U Tihom oceanu zabilježen najekstremniji divovski val: Riječ je o fenomenu koji se događa iznimno rijetko

Znanstvenici još uvijek ne znaju točno kako nastaju takvi valovi, koji mogu biti opasni za brodove i druge objekte na moru, no nova istraživanja otkrivaju moguće znakove koji bi jednog dana mogli pomoći u njihovu predviđanju, piše N1 Slovenija.

U studenome 2020. godine u blizini mjesta Ucluelet, uz obalu kanadske pokrajine Britanske Kolumbije, golemi val podigao je mjernu plutaču na visinu od čak 17,6 metara. Bio je visok poput četverokatnice, a znanstvenici su naknadno potvrdili da je riječ o najekstremnijem zabilježenom valu u odnosu na okolne valove. Procjenjuje se da se takav događaj na tom području može očekivati tek jednom u 1300 godina.

Divovski valovi stoljećima su se smatrali pomorskim legendama, sve dok 1995. godine naftnu platformu Draupner, oko 160 kilometara od norveške obale, nije pogodio val visok 25,6 metara. Taj je događaj promijenio dotadašnje znanstvene spoznaje o valovima.

Val gotovo tri puta viši od okolnih

Divovskim ili nepredvidljivim valovima smatraju se oni koji su više nego dvostruko viši od okolnih. Dok je val Draupner bio otprilike dvostruko viši od valova koji su ga okruživali, val kod Uclueleta bio je gotovo tri puta viši.

„U odnosu na visinu okolnih valova, val kod Uclueleta vjerojatno je najekstremniji divovski val koji smo ikada zabilježili”, objasnio je fizičar Johannes Gemmrich sa Sveučilišta Victoria.

Znanstvenici još pokušavaju utvrditi kako nastaju takvi vodeni zidovi. Njihova nepredvidljivost i golema snaga predstavljaju ozbiljnu opasnost za pomorski promet, naftne platforme i vjetroelektrane na moru, a iznimno veliki valovi mogu ugroziti i ljude na plažama.

Iako valovi kod Uclueleta i Draupnera nisu prouzročili veću štetu ni ljudske žrtve, pretpostavlja se da su neki brodovi koji su nestali tijekom 1970-ih možda potonuli upravo zbog iznenadnih divovskih valova. Ipak, nema znanstvenih dokaza koji bi takve pojave povezali s navodnim misterijima Bermudskog trokuta.

Znanstvenici otkrili mogući znak upozorenja

Novo istraživanje, koje je u veljači objavljeno u znanstvenom časopisu Ocean Science, pokazalo je da postojeći modeli valovanja sustavno podcjenjuju visinu koju valovi mogu dosegnuti.

Analizirajući višegodišnje podatke mjernih plutača, istraživači predvođeni znanstvenicima sa Sveučilišta Južne Floride utvrdili su da pojava divovskih valova nije potpuno nasumična.

Najčešće se pojavljuju zimi, a najveći broj zabilježen je uz zapadnu obalu Sjedinjenih Američkih Država te u sjevernom Atlantiku. Sjeverozapadni dio pacifičke obale Sjeverne Amerike, gdje je nastao i val kod Uclueleta, stoga pripada područjima s najvećim rizikom.

Znanstvenici su otkrili i mogući rani znak upozorenja. Kod približno tri četvrtine analiziranih divovskih valova neposredno prije njihova nastanka zabilježeno je naglo smanjenje pravilnosti valovanja, nakon čega je uslijedio brz povratak te pravilnosti.

Istraživači se nadaju da bi taj obrazac u budućnosti mogao pomoći u razvoju sustava za pravodobno predviđanje divovskih valova, iako je zasad neizvjesno hoće li ih ikada biti moguće pouzdano prognozirati.