Pod morem leži bogatstvo vrijedno 300 milijardi dolara, ali ga nitko ne smije koristiti

Ironija je tim veća jer se regija istodobno suočava s rastom cijena energenata. Na Tajlandu su cijene dizela toliko porasle da ribari upozoravaju kako bi uskoro mogli biti prisiljeni prestati isplovljavati, iako se ispod mora na kojem rade nalaze golemi energetski resursi.

Spor traje više od 25 godina

Korijeni spora sežu u rane 1970-e, kada su obje države jednostrano odredile svoje pomorske granice, ali se nikad nisu usuglasile gdje završava teritorij jedne, a počinje teritorij druge države. Sporno područje, poznato kao Zona preklapajućih zahtjeva (Overlapping Claims Area – OCA), prostire se na oko 26.000 četvornih kilometara.

Kako bi izbjegle eskalaciju sukoba, dvije su zemlje 2001. godine potpisale Memorandum o razumijevanju kojim je uspostavljen okvir za pregovore o razgraničenju i zajedničkom razvoju nalazišta nafte i plina. Iako sporazum nije doveo do konačnog rješenja, omogućio je nastavak dijaloga bez ozbiljnijih incidenata na moru, piše Forbes BiH.

Tajland odustao od sporazuma

Situacija se promijenila u svibnju ove godine kada je tajlandska vlada odlučila raskinuti Memorandum iz 2001. godine. Odluka je donesena nakon pogoršanja odnosa između dviju zemalja zbog sukoba na kopnenoj granici tijekom 2025. godine, kada je raseljeno gotovo 650.000 civila.

Kambodža je potom pokrenula postupak pri Ujedinjenim narodima koristeći mehanizam predviđen Konvencijom UN-a o pravu mora, nadajući se da će na taj način potaknuti Bangkok na povratak pregovorima.

Kambodžanski ministar rudarstva i energetike Rotanak Keo poručio je da njegova zemlja i dalje želi mirno rješenje.

"Svako potencijalno otkriće na ovom području donijelo bi goleme gospodarske i energetske koristi Kambodži, Tajlandu i cijelom ASEAN-u. Zato posljednjih 25 godina ulažemo velike napore kako bismo ovo pitanje riješili mirnim putem", rekao je Keo.

Dvije zemlje imaju različite stavove

Dok Kambodža zagovara zajedničku eksploataciju nalazišta i podjelu prihoda, Tajland smatra da se najprije mora riješiti pitanje pomorske granice, a tek potom razgovarati o podjeli energetskih resursa.

Bangkok tvrdi da tijekom 25 godina pregovora nije postignut značajan napredak te da je postojeći okvir izgubio smisao.

Naftne kompanije čekaju dogovor

U međuvremenu najveće svjetske energetske kompanije već godinama čekaju politički dogovor prije nego što pokrenu ozbiljnija ulaganja.

Koncesije u spornoj zoni imaju američki ConocoPhillips, japanski Idemitsu Kosan, francuski TotalEnergies i kineski CNOOC, no nijedna od tih kompanija ne želi ulagati dok dvije države ne riješe teritorijalni spor.

Prema riječima kambodžanskih dužnosnika, predstavnici tih kompanija više su puta pozvali obje strane da pronađu mirno rješenje kako bi eksploatacija mogla započeti.

Važno pitanje energetske sigurnosti

Stručnjaci upozoravaju da bi dogovor bio od velike koristi ne samo za Kambodžu i Tajland, nego i za cijelu jugoistočnu Aziju.

Više od 80 posto uvoza nafte i plina zemalja ASEAN-a dolazi iz drugih dijelova svijeta, a najveći dio prolazi kroz Hormuški tjesnac, jedno od najvažnijih svjetskih čvorišta za transport energenata.

Unatoč snažnim gospodarskim argumentima, političke razlike i dalje sprječavaju postizanje kompromisa. Dok pregovori stoje u mjestu, nafta i plin vrijedni oko 300 milijardi dolara i dalje ostaju duboko ispod mora – neiskorišteni i bez koristi za obje države.

Autor: Ken Silverstein, suradnik Forbesa