumiranju

Obućina smatra da je ovogodišnja Generalna skupština pokazala koliko su se međunarodni odnosi promijenili u samo godinu dana.

„U međuvremenu se dogodilo jako puno toga što mijenja cjelokupno stanje međunarodnih političkih odnosa. U potpunosti mijenja cijelu viziju svijeta, ili možda čak i neku ideju kamo bi svijet mogao ići ili kamo bi trebao ići“, rekao je.

Naglasio je da se Ujedinjene narode ne može promatrati kao instituciju odvojenu od 193 države članice.

„UN je institucija koja se mora gledati kao oruđe, kao jedan alat kojim se države mogu koristiti u postizanju nekih vrijednosti“, rekao je Obućina.

Prema njegovim riječima, upravo ponašanje država određuje koliko će Ujedinjeni narodi biti relevantni.

„Mi ne možemo govoriti o UN-u kao nekoj zasebnoj instituciji koja sada djeluje mimo svih njezinih članica. Ovisi o tome kako će te članice gledati na UN, kako će koristiti UN“, kazao je.

Ocijenio je da ponašanje vodećih svjetskih sila dovodi do gubitka autoriteta Ujedinjenih naroda i otvara pitanje budućnosti multilateralnih odnosa.

„Vodeće snage UN-a to ne shvaćaju tako i zato je posljedica ovakve Generalne skupštine gubitak autoriteta uopće u svijetu, pa čak i donekle upitnost kakvi su multilateralni odnosi danas u svijetu mogući.“

Guterres i kraj jedne ere

Govoreći o završetku mandata glavnog tajnika Antonija Guterresa, Obućina je rekao da svaki glavni tajnik daje određeni identitet instituciji.

„Mislim da se glavni tajnik itekako trudio na svojoj poziciji i da je bio poprilično objektivan, iako postoji jako puno zemalja koje su njega proglašavale ovakvim ili onakvim“, rekao je.

Dodao je da je Guterres tijekom mandata pokušavao održati ideju zajedničkog djelovanja država u trenutku obilježenom ratovima, krizama i rastućim nepovjerenjem.

„Upozoravao je na to da jedino zajedno možemo djelovati za mir, sigurnost, okoliš, borbu protiv katastrofa“, rekao je Obućina.

Smatra da se svijet nalazi pred mogućnošću daljnjeg jačanja podjela među državama i blokovima, ali i promjene samog oblika multilateralizma kakav poznajemo.

„Možda oblici multilaterale koji postoje u svijetu, na koje smo se navikli, ne funkcioniraju i možda će jednostavno nestati. Ali to ne znači da je to nešto nužno loše, jer nešto novo uvijek mora nastati na nečemu što otpada.“

Netanyahuov govor prije svega za izraelsku publiku

Jedan od govora koji je obilježio Generalnu skupštinu bio je govor izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, tijekom kojeg je velik broj delegata napustio dvoranu.

Obućina smatra da je Netanyahu ponovno iskoristio pozornicu UN-a koju godinama koristi za predstavljanje izraelskih stavova, ali da je ovogodišnji govor imao i snažnu unutarnjopolitičku dimenziju.

„Jedan dio tog govora dao mi je dojam da se on obraća prije svega svojim građanima, građanima Izraela, i da je to možda i vapaj za pokušajem da dobiva što više glasača kako bi na vrlo skorim izborima mogao ipak zadržati mjesto premijera“, rekao je.

Dodao je da se Netanyahu u govoru postavio vrlo čvrsto prema međunarodnim kritikama.

„On je vrlo protivan svim navodima koje svijet ima protiv njega kako bi se na neki način prikazao spasiteljem Izraela“, rekao je Obućina.

Trumpova administracija ne vidi UN kao ravnopravnog partnera

Govoreći o nastupu američkog predsjednika Donalda Trumpa i odnosu njegove administracije prema Ujedinjenim narodima, Obućina je rekao da potezi Washingtona pokazuju manjak povjerenja u samu instituciju.

„Njegov odnos prema UN-u u posljednjih godinu, dvije pokazuje zapravo koliko on ne ulaže ni povjerenja ni vrijednosti u sam UN“, rekao je.

Kao primjer naveo je najave prestanka financiranja pojedinih UN-ovih ureda i dugogodišnjih programa.

„Ova američka administracija ne vidi u UN-u neku snagu s kojom bi oni mogli ravnopravno sudjelovati u upravljanju svijetom“, kazao je.

Prema njegovu tumačenju, američka administracija vlastitu državu ne vidi kao jednu od ravnopravnih članica međunarodne zajednice.

„Ona sebe ne vidi ravnopravnom zemljom prema drugim zemljama, nego ju vidi po poziciji vojne moći, tehničke moći i tako dalje. Jedna moć koja ju postavlja iznad svih.“

Reforma ili „odumiranje“ UN-a

Obućina smatra da reforma Ujedinjenih naroda, posebno Vijeća sigurnosti, ostaje jedno od ključnih pitanja, ali upozorava da nije dovoljno samo promijeniti postojeću strukturu.

„Pitanje je tko želi tu reformu“, rekao je, osvrćući se na dugogodišnje pozive turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana na promjenu sustava Vijeća sigurnosti.

Podsjetio je pritom da UN nije samo Vijeće sigurnosti i političko tijelo, nego velika mreža organizacija i programa.

„To je jedna ogromna institucija koja u sebi ima UNESCO, UNICEF, FAO, Svjetsku zdravstvenu organizaciju. Ima niz različitih programa i različitih stvari koje ne ulaze u taj veto Vijeća sigurnosti“, rekao je.

Problem političke dimenzije UN-a, međutim, ostaje.

„Ako mi skinemo veto, ako nema Vijeća sigurnosti u ovom modelu kakav je sada, što zapravo onda i dalje imamo? Imamo opet jedno tijelo koje može donositi ove ili one odluke. Međutim, ako ta rezolucija nema učinka na terenu, opet smo došli na istu točku.“

Zato, smatra Obućina, budućnost organizacije u konačnici ne određuje sama institucija.

„Sve ono što države odluče, tako će biti. UN sam po sebi funkcionira samo voljom tih država. I to je njegova najveća prednost i najveći nedostatak.“

Države članice, zaključuje, imaju izbor.

„Članice mogu koristiti tu instituciju za bolje, ali mogu ju prepustiti odumiranju.“

UN kao pozornica na kojoj države pokazuju svoje pozicije

Na pitanje jesu li Iran i Ukrajina imali konkretne koristi od ovogodišnje Generalne skupštine, Obućina je rekao da im je ona prije svega omogućila da javno predstave vlastite pozicije.

„Imali su još jednu platformu svog javnog govora, u kojemu su upozorili na situaciju koja se odvija na terenu, dali svoje mišljenje i dali neke svoje prijedloge“, rekao je.

Hoće li takvi nastupi dovesti do konkretnijih diplomatskih rezultata, tek će se vidjeti.

„Generalna skupština je više jedna javna pozornica koja daje svim zemljama priliku da opišu svoje viđenje svijeta i da na neki način postave svoje formalne ili neformalne političke vizije.“

Kao primjer naveo je iranski prijedlog koji su Sjedinjene Države odbile.

„Važno je da su svi vidjeli da je taj prijedlog postojao, da je on bio pružen. Isto tako je američka administracija na to odgovorila onako kako je ona htjela.“

Unatoč svim slabostima Ujedinjenih naroda, upravo ta funkcija, smatra Obućina, i dalje ima vrijednost.

„Barem saznamo javno proklamirane stavove jednom godišnje na jednom mjestu, u kakvom god stanju bile Ujedinjene nacije.“