VIDEO / Ovaj vulkan veći je od Hrvatske, Srbije i BiH zajedno, a vrh mu je kao tri Mount Everesta

Podnožje vulkana Olympus Mons promjera je približno 600 kilometara i zauzima površinu od oko 300.000 četvornih kilometara, što je oko 100.000 četvornih kilometara više od ukupne površine Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine zajedno. Volumen same planine iznosi oko četiri milijuna kubičnih kilometara, što je približno sto puta više od volumena Mauna Loe, najvećeg vulkana na Zemlji.

Olympus Mons, prema svakom relevantnom mjerilu, objekt je takvih razmjera da ljudska mašta, naviknuta na zemaljske usporedbe, teško može pojmiti njegovu veličinu, navodi Encyclopaedia Britannica.

"Olimpijski snijeg"

Vulkan je prvi put promatran sa Zemlje u 19. stoljeću. Talijanski astronom Giovanni Schiaparelli tijekom kartiranja Marsa 1879. uočio je postojanu svijetlu mrlju u regiji Tharsis i nazvao ju Nix Olympica, odnosno "Olimpijski snijeg". Ispravno je pretpostavio da se radi o visokoj formaciji koja reflektira Sunčevu svjetlost pod kutovima koje ostali dijelovi Marsove površine ne dosežu.

Prava priroda te mrlje otkrivena je tek 1971., kada je NASA-ina letjelica Mariner 9 ušla u orbitu oko Marsa tijekom planetarne pješčane oluje. Kako se prašina postupno slijegala, kamere letjelice počele su slati snimke goleme planine koja se uzdizala iznad atmosfere koja se razvedravala. Prema profilu Olympus Monsa objavljenom u časopisu BBC Sky at Night, to je otkriće iz temelja promijenilo razumijevanje mogućih geoloških struktura u planetarnoj znanosti.

Zašto je Olympus Mons toliko velik?

Kombinacija okolnosti koja je omogućila nastanak vulkana visokog 22 kilometra ne postoji na Zemlji. Prema podacima portala Space.com, dva čimbenika specifična za Mars omogućila su Olympus Monsu da dosegne današnje dimenzije.

Prvi je izostanak tektonike ploča. Na Zemlji se Pacifička ploča neprestano pomiče preko havajske vruće točke. Svaki vulkan u havajskom otočnom lancu formira se samo dok se nalazi izravno iznad uzlaznog stupca magme, a zatim se pomiče zajedno s pločom te ga zamjenjuje novi vulkan.

Mauna Loa je golema zbog količine magme koju proizvodi havajska vruća točka, ali nijedan havajski vulkan ne ostaje dovoljno dugo iznad nje da bi dosegnuo razmjere Olympus Monsa. Mars, nasuprot tome, nema značajnu tektoniku ploča. Njegova se kora ne pomiče, pa vulkanska vruća točka ostaje na istome mjestu milijardama godina. Svaka nova količina magme taloži se na istom vulkanu.

Olympus Mons formirao se tijekom procijenjenih 3,5 milijardi godina, pri čemu je svaka nova erupcija dodavala novi sloj lave na prethodne, navodi Lowell Observatory.

Drugi važan čimbenik jest gravitacija. Mars ima samo oko 38 posto Zemljine gravitacije. Planina na Zemlji koja naraste iznad strukturnih granica stijene na kojoj počiva s vremenom će se urušiti ili deformirati pod vlastitom težinom.

Havajski vulkani, primjerice, imaju približnu maksimalnu visinu određenu ravnotežom između čvrstoće stijene i gravitacijskog opterećenja. Isti vulkan na Marsu, gdje je gravitacija manja od polovice Zemljine, mogao bi narasti gotovo tri puta više prije nego što dosegne istu strukturnu granicu.

Olympus Mons i danas se nalazi unutar strukturnih mogućnosti Marsove kore. Zapravo, nema očitog razloga zašto ne bi mogao biti još veći da je imao više vremena za rast.

Oblik štita

Olympus Mons je štitasti vulkan, vrsta vulkana koja nastaje ponavljanim izljevima lave niske viskoznosti. Takva lava širi se daleko od erupcijskog otvora umjesto da stvara strme padine.

Prema časopisu Astronomy, Olympus Mons približno je 20 puta širi nego što je visok. Put od podnožja do vrha značio bi oko 300 kilometara hodanja u vodoravnom smjeru uz uspon od 22 kilometra, što daje prosječni nagib od svega pet stupnjeva.

Za usporedbu, prosječni nagib uspona od baznog kampa do vrha Mount Everesta bliži je 35 stupnjeva. Osoba koja bi hodala Olympus Monsom brzinom od četiri kilometra na sat trebala bi oko 75 sati da stigne od podnožja do vrha, odnosno nešto više od tri dana neprekidnog hoda, a da pritom nikada ne naiđe na teren koji bi zahtijevao planinarsku opremu.

Takav oblik vulkana stvara i neobičan vizualni efekt. Budući da je Mars manji od Zemlje, njegov se horizont nalazi bliže. Promatraču visokom 1,8 metara koji stoji na Marsovoj površini horizont je udaljen oko 3,4 kilometra.

S vrha Olympus Monsa podnožje vulkana nalazi se oko 300 kilometara u svim smjerovima, daleko iza horizonta. Astronaut na vrhu vidio bi samo ono što izgleda kao beskrajna ravna visoravan koja se proteže prema zakrivljenosti planeta.

Sama "planina" bila bi nevidljiva jer je prevelika da bi stala u vidno polje. Astronaut koji bi se uspinjao njezinim obroncima imao bi sličan dojam. Nagib ispred njega izgledao bi gotovo ravan, kao i nagib iza njega. Stvarni oblik vulkana moguće je sagledati jedino iz orbite.

Kaldera i litica

Vrh Olympus Monsa nije klasičan vrh, nego složen sustav preklapajućih kaldera, urušenih magmatskih komora koje su se slegnule nakon što su se ispraznile tijekom prošlih erupcija.

Cijeli kompleks kaldera velik je približno 80 puta 60 kilometara, a nastao je kroz šest zasebnih urušavanja. Udubljenje na vrhu toliko je veliko da bi u njega moglo stati cijelo urbano područje Velikog Londona.

Stjenke kaldera strmo se spuštaju nekoliko kilometara prema dnu udubljenja, stvarajući jedino područje na vulkanu koje doista podsjeća na planinski teren sa strmim padinama.

Neobično je i podnožje Olympus Monsa. Za razliku od tipičnih štitastih vulkana, čije se padine postupno stapaju s okolnim krajolikom, Olympus Mons okružuje golema litica koja se spušta između šest i gotovo deset kilometara prema okolnoj ravnici.

Podrijetlo te litice još nije potpuno razjašnjeno. Među mogućim objašnjenjima spominju se golema klizišta, djelovanje drevnog marsovskog oceana koji je nekoć zapljuskivao obronke vulkana ili interakcija između mase vulkana i podloge na kojoj počiva.

Bez obzira na uzrok, litica je jedini dio Olympus Monsa koji jasno odaje da je riječ o golemoj vulkanskoj strukturi. Astronaut koji bi se kretao okolnom ravnicom nakon stotina kilometara gotovo ravnog terena iznenada bi se našao pred okomitim zidom visokim nekoliko kilometara.

Je li još uvijek aktivan?

Smatra se da se posljednja erupcija Olympus Monsa dogodila prije otprilike 25 milijuna godina, što je u geološkim razmjerima relativno nedavno. Zbog toga planetarni znanstvenici vulkan ne smatraju definitivno ugašenim.

Većina vulkanske aktivnosti na Marsu prestala je prije više milijardi godina kako se unutrašnjost planeta hladila. No regija Tharsis, uključujući Olympus Mons, ostala je aktivna znatno dulje od ostatka planeta, a najmlađi tokovi lave na njegovim padinama iznenađujuće su mladi.

Može li Olympus Mons ponovno eruptirati, kada bi se to moglo dogoditi i kako bi takva erupcija izgledala, pitanja su na koja bi buduće misije na Mars trebale dati odgovore.

Ono što je sigurno jest da se najveći poznati vulkan u Sunčevu sustavu gradio tiho, erupciju po erupciju, dulje nego što složeni život postoji na Zemlji. Rezultat je struktura toliko golema da je ljudski vid, evoluiran za promatranje zemaljskih planina, ne može u potpunosti sagledati onakvom kakva doista jest.