U emisji Izvan okvira, kod Mašenke Vukadinović, gostovali su psihologinja i nastavnica mentorica, Ivana Čorić i Mario Bajkuša, direktor razvoja i programa Foruma za slobodu odgoja. Komentirali su utjecaje pandemije na učenike te uvođenje Građanskog odgoja i obrazovanja u škole.

“Definitivno nam je prošla školska godina donijela brojne izazove i najviše nas je naučila da moramo biti fleksibilni i koliko god mi odrasli imamo taj kapacitet, djeca nemaju i dovelo je do anksioznosti. Definitivno ne bismo voljeli da se ponovi ta razina neizvjesnosti”, rekla je Čorić na početku i dodala kako je online nastava po mnogočemu drugačije od one uživo.

“Tako je i to u mnogim segnmetnima, počevši od ocjenjivanja do načina na koji im se prenosi znanje pa dobijete povratnu informaciju je li učenik sve razumio ili nije, to ne možete vidjeti tijekom online nastave”, dodaje.

“I dalje govorimo o potresu u prošlom vremenu, a Banija se još trese”

Bajkuša, pak, kaže kako su cijelo ovo vrijeme, od početka pandemije, morali paziti da se međupredmetne teme ne stave sa strane.

“Kada je škola krenula online, kurikulum se suzio. Međutim, te teme o kojima cijelo vrijeme govorimo, sada vidimo da ovo cijelo razdoblje ima utjecaj na učenike, ali i na učitelje i učiteljice. Mi smo cijelo vrijeme podsjećali da ne zaboravimo na međupredmetne teme”, veli.

“Samo jedna napomena, mi i dalje govorimo o potresu u prošlom vremmenu, međutim na Baniji se i dalje trese, to znači da su živci kod tih ljudi i dalje napeti i sada imamo cijelu priču gdje se učitelji i učiteljice i učenici i učenice vraćaju u školu. Što se reforme tiče, ja bih bio vrlo radostan kada bih mogao reći bilo što o tome. Ja u ovom trenu ne znam događa li se što o tome. Znam samo da jedan dokument govori o tome da će biti izrađen prijedlog reformskog dokumenta. Ovog trenutka mislim da ne postoji ništa”, kaže Bajkuša.

“Adolescenti su više pogođeni”

Psihologinja Čorić rekla je i kako ju rezultati istraživanja o učincima pandemije, nisu nimalo iznenadili.

“I više su nego očekivani. To vidimo u svakodnevnom radu. Brojke su i više nego realne, u svakodnevnom radu vidite pad motivacije, promjene u raspoloženju i ponašanju pa čak i u akademskim postignućima. Ja ću se usuditi složiti s time da su adolescenti više pogođeni čisto iz razloga što su potrebe koji oni sada imaju, a to je stvaranje socijalnih mreža, u potpunosti zanemarene tijekom online nastave”.

Ističe i kako učenici ne mogu sami razumjeti što im se događa.

“Neke emocije doživljavaju po prvi puta, ne znaju ni kako ih imenovati, a kamoli kako se nositi s njima. Odrasli se ne mogu nositi s tim emocijama, a to očekujemo od djece. Djeca inače imaju podršku roditelja, učitelja i stručnih suradnika. U ovom slučaju ta podrška je izostala jer se svatko okrenuo sam sebi. Isto tako nitko ne priča o podršci koja je potrebna učiteljima i učiteljicama”, kaže Čorić.

“Puno istraživanja pokazuje da se nešto mora napraviti, a akcija izostane”

Bajkuša ističe kako nedostaje stručnih suradnika i profesora i da će ih nedostajati i dalje.

“Primijetio sam posljednih dana po nastavničkim Facebook grupama da se govori o kolegicama i kolegama koji su odlučili otići iz škola jer mi govorimo o dvostrukoj krizi. Sjećam se lockdowna, gdje su učitelji i učiteljice radili po 12 sati. Uz to imaju i svoju obitelj i to su naslagane krize. Ovo istraživanje o kojem govorimo je već sada trebalo dobiti neke korake, efekt…

Moram reći iz pozicije osobe koja radi već 15 godina pri obrazovanju, jako je puno istraživanja koja pokazuju da nešto treba napraviti, a akcija izostane. Nekako sve ide u nekom flipper modu gdje kako kuglica padne i odbije se, tako će se nešto dogoditi”, objašnjava.

“Djeca, koja su briljirala, sada govore da ne mogu ustati iz kreveta”

Na pitanje postoje li već sada vidljive posljedice pandemije na djeci, psihologinja kaže:

“Imamo već sada vidljive posljedice. Posljedica koje nam pokazuju da učenici imaju smanjenu motivaciju, bezvoljni su. Imamo učenike koji su briljirali do prije godinu dana. To su učenici koje vi niste primjećivali u negativnom kontekstku, to su učenici koji sada meni dolaze i govore da se ne mogu dići iz kreveta i da nemaju volje za oprati zube ujutro. Školski psiholog bi prvi trebao detektirati poremećaj i poslati dijete na daljnju obranu. To je najčešće s adolescentima, ali moguće je i kod mlađe djece”.

Bajkuša je dodao kako su učitelji i učiteljice s područja Sisačko-moslavačke županije na edukaciji saznali kako se samoozlijeđivanje dosad po prvi puta primijećivalo kod učenika osmih razreda, a sada se to po prvi puta primijećuje već kod djece u petom razredu.

“Nekima u društvu ne odgovora da se buduće generacije poučava, recimo, gdje ide 25% plaće”

Govorili su i o temi Građanskog odgoja.

“Već 15 godina se nekako ta tema oko uvođenja građanskog odgoja stalno ciklički pojavljuje. Vjerojatno nekima u društvu ne odgovora da se buduće generacije poučava o ljudskim pravima, da ih se podučava tome da kritički sagledavaju program političkih stranaka prije izbora, da se pitaju kamo ide 25% moje plaće, ima toga…

Jedan od ciljeva našeg odgojno-obrazovnog sustava je pripremiti mladu osobu za život u demokratskom društvu. Mislim da je na neki način kontraporduktivno govoriti učenicima da postoji samo jedna stvar u stvarnosti. Možemo napraviti više štete jer ako u razredu, gdje imamo dvoje ili troje učenika iz jednoroditeljske obitelji, mi govorimo samo o obiteljima s dvoje roditelja, možemo pobuditi osjećaj manje vrijednosti. Hajdemo upoznati mlade sa svime što postoji oko nas, što je jamac prava na privatni život. Sve vrste obitelji su na neki način priznate zakonom. Ne vidim razloga zašto škola u demokratskom društvu ne bi govorila o tome. Društvo se iznimno promijenilo”, kaže Bajkuša.

Dodao je i kako generacije prolaze dok mi govorio kako nešto nije tema.

“Kada ćemo početi pripremati naše buduće generacije za ono što piše u našem Ustavu? Nediskminiacija je temelj temelj našeg ustavnog poretka. Građanski odgoj i obrazovanje podrazumijeva da ako u školi uče da se zakon treba poštivati, onda to i političati trebaju poštovati. To je cjelokupna priča. Princip je vrlo jasan. Ako želimo državu koja je demokratska, poštuje ljudska prava, prava manjina, zalaže se za trodiobu vlasti, to moramo početi učiti u školama”, veli Bajkuša.

“Nema svako dijete idealnu obitelj”

Čorić je komentirala i argumente konzervativnijih opcija, koje se protive uvođenju Građanskog odgoja u škole.

“To da pitanja poput poput nenasilnog rješavanja sukoba, prava manjina, ljudskih vrijednosti, održivog razvoja treba naučiti u obitelji je pozicija koja gleda na obitelj kao mjesto idealnog razvoja za dijete, a mi znamo da nema svako dijete idealnu obitelj niti u obitelji možemo biti izloženi svim situacijama. Škola služi tome da učenicima da cijelu lepezu znanja i situacija”, veli.

“Kritičko mišljenje se stvara znanjem. Odgojno-obrazovni sustav uči i potiče, kako će to biti poslije u životu ne možemo nikad u potpunosti biti sigurni. Odgovornost države je obrazovanje”, nadovezuje se Bajkuša.

Psihologinja je istaknula i kako sve više posla ima sa cyberbullyingom:

“Znanje nije dovoljno, potrebno je imati i nešto što se odnosi na karakter i empatiju. U socijalnoj psihologiji imate tzv. difuziju odgovornosti, što je veći broj promatrača, manja je mogućnost da će netko osobno reagirati. To je i sa slučajevima nasilja koje je na žalost, poraslo. Svaka škola ima razrađene školske preventivne programe. Ima sve više posla sa cyberbullyngom na društvenim mrežama”, zaključuje.