Stari Zagrepčanin o prometu u gradu nekad i sad: "Reći ću vam što je bila najveća drama i kada su počele gužve"

Taj posljednji službeni podatak datira s kraja 2024. godine pa se može pretpostaviti kako je broj vozila u međuvremenu još porastao. Samo u godinu dana, od 2023. do 2024. je broj vozila povećan za 38 tisuća, a od 2016. naovamo za više od 120 tisuća. Zađemo li dublje u statističke podatke, vidimo da se unatrag 30 godina broj registriranih vozila u Zagrebu udvostručio - tada ih je bilo oko 215 tisuća, a u odnosu na početak 1980-ih i utrostručio.

Nije to ništa neobično, posvuda je broj stanovnika, a s njima i broj vozila višestruko rastao. No u Zagrebu se prometna infrastruktura nije širila i poboljšavala istom dinamikom pa su rezultat toga česte velike prometne gužve.

"Danas automobil ima sve, a vozač ne daje žmigavac"

Većina Zagrepčana vjerojatno ne pamti vremena kada je na gradskim cestama bilo dvaput ili triput manje vozila. No jedan od onih koji to pamti, a i danas kao vozač sudjeluje u prometnoj vrevi, 78-godišnji je Zvonimir Repač. Vozački ispit položio je prije šezdeset godina i svjedok je svih mijena u zagrebačkom prometu koje su se otada dogodile.

"Tata me naučio voziti na poligonu kod Ekonomskog fakulteta. Imao sam veliku svađu s njim hoću li se obrijati to jutro prije vozačkog ispita. Ispit sam položio iz prve, a u ono vrijeme za teorijski dio morali smo, između ostaloga, naučiti kako radi Otto motor, a kako dizelski motor", prisjeća se.

Ondašnji su automobili imali 'primitivniju' opremu od današnjih, ali taj napredak nije se, po mišljenju našeg sugovornika, odrazio na vještine i kulturu današnjih vozača.

"Danas automobili imaju ugrađenu digitaliju kakvu onda nije imalo ni SRCE (Sveučilišni računalni centar, nap.a.) no ipak vidim da sada malotko koristi handsfree. Radije drže mobitel u ruci dok voze. Imate i dugih čuda na vozilima poput onog malog svjetla za maglu koje se pali kad skrećete, a malotko 'daje' žmigavac pri skretanju. Imate vozače koji se zaletavaju kroz crveno, a ne kreću kada je zeleno na semaforu. Imate taksiste koji uletavaju i presijecaju vam put. Očito je da danas treba više kontrole", kaže.

"Pojam gužve bilo je čekanje da nas Meho pusti..."

Budući da zagrebačkim cestama vozi već šezdeset godina, i to ne samo automobil nego i Vespu, Repača smo upitali što se u vrijeme kada je počinjao voziti smatralo prometnom gužvom u gradu.

"Pojam prometne gužve bio je da ste na Trgu Republike (današnjem Trgu bana Jelačića, nap.a.) čekali da vas prometnik Meho pusti da prođete automobilom dok ne prođu pješaci koji idu na Dolac. To je bila dramatična gužva", kaže.

Prometni policajac, onomad milicajac, Safet Mehmedbašić-Meho bio je poznato lice iz ondašnjih gradskih kronika koji bi, često na šaljiv način, regulirao promet na glavnom gradskom trgu u vrijeme kada je ondje bio dozvoljen promet automobilima.

"Druga dramatična gužva bila je kada ste preko Rakovog potoka prema Karlovcu išli starom cestom na more. Eto, to su tada bile najveće gužve. Nekih velikih prometnih gužvi u samom gradu ja se ne sjećam", dodao je naš sugovornik.

"Moglo se parkirati na trgu ispred Gradske kavane"

Po njegovim riječima, jutarnjih i popodnevnih prometnih 'špica' kakvima Zagrepčani danas svjedoče i u kojima sudjeluju nije bilo sve do kraja 1970-ih. A budući da je i vozila bilo puno manje, gužve nisu trajale satima kao danas.

"Bilo je alternativnih pravaca i moglo se zaobići gužvu. Danas vozači imaju GPS koji im pokazuje gdje su gužve no uglavnom su i alternativni pravci zagušeni. Nije bilo ni nesinkroniziranih semafora kao sada. Mislim da smo zaostali u prometnoj infrastrukturi."

A kako je onomad bilo s parkiranjem u širem središtu Zagreba?

"Ako ste mogli parkirati ispred Gradske kavane na trgu, onda možete pretpostaviti da problema nije bilo. Parkirališnih mjesta nije bilo puno manje nego sada, ali je bilo puno manje automobila", napominje.

Osamdesetih su počele prometne gužve

Budući da se Zagreb širio i prostorno i brojem stanovnika, a time i brojem vozila, u nekom trenutku morale su započeti i prave velegradske gužve.

"Osamdesetih se zagužvalo. Tada je počelo. Promet se povećavao, a prometni kapaciteti ostali su skoro isti. Danas su objektivne okolnosti takve da se ulice poput Zvonimirove ne mogu proširiti. No kako objasniti ljudima da ne moraju baš svuda ići automobilom", kaže Repač.

Ono što ovaj iskusni vozač vidi kao jedan od glavnih uzroka svakodnevnih prometnih gužvi u središtu grada, a za koji su odgovorni sami vozači, parkiranje je na Zelenom valu, u prometnim trakama, s uključena sva četiri žmigavca.

"Po mom mišljenju, dostavna, građevinska i sva ostala vozila iz kojih se nešto istovara ili u njih utovara nemaju što raditi u centru grada preko dana. Prije se sve to obavljalo od ponoći do 6 ujutro. Kada bi se kažnjavalo one koji na Zelenom valu stanu makar i na kratko usporavajući time promet, situacija bi bila puno bolja. Za neke vrste vozila trebalo bi uvesti restrikciju da ne mogu biti u prometu u određeno doba dana", dodaje Repač.

"Pazim da me netko ne pogodi"

On je osamdesetih godina prošloga stoljeća šest godina živio i radio u Teheranu kao predstavnik jedne domaće tvrtke. Tamo je, kaže, vidio i naučio što znači prava prometna gužva i naučio voziti u njoj.

"Spram gužve koju sam tada tamo vidio, ova kod nas je ništa. Tamo su gradske prometnice sa šest traka, a u tih šest zapravo ih je osam ili više jer se svi 'guraju'. U početku sam išao voziti iza ponoći da bih upoznao gradske ulice jer po danu je to bilo nemoguće", prisjeća se.

Kod nas se, smatra Repač, vozačka kultura opasno pogoršala u odnosu na vrijeme prije 30 ili 40 godina.

"Automobili su postali predobri, imaju strašna ubrzanja i takav stroj daje vozaču osjećaj sigurnosti. No ako vozači nemaju dovoljno zrelosti, a uglavnom nemaju, onda se s tim osjećajem sigurnosti kakav im daje takvo vozilo lošije ponašaju na cesti."

A na pitanje kako se u ovim godinama snalazi u prometu u gradu, Repač nam je odgovorio kratko i uz smijeh: "Pazim da me netko ne pogodi."