FOTO, VIDEO / Kako nastaje meteotsunami? U Hrvatskoj je zabilježen jedan od najjačih u svijetu

Iako su takvi događaji rijetki, istočna obala Jadrana ubraja se među područja u svijetu koja su im posebno izložena, a upravo je u Hrvatskoj zabilježen jedan od najsnažnijih meteotsunamija ikad zabilježenih.

O čemu se zapravo radi?

Meteorološki tsunamiji (meteotsunamiji) rijetki su, ali opasni dugi morski valovi koji imaju iste frekvencije i prostorne razmjere kao potresni tsunamiji. Za razliku od njih, meteotsunamiji nisu povezani s potresima, vulkanskim erupcijama ili podmorskim klizištima, već nastaju zbog atmosferskih utjecaja, poput naglih promjena tlaka zraka, atmosferskih gravitacijskih valova, prolaska fronti, olujnih udara i sličnih pojava, navodi se na stranicama Instituta za oceanografiju i ribarstvo.

Atmosferski procesi koji ih pokreću najčešće su relativno slabi, a stvaranje izraženih valova u moru ovisi o rezonantnom prijenosu energije iz atmosfere u more. Pritom važnu ulogu imaju dvije vrste rezonancije: Proudmanova rezonancija i rezonancija luke.

Proudmanova rezonancija nastaje kada se brzina atmosferskog poremećaja podudara s brzinom dugih morskih valova, dok rezonancija luke nastaje kada se frekvencija dolaznih dugih valova podudara s frekvencijom vlastitih oscilacija (seša) u pogođenoj luci.

Kako nastaje meteotsunami?

Na prikazu procesa nastanka meteotsunamija vidi se da brojni atmosferski gravitacijski valovi (prikazani mjehurićima) nastaju na granici nestabilnog i stabilnog sloja atmosfere, na područjima s izraženim smicanjem vjetra. Promjene tlaka zraka na površini, koje predstavljaju manifestaciju tih gravitacijskih valova, stvaraju duge morske valove koji se mogu dodatno pojačati kroz nekoliko procesa:

1. Proudmanovom rezonancijom – zbog podudaranja brzine dugih morskih valova i atmosferskog gravitacijskog vala,
2. pojačanjem na kontinentalnom plićaku (shoaling),
3. rezonancijom luke – kada se frekvencija dolaznih dugih valova podudari s vlastitim frekvencijama luke.

Dolazni morski valovi mogu se tako pojačati i više od stotinu puta prije nego što kao razorni meteotsunami udare u obalu.

Gdje se pojavljuju meteotsunamiji?

Razorni meteotsunamiji zabilježeni su u Japanu, Španjolskoj, na Velikim jezerima u Sjevernoj Americi, u Kini, na istočnoj obali SAD-a te na brojnim drugim lokacijama.

Istočna obala Jadrana jedno je od područja u svijetu posebno ugroženih meteorološkim tsunamijima.

Štoviše, najjači zabilježeni događaj na Jadranu – Velika poplava u Veloj Luci 21. lipnja 1978. godine – vjerojatno je i najjači poznati meteotsunami u svijetu. Tada su se iznenada pojavili valovi nalik tsunamiju, visoki do šest metara (od doline do vrha vala) i s razdobljem od oko 20 minuta. Posljedice su bile jedna od najvećih prirodnih pomorskih katastrofa u novijoj hrvatskoj povijesti. Procijenjena šteta iznosila je sedam milijuna američkih dolara, što je tada predstavljalo četvrtinu godišnjeg prihoda cijelog otoka Korčule.

Osim velike poplave u Veloj Luci, u Jadranskom moru zabilježen je niz drugih meteotsunamija – od onih sačuvanih samo u lokalnim predajama do događaja koji su detaljno znanstveno istraženi.