Berlinski Muzej odvratne hrane: Ove europske delicije nisu za one slabijeg srca

Upravo takve gastronomske posebnosti predstavljene su u Muzeju odvratne hrane (Disgusting Food Museum) u Berlinu, koji kroz gotovo stotinu neobičnih namirnica iz cijelog svijeta želi pokazati da je osjećaj gađenja prema hrani uvelike rezultat kulture, navika i odrastanja.

"Gađenje je nešto što svi osjećamo, ali nije univerzalno. Uvelike je oblikovano kulturom, ali i evolucijom", objasnila je ravnateljica muzeja Alexandra Bernsteiner.

Cilj muzeja nije šokirati posjetitelje, nego ih potaknuti da preispitaju vlastite prehrambene navike i bolje razumiju tuđe, piše Euronews.

Zašto nam je neka hrana odbojna?

Na osjećaj gađenja najčešće utječu miris, izgled, tekstura ili način na koji je neka namirnica proizvedena. Ipak, ono što je u jednoj zemlji svakodnevni obrok ili čak nacionalni ponos, drugdje može izazvati nevjericu.

Iz muzeja ističu da hrana nije samo pitanje okusa, već i identiteta, tradicije i pripadnosti određenoj kulturi.

Njemačka: Sir sa sićušnim grinjama i jelo u svinjskom želucu

Među neobičnim njemačkim specijalitetima nalazi se Milbenkäse, sir koji dozrijeva uz pomoć sirnih grinja. Njihov izmet tijekom sazrijevanja stvara karakterističan okus i aromu, što mnogima zvuči prilično odbojno, ali u dijelovima Njemačke smatra se pravom delicijom.

Tu je i Saumagen, tradicionalno jelo iz Falačke koje se priprema od mesa, krumpira i začina, a kuha se u svinjskom želucu. Ljubitelji tvrde da je riječ o vrhunskom specijalitetu, dok mnoge odbija već sama pomisao na način pripreme.

Na popisu su i hladetina te juha od starog kruha, koja simbolizira tradicionalnu kuhinju u kojoj se ništa nije bacalo.

Italija: Najpoznatiji sir s crvima na svijetu

Vjerojatno najpoznatija "odbojna" delicija dolazi sa Sardinije. Casu Marzu je ovčji sir u kojem se namjerno ostavljaju ličinke muha kako bi dodatno fermentirao.

Sir se često jede zajedno sa živim ličinkama, a upravo zbog toga zabranjen je u redovnoj prodaji u većem dijelu Europske unije. Unatoč tome, na Sardiniji se i dalje smatra dijelom gastronomske baštine.

Na jugu Italije popularni su i svježi morski ježevi, koji se jedu sirovi izravno iz oklopa. Njihov intenzivan okus mora mnogima predstavlja pravi izazov.

Švedska: Konzerva koju mnogi ne žele ni otvoriti

Švedski surströmming, odnosno fermentirana haringa, poznat je po toliko snažnom mirisu da se otvaranje konzerve često smatra svojevrsnim testom hrabrosti.

Iako ga Šveđani tradicionalno jedu uz kruh, krumpir i luk, u mnogim zemljama slovi za jedno od najneugodnijih jela na svijetu. U berlinskom muzeju jednom mjesečno organiziraju otvaranje svježe konzerve za najhrabrije posjetitelje.

Francuska i Poljska također imaju "kontroverzne" specijalitete

Ni Francuska nije iznimka. Među jelima koja izazivaju podijeljene reakcije ističe se andouillette, kobasica od svinjskih crijeva i želuca poznata po izrazito intenzivnom mirisu.

U Poljskoj su to prije svega kaszanka, krvavica s heljdom ili ječmom, te czernina, juha od pačje krvi slatkasto-kiselog okusa. Mnogim strancima neobična je i żurek, juha od fermentiranog raženog brašna karakterističnog kiselkastog okusa.

Od islandskog morskog psa do "smrdljivog" tofua

Izvan Europe među najpoznatijim neobičnim jelima ističe se islandski hákarl, fermentirano meso grenlandskog morskog psa poznato po snažnom mirisu amonijaka.

U Aziji pak mnoge zbunjuju durian, voće poznato kao "kralj voća", ali i po vrlo intenzivnom mirisu, te smrdljivi tofu, fermentirani specijalitet koji mnogi teško mogu pomirisati, ali ga obožavatelji smatraju pravom delicijom.

Gađenje je često stvar navike

Iz Muzeja odvratne hrane poručuju da je cilj izložbe pokazati kako se prehrambene navike razlikuju od kulture do kulture te da ono što danas nekome izgleda nejestivo sutra može postati sasvim uobičajeno.

Posjetitelji muzeja mogu kušati dio izloženih namirnica, uključujući jestive kukce, a upravo taj dio izaziva najveći interes.

"Jednoj osobi nešto je potpuno neprihvatljivo, dok je drugoj riječ o jelu koje je jede cijeli život. Naše prehrambene navike mnogo više ovise o kulturi nego što mislimo", zaključuju iz muzeja.