Grčka plaća izlov ove otrovne ribe, a već je stigla i u Jadran: Ne jedite je ni slučajno

Otrovna srebrnopruga napuhača (Lagocephalus sceleratus) nezaustavljivo se širi Egejskim morem. Grčka vlada sada je odlučila novčano potaknuti njezin izlov jer od te invazivne vrste nema baš nikakve koristi: ugrožava domaći morski ekosustav, uništava ribarske mreže i predstavlja opasnost za ljude.

Profesionalni ribari oko Krete i u južnom dijelu Egejskog mora ubuduće će za ulov dobivati novčanu naknadu. Prema izvješćima grčkih medija, za svaki kilogram ulovljene ribe isplaćivat će se 5,33 eura, piše DW.

To naravno da nije onoliko koliko bi dobili za kvalitetnu ribu, ali ribarske udruge pozdravile su taj program i svakako će učiniti sve da ih ulove što više. Jer ta riba-došljak se posljednjih godina pretvorila u ozbiljan problem. Osim što potiskuje domaće vrste, često uništava ulov i pritom oštećuje mreže. Hrani se svime što joj dospije pod snažnu čeljust: školjkama, puževima, rakovima, ježincima, glavonošcima -uključujući hobotnice, a i manjim ribama ako su bile dovoljno neoprezne.

Prema grčkom Centru za istraživanje mora (HCMR), još nema mnogo detaljnih istraživanja o utjecaju te vrste na bioraznolikost, no postojeći znanstveni modeli upućuju na negativne posljedice. Invazivna riba vrlo je prilagodljiva i ima malo prirodnih neprijatelja.

I grize i meso joj je otrovno

U grčkim medijima posljednjih je mjeseci izazvala veliku pozornost iz dva razloga. Prvi je njezina otrovnost. Drugi su izrazito snažni zubi nalik kljunu kojima može nanijeti ozbiljne ozljede. Ribari zato redovito prijavljuju duboke ugrize koje zadobiju tijekom vađenja ulova i čišćenja mreža. Napuhača često pojede ribu koja se već našla u mreži, a pritom prereže i samu mrežu.

Stručnjaci ipak umiruju kupače. Prema podacima HCMR-a, poznat je samo jedan slučaj ugriza kupača, zabilježen 2022. godine. Zabilježen je i slučaj petorice mornara koji su ulovljenu ribu pojeli i nakon toga se otrovali, ali nitko nije preminuo.

Tijelo srebrnoprugaste napuhače sadrži tetrodotoksin, snažan neurotoksin koji blokira prijenos živčanih signala. Otrov se ne uništava termičkom obradom pa otrov ostaje aktivan i ako se ta riba kuha. Ipak, stručnjaci ističu da su takvi slučajevi rijetki te da su mnogo češće i daleko opasnije ozljede od nekih domaćih vrsta, poput pauka bijelca.

Došetala kroz Suez

Ova vrsta potječe iz Indijskog oceana i zapadnog dijela Tihog oceana. Prosječno naraste do 40 centimetara, ali može doseći duljinu od jednog metra i težinu od osam kilograma. U Sredozemlje je dospjela kroz Sueski kanal, a prvi put je ondje zabilježena 2003. godine.

Grčki ministar poljoprivrede i prehrane Margaritis Schinas ipak upozorava da nitko ne treba očekivati čuda. „Želimo stvoriti poticaje, ali nećemo vidjeti spektakularne promjene“, rekao je grčkim medijima. Potpuno iskorjenjivanje vrste smatra nemogućim. Cilj je tek smanjiti brojnost populacije i ublažiti štetu koju ona uzrokuje.

Sličan program već godinama provodi i Turska gdje se ova riba proširila ranije nego u Grčkoj. Prema podacima turskog Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, prošle godine ulovljeno je oko 290.000 jedinki. Turske vlasti procjenjuju da je time spriječeno razmnožavanje približno 22 milijuna novih primjeraka.

Drage kornjače, pomozite!

Prvi potvrđeni nalaz srebrnoprugaste napuhače u hrvatskom dijelu Jadrana zabilježen je još 2012. kod otoka Jakljana kraj Dubrovnika. Radilo se o ženki dugoj 66 centimetara i teškoj oko 3,5 kilograma. Kasnije je zabilježeno još nekoliko ulova u južnom i srednjem Jadranu. U svibnju 2024. ulovljen je primjerak u Medulinskom zaljevu u Istri, što je bio prvi nalaz u sjevernom Jadranu i dosad najsjeverniji nalaz te vrste u cijelom Sredozemlju.

Što je najgore, prirodnih neprijatelja – osim čovjeka, napuhača u Mediteranu jedva da ima. Poznato je da su manji primjerci došljaka završili kao marenda poneke lampuge (Coryphaena hippurus), igluna (Belone belone), a ima i primjera kanibalizma kad manjoj i mlađoj napuhači njegove ili njene kolege postanu neprijatelji.

Jedina mediteranska životinja koja nema ništa protiv da joj se napuhača nađe na jelovniku jest barem podjednako mrska ribarima: glavata želva (Caretta caretta). Furešti su je jedva ikad i vidjeli u Jadranu i njima će možda biti simpatična, ali ni nju ribari ne vole. Jer će i ona isto tako znati uništiti ribarsku mrežu, a povrh toga je golemi cirkus ako uopće tamo dospije. Jer želva je visoko na popisu zaštićenih vrsta ne samo u Hrvatskoj, nego i u čitavoj Europskoj uniji.

Ali protiv ovog došljaka iz Indijskog oceana: drage kornjače, dobar vam tek! Jer napuhača nije osobito brza riba: ima previše povjerenja u svoj otrov i snažnu čeljust.