UN o američkim ratnim zločinima: "Svaki borac dužan je odbiti izvršiti očito nezakonitu zapovijed"

U prvome je Neovisna međunarodna misija UN-a za utvrđivanje činjenica o Islamskoj Republici Iran zaključila da je SAD počinio ratne zločine u dva napada na Iran prvoga dana rata, u kojima su ubijeni civili, među njima više od 120 djece.

Drugo izvješće odnosi se na operaciju u Karipskom moru pod nazivom Operation Southern Spear i izrazito smrtonosnu kampanju Trumpove administracije protiv navodnih krijumčara droge koji su se koristili malim plovilima, piše Middle East Monitor.

123 ubijene djevojčice u školi

"Ti napadi na navodne krijumčare droge – prema dostupnim podacima bilo ih je 68, a u njima su ubijene 223 osobe – naveli su posebnog izvjestitelja UN-a za ljudska prava i borbu protiv terorizma Bena Saula da zaključi kako postoje „razumne osnove“ za tvrdnju da predstavljaju „zločine protiv čovječnosti ubojstvom prema međunarodnom običajnom pravu“. Ubojstva su bila „protupravna i namjerna prema međunarodnom pravu“.

Dana 28. veljače, u početnoj fazi svojega preventivnog i nezakonitog rata protiv Teherana, američke oružane snage bombardirale su osnovnu školu za djevojčice Shajareh Tayyebeh u Minabu, u pokrajini Hormozgan. Poginulo je više od 160 ljudi, među njima 123 djece mlađe od 13 godina. Školu, koju je američka Obrambena obavještajna agencija označila legitimnim vojnim ciljem, pogodila su tri projektila. (To je eufemistički opisano kao „pogreška u odabiru cilja“ nastala zbog zastarjelih obavještajnih podataka.)

Istoga dana preciznim projektilom pogođen je sportski objekt u gradu Lamerd u pokrajini Fars, u kojem su djevojčice sudjelovale u sportskom treningu. Ubijena su 22 civila, među njima dvije učenice, dvojica učenika i dvogodišnja djevojčica koja se igrala ispred svoje kuće.

Dolus eventualis

Za napad na Minab utvrđeno je da predstavlja „kršenje obveze razlikovanja civilnih objekata od vojnih ciljeva i zabrane napada na civilne objekte, kao i načela predostrožnosti“.

Misija je utvrdila i da postoje „razumne osnove za vjerovanje“ da napad na objekt u Lamerdu predstavlja „ratni zločin pokretanja neselektivnog napada koji je doveo do gubitka života ili ozljeđivanja civila odnosno oštećenja civilnih objekata“.

Napad na Minab izveden je uz „potreban subjektivni element bezobzirnosti (dolus eventualis)“. Do takve se procjene došlo zbog toga što je Trumpova administracija „smanjila prioritet“ ublažavanja štete za civile, što se očitovalo u javnim izjavama visokih dužnosnika koji su omalovažavali međunarodno humanitarno pravo, kao i zbog propusta „ažuriranja informacija o školi u [...] bazama podataka za odabir ciljeva“, čime bi se uzelo u obzir trenutačno stanje zgrade.

„Umjesto toga, Sjedinjene Američke Države usmjerile su napade na zgradu škole iako su bile svjesne znatnog rizika da gađaju civilni objekt te su postupale bezobzirno u odnosu na mogućnost da se to dogodi.“

Kada je riječ o operaciji Southern Spear, Saul je u svojem izvješću zaključio da napadi na plovila označena kao krijumčarska predstavljaju „teška izvansudska ubojstva kojima se krši pravo na život, a koja se ne mogu opravdati nacionalnom ili osobnom samoobranom, međunarodnim humanitarnim pravom, međunarodnim pravom mora, konvencijama o suzbijanju trgovine narkoticima ni međunarodnim protuterorističkim pravom“.

Posebno je porazno što ti napadi nisu učinili ništa kako bi smanjili ponudu kokaina ili utjecali na njegovu cijenu, nego su proizveli „učinak balona“, dok su istodobno zanemarili glavni uzrok smrti od predoziranja u SAD-u – fentanil i opioide. Većina kokaina ionako se prevozi „kontejnerskim brodovima (a ne malim plovilima), od kojih većina nikada nije pregledana u lukama, nakon čega droga prelazi kopnene granice Sjedinjenih Američkih Država“.

Saul je osporio i pozivanje na samoobranu kao osnovu za oslobađanje od odgovornosti, na čemu Trumpova administracija odlučno inzistira. Ne postoji inherentno „pravo na korištenje samoobrane protiv kriminalnih skupina koje su uvrštene na popis terorističkih organizacija“.

Čak i kada bi plovila i njihove posade pripadali kriminalnim skupinama označenima kao terorističke, ti subjekti „nisu izveli nikakav 'oružani napad' na Sjedinjene Američke Države koji bi aktivirao pravo na samoobranu“. SAD nije tvrdio ni da su ta plovila i njihove posade bili naoružani vojnim sredstvima kojima bi mogli izvesti napade razmjera i težine kakvi se očekuju od konvencionalnih oružanih snaga.

U kontekstu tih ubojstava također nije dokazana neposredna prijetnja životu. „Pojam neposredne prijetnje životu ne može se protegnuti toliko daleko da obuhvati razvučeni uzročni lanac u kojem bi potencijalne buduće smrti bile posljedica konzumacije droge nakon niza međukoraka.“

Nije bilo ni dokaza da je uporaba sile bila krajnje sredstvo, a kamoli da je bila nužna i razmjerna, s obzirom na priznanje američkog državnog tajnika Marca Rubija „da su plovila mogla biti presretnuta, ali su ih Sjedinjene Američke Države umjesto toga odlučile uništiti kako bi odvratile druge krijumčare droge“.

SAD kažnjavao vojnike koji su odbijali izvršiti nezakonite zapovijedi

Saulovo izvješće među preporukama predlaže da Washington provede potrebne, nepristrane, neovisne i transparentne istrage ubojstava u skladu s međunarodnim standardima; kazneno goni odgovorne u vojnom i političkom lancu zapovijedanja te žrtvama i njihovim obiteljima osigura odgovarajuće pravne lijekove i odštetu. U izvješću se sa žaljenjem navodi i kažnjavanje bivših pripadnika vojske koji su inzistirali na tome da se nezakonite zapovijedi moraju odbiti izvršiti.

„Čak i kada bi se primjenjivalo humanitarno pravo, svaki borac dužan je odbiti izvršiti očito nezakonitu zapovijed, uključujući zapovijed za počinjenje ratnog zločina ubojstva civila, te snosi kaznenu odgovornost ako je znao da je zapovijed nezakonita ili je to morao znati zbog očito nezakonite prirode naređenog čina.“

Posljedice ovih izvješća bit će malobrojne i bez većeg značaja. Rat protiv Irana nastavlja se u valovima i prijeti daljnjim širenjem. Pred Općom skupštinom UN-a predsjednik Donald Trump nastavio je iznositi prijetnje egzistencijalnim uništenjem Teherana, istodobno maštajući o još neostvarenim ratnim ciljevima.

Ubojstva navodnih narkoterorista i dalje zaokupljaju ratoborne avanturiste iz američkog Južnog zapovjedništva. SOUTHCOM je, primjerice, 19. rujna objavio, ne ponudivši gotovo nikakve pojedinosti, da su „četvorica narkoterorista“ ubijena u „smrtonosnom kinetičkom udaru na gliser koji se kretao utvrđenim rutama krijumčarenja droge na Karibima“.

Obavještajni podaci na kojima se operacija temeljila navodno su bili „potvrđeni“ – tvrdnja kojoj bi bez dodatnih dokaza bezrezervno povjerovali samo najlakovjerniji, bilo unutar Pentagona ili izvan njega.