Udruga Franak traže ujednačavanje sudske prakse: "Potrošači trpe posljedice već 20 godina"

„Nakon odluke devetero sudaca proširenog vijeća VSRH Rev-457/2025 o pravu potrošača s konvertiranim CHF kreditima samo na zatezne kamate, nasuprot izdvojenim mišljenjima četvorice sudaca proširenog vijeća o pravu potrošača na puno obeštećenje, općinski sudovi i dalje nemaju ujednačenu sudsku praksu", ističe se u u predstavci Udruge Franak. 

Drugim riječima, kažu, općinski suci u značajnom broju, 38 posto njih, i dalje pravno shvaćanje VSRH ne smatraju konačnim nego očekuju da će Ustavni sud po ustavnoj tužbi u predmetu Rev-457/2025 tu presudu ukinuti zbog njezine neustavnosti.

Osim što je po tom konkretnom predmetu ustavna tužba već stigla na Ustavni sud, prema našim saznanjima postoji više sličnih predmeta u kojima se traži utvrđenje Ustavnog suda o arbitrarnosti sudaca Vrhovnog suda te o diskriminaciji potrošača s konvertiranim CHF kreditima u odnosu na sve druge potrošače, napominju.

Pojašnjavaju kako je riječ o diskriminaciji kako u odnosu na one potrošače koji nisu konvertirali CHF kredite, ali su dobili puna obeštećenja, tako i u odnosu na potrošače s originalnim euro kreditima, koji redovno na sudovima dobivaju pravo na preplaćene kamate zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

Napominju da imaju pouzdane informacije o tomu da je do 1. rujna 2026. na općinskim sudovima doneseno najmanje 158 presuda nakon objave odluke Rev-457/2025, a u tih 158 presuda dogodila se potpuno različita sudska praksa koja je unatoč tzv. ujednačavanju sudske prakse na Vrhovnom sudu i dalje apsolutno neujednačena.

Naveli su da od tih 158 presuda 60 glasi na puno obeštećenje koje obuhvaća i preplaćene anuitete i zatezne kamate koje teku sve do dana isplate, 38 obuhvaća samo zatezne kamate do dana konverzije te su dosuđeni puni troškovi u korist potrošača, 16 obuhvaća samo zatezne kamate do dana konverzije, ali je suđeno da banke plaćaju dio troškova potrošača, 9 obuhvaća samo zatezne kamate do dana konverzije, ali je suđeno da banke plaćaju samo troškove vještačenja potrošačima, a 35 presuda obuhvaća samo zatezne kamate do dana konverzije, ali je suđeno da svaka strana plaća svoj trošak.

„Potrošači trpe posljedice nezakonito ugovorenih kredita s valutnom klauzulom CHF već punih 20 godina, jer su najprije od početka ugovornih odnosa trpjeli nezakoniti rast kamata, da bi od 2010. trpjeli uz nezakoniti rast kamata još dodatno i rast tečaja nezakonito ugovorene valutne klauzule CHF”, upozoravaju iz Udruge.

Iznijeli su podatke da je ugovoreno 125.000 takvih kredita, od čega je oko 60.000 kredita konvertirano. No, napominju, konverzijom nisu u potpunosti sanirane posljedice ništetnosti, nego su potrošači i nakon konverzije morali plaćati glavnice koje su bile veće od glavnica kakve bi bile bez ugovorene valutne klauzule CHF te su morali i dalje otplaćivati anuitete veće od početnih iznosa anuiteta, dok iznosi konverzijskih preplata čine svega oko 10 do 20 posto ukupnih iznosa preplaćenih anuiteta do dana konverzije.

Navode i da je podignuto oko 30.000 tužbi po konvertiranim kreditima.

„Vjerujemo da nema nikakvih dvojbi da 30.000 tužbi na redovnim sudovima predstavlja društveni interes najveće kategorije, stoga pozivamo Ustavni sud da donese što je prije moguće meritornu odluku o ustavnoj tužbi po presudi Rev-457/2025 te o svim drugim sličnim ustavnim tužbama po konvertiranim kreditima”, zatražili su iz Udruge Franak.