Amerikanci su pokušali ukrotiti uragan suhim ledom: Dan kasnije nastao je potpuni kaos

Sve je počelo 13. listopada 1947. godine, kada su američki vojni zrakoplovi poletjeli prema uraganu koji se udaljavao od obale Floride. Oluja je već izazvala obilne oborine i poplave, ali činilo se da nastavlja prema otvorenom Atlantiku, daleko od naseljenih područja.

Znanstvenici su procijenili da je to idealna prilika za testiranje neobične metode kojom su željeli utjecati na vremenske prilike.

U sklopu projekta tajanstvenog naziva „Cirrus“, istraživači tvrtke General Electric, u suradnji s američkom vojskom i mornaricom, odlučili su u oblake uragana ubaciti suhi led, odnosno ugljikov dioksid u čvrstom stanju.

Njihova ideja temeljila se na otkriću američkog kemičara Vincenta Schaefera, koji je godinu dana ranije ustanovio da suhi led može izazvati stvaranje ledenih kristala u oblacima koji sadrže pothlađene kapljice vode.

Vjerovalo se da bi takav postupak mogao promijeniti strukturu oblaka, potaknuti oborine i eventualno oslabiti snažne oluje.

Znanstvenici su se nadali da bi jednog dana na taj način mogli ublažiti razornu snagu uragana, koji su redovito odnosili ljudske živote i izazivali golemu materijalnu štetu.

Zrakoplovi su izbacili gotovo 82 kilograma suhog leda

Za eksperiment su korišteni vojni zrakoplovi, među kojima su bili i bombarderi B-17. Jedan je zrakoplov izbacivao usitnjeni suhi led u oblake, dok su ostali pratili i bilježili promjene.

Tijekom operacije izbačeno je približno 82 kilograma suhog leda. Istraživači su primijetili određene promjene u strukturi oblaka, ali nisu imali dovoljno precizne instrumente da utvrde jesu li za njih doista odgovorni.

Nakon završetka eksperimenta zrakoplovi su se vratili u bazu, a znanstvenici su očekivali da će sljedećeg dana moći detaljnije analizirati rezultate.

Međutim, već sljedećeg dana uslijedilo je golemo iznenađenje.

Kada su ponovno pokušali locirati uragan, otkrili su da se njegovo središte nalazi približno 160 kilometara zapadnije od očekivanog položaja.

Oluja je napravila gotovo nevjerojatan zaokret od 135 stupnjeva te je, umjesto da nastavi prema otvorenom oceanu, krenula izravno prema američkoj obali.

Situaciju je dodatno pogoršavala činjenica da je uragan ponovno jačao.

Dva dana nakon eksperimenta, 15. listopada, pogodio je područje grada Savannaha u američkoj saveznoj državi Georgiji, a posljedice su osjetili i stanovnici Južne Karoline.

Snažni vjetrovi, poplave i olujni valovi izazvali su veliku materijalnu štetu. Prema podacima američke Nacionalne uprave za oceane i atmosferu (NOAA), jedna je osoba izgubila život, a šteta je procijenjena na oko dva milijuna tadašnjih dolara.

Znanstvenike su optužili da su izazvali katastrofu

Kada se doznalo da su američki istraživači samo dva dana ranije pokušali utjecati na uragan, među stanovništvom je zavladao bijes.

Mnogi su bili uvjereni da su upravo znanstvenici odgovorni za promjenu putanje oluje i da je njihov eksperiment doveo do katastrofe koja se mogla izbjeći, prenosi Nova.rs.

Pojavile su se i prijetnje tužbama protiv tvrtke General Electric, koja je sudjelovala u istraživanju.

Dodatne kontroverze izazvao je fizičar Irving Langmuir, dobitnik Nobelove nagrade za kemiju, koji je predvodio istraživački tim.

On je tada izjavio da je 99 posto siguran da je upravo ubacivanje suhog leda izazvalo promjenu smjera uragana.

Međutim, meteorolozi nisu dijelili njegovo uvjerenje.

Stručnjaci američke meteorološke službe proučili su ranije uragane i pronašli primjere oluja koje su same od sebe, bez ikakve ljudske intervencije, napravile slične zaokrete.

Posebno je bio značajan uragan iz 1906. godine, koji je imao gotovo identičnu putanju.

Naknadne meteorološke analize također su ukazale na mogućnost da je oluja počela mijenjati smjer i prije samog eksperimenta.

Zbog toga nikada nije dokazano da je suhi led izazvao katastrofalnu promjenu putanje uragana.

Prijetnje tužbama s vremenom su utihnule, ali je ugled projekta bio ozbiljno narušen.

Amerikanci nisu odustali od ideje o kontroliranju uragana

Iako je eksperiment iz 1947. godine izazvao velike kontroverze, američki istraživači nisu potpuno odustali od pokušaja slabljenja tropskih oluja.

Godine 1962. pokrenut je novi program pod nazivom „Stormfury“, koji je trajao do 1983. godine.

Ovoga puta znanstvenici su umjesto suhog leda koristili srebrov jodid, kemijski spoj za koji se vjerovalo da bi mogao utjecati na stvaranje oblaka i promjenu strukture uragana.

Ideja je bila da se oko oka oluje stvori novi, širi prsten oblaka, čime bi se smanjila brzina najjačih vjetrova.

Pojedini eksperimenti u početku su djelovali obećavajuće. Međutim, kasnija istraživanja pokazala su da uragani često prirodno prolaze kroz gotovo identične promjene.

Znanstvenici su također ustanovili da u oblacima uragana nema dovoljno pothlađene vode da bi se očekivani učinak srebrova jodida ostvario na način koji su prvotno zamislili.

Program je na kraju obustavljen, a istraživači su se sve više usmjeravali na razumijevanje uragana, preciznije prognoze i pravodobno upozoravanje stanovništva.

Danas, gotovo osam desetljeća nakon neobičnog pokušaja sa suhim ledom, znanost i dalje nema pouzdanu tehnologiju kojom bi mogla zaustaviti ili usmjeriti uragan.

Priča o projektu „Cirrus“ ostala je jedan od najneobičnijih primjera ljudske ambicije da kontrolira prirodu, ali i upozorenje koliko je teško razlikovati posljedice eksperimenta od promjena koje bi se u atmosferi dogodile same od sebe.