Zašto nam Zoom pozivi crpe energiju i kako to izbjeći

Zdravlje 22. tra 202016:33 > 17:20
Olivier DOULIERY / AFP

Video razgovori pomažu nam da ostanemo zaposleni i povezani. No zašto nas to toliko umara i kako možemo smanjiti efekt "Zoom iscrpljenosti?".

Otkako je pandemije koronavirusa, u videopozivima smo više nego ikad prije i mnogi ih smatraju vrlo iscrpljujućima.

Ali što nas, točno, muči? BBC Worklife razgovarao je s Gianpierom Petriglierijem, izvanrednim profesorom na Inseadu, koji istražuje održivo učenje i razvoj na radnom mjestu i Marissom Shuffler, izvanrednom profesoricom na sveučilištu Clemson, koja proučava učinkovitost timskog rada kako bi saznali više o tom fenomenu “Zoom iscrpljenosti”.

Zašto nam video pozivi crpe energiju?

Petriglieri smatra da videopoziv zahtijeva više usredotočenosti od razgovora licem u lice. Prilikom video razgovora više pažnje trebamo posvetiti obradi neverbalnih znakova poput izraza lica, tona glasa i govora tijela, što troši puno energije.

“Naše misli su zajedno, a naša tijela nisu. Ta disonanca, zbog koje ljudi imaju konfliktne osjećaje, iscrpljujuća je. Ne možete se opustiti u razgovoru”, kaže on.

Tišina je još jedan izazov, dodaje.

“Tišina stvara prirodni ritam u razgovoru u stvarnom životu. Međutim, kada se to dogodi u videopozivu, počinjete brinuti da nešto ne štima s tehnologijom, a to vam stvara osjećaj neugode”.

Dodatni čimbenik, kaže Shuffler, jest naša svijest da nas promatraju ako smo fizički prisutni pred kamerom. 

“Kad ste na video konferenciji, znate da vas svi gledaju; vi ste na pozornici pa dolazi do socijalnog pritiska i osjećaja kao da morate nastupati. Performativnost je naporna i stresnija.”

Ljudima je također vrlo teško ne gledati vlastito lice i fokusirati se mogu li ga vidjeti na ekranu, kao i paziti kako se ponašaju pred kamerom. 

Pixabay

Kako trenutne okolnosti doprinose fenomenu “Zoom iscrpljenosti”?

Ako uz video pozive dolaze svi ranije navedeni stresori, činjenica da se nalazimo usred globalne pandemije koronavirusa, koja nas je, između ostalog natjerala i na izolaciju, sasvim sigurno doprinose fenomenu “Zoom iscrpljenosti”.

“Videopoziv je podsjetnik na ljude koje smo privremeno izgubili. Nevolja je što vas svaki put kada vidite nekoga na mreži, poput vaših kolega, podsjeća da biste zaista trebali biti zajedno na radnom mjestu “, smatra Petriglieri, koji naglašava da smo svi iscrpljeni, nevažno jesmo li introverti ili ekstroverti, odnosno da svi doživljavamo isti poremećaj poznatog konteksta tijekom pandemije. 

Zar nas Zoom ćaskanje s prijateljima ne bi trebalo opustiti?

I dok poslovni video pozivi podrazumjevaju određenu dozu stresa povezanu s radnim obvezama, logično je za pretpostaviti da bi nas razgovori s prijateljima trebali opustiti.

No, kako kaže Shuffler, sve ovisi o tome sudjelujete li u razgovorima zato što želite ili zato što mislite da biste trebali, što zapravo više nalikuje poslovnim sastancima. U iskreno neobveznim razgovorima s prijateljima imat ćete veći dojam društvenosti i manje ćete “zoomirati umor” nego u razgovorima u kojima zaista niste mogli biti sasvim prirodni.

Pozivi u koje je uključen velik broj osoba kod nas mogu stvoriti potrebu za posebnom izvedbom, upozorava Petriglieri.

“Ljudi vole gledati televiziju jer svojim mislima mogu dopustiti da odlutaju, ali veliki videopoziv je “kao da gledate televiziju, a televizija gleda vas”.

Pixabay (ilustracija)

Pa kako možemo ublažiti “Zoom iscrpljenost?”

Stručnjaci predlažu da se videopozivi ograniče na one koji su neophodni. Uključivanje kamere trebalo bi biti neobavezno i ​​općenito bi trebalo razumjeti da kamere ne moraju uvijek dio sastanka.

Također, moglo bi pomoći da ekran pomaknete u stranu, a ne da bude ravno ispred vas. To bi moglo pomoći prilikom koncentracije. 

U nekim je slučajevima vrijedno razmisliti jesu li video razgovori zaista najučinkovitija opcija. Kada je riječ o poslu, Shuffler sugerira da zajedničke datoteke s jasnim bilješkama mogu biti bolja opcija kojom ćete izbjeći preopterećenje informacijama.

Ona također predlaže da unutar sastanaka izdvojite malo vremena za razgovor koji nije striktno poslovan.

“Potrošite malo vremena da zapravo provjerite kako su vaši sugovornici”, potiče ona. “To je način da se povežemo sa svijetom, održimo povjerenje i smanjimo umor i zabrinutost.”

Stvaranje pauza između video sastanaka također nam može pomoći da se osvježimo – pokušajte se istezati, popiti piće ili malo vježbati, kažu stručnjaci. 

A za one koji i dalje preferiraju staromodnije metode, Petriglieri predlaže “Napišite pismo nekome umjesto da se družite na Zoom-u. Recite im da vam je jako stalo do njih”.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.