Dobre strane nereda: Evo zašto malo neurednosti može biti dobro za vaš dom

„Ako je neuredan radni stol znak neurednog uma, čega je onda znak prazan radni stol?”, glasi citat koji se često pripisuje slavnom fizičaru.

Moje nedavno objavljeno istraživanje, koje je obuhvatilo 22 kućanstva na Novom Zelandu, također dovodi u pitanje uvriježeno mišljenje da je nered problem koji treba riješiti, piše Jamal Abarashi za The Conversation.

Daleko od toga da je nužno znak loše organizacije, nered može pomoći obiteljima u svakodnevnom funkcioniranju i olakšati im život.

Kada nered olakšava život

Razmislite o prostorijama u našim domovima koje imaju više namjena i u kojima se stvari često gomilaju. Primjerice, dnevni boravak koji istodobno služi kao prostor za igru ili spavaća soba koja se koristi i kao radna soba.

Jedan mi je par ispričao kako njihov blagovaonski stol postaje mjesto za privremeno odlaganje stvari poput torbi i boca s vodom, prije nego što ga svake večeri pospreme. Drugi je sudionik istraživanja opisao kako mu ostavljanje određenog predmeta na kuhinjskom otoku pomaže da ga ne zaboravi ponijeti pri izlasku iz kuće.

Iako su ti prostori možda djelovali neuredno, imali su važnu ulogu u svakodnevnim rutinama koje bi se mogle poremetiti kada bismo inzistirali na urednijem izgledu doma. Nered često doživljavamo kao gomilu stvari koje nam jednostavno smetaju. No neuredan prostor često je zapravo prostor koji nam koristi.

Jednoj je majci kuhinjski pult služio i kao blagovaonski stol i kao radni prostor za nju i njezinu kćer. Na njemu su se gomilale olovke, igračke i drugi predmeti, ali, kako je rekla, „sve dok ima dovoljno mjesta za jelo, jednostavno puštam da tako ostane”.

Nered nam također može mnogo otkriti o obiteljskim odnosima.

Jedan je otac ostavljao kćerin pulover na naslonu stolca umjesto da ga spremi. Djevojčica ga je prije ostavljala na podu, a on je želio prepoznati i priznati njezin napredak.

„Zato to smatram uspjehom”, rekao je.

Druga mi je sudionica istraživanja ispričala kako tolerira dio nereda koji stvara njezin partner jer „i on ovdje živi”.

Prema njezinu mišljenju, zajednički dom ne bi trebao biti organiziran isključivo prema zamisli jedne osobe o urednosti. Ostavljanje nekih stvari na miru bio je način priznavanja činjenice da prostor pripada oboma.

Možda su to naizgled beznačajni primjeri, ali pokazuju da jednostavan čin pospremanja može doći u sukob s podrškom koju pružamo svojoj djeci ili poštovanjem koje iskazujemo partnerima. Kada pokušavamo uvažiti različite životne navike drugih ljudi, stavljanje svega na njegovo „pravo” mjesto ponekad nije najobzirniji postupak.

Kako znati kada je vrijeme za pospremanje?

Znači li to da bismo jednostavno trebali prestati pospremati i prihvatiti kaos? Ne baš.

Prethodna su istraživanja povezala nered u kućanstvu sa stresom, osjećajem srama i sukobima među članovima obitelji. Zbog nereda može biti teže pronaći stvari, može nas sprječavati u korištenju određenog prostora ili stvarati dodatni posao drugim ukućanima.

Naše istraživanje ne osporava te probleme. Umjesto toga, sugerira da trebamo gledati dalje od samog izgleda neurednog prostora kako bismo razumjeli uzrokuje li taj nered doista poteškoće. Otkrili smo da kućanstva primjenjuju tri glavna pristupa upravljanju neredom: pospremanje stvari, toleriranje nereda ili jednostavno skrivanje stvari od pogleda.

Jedna je žena opisala kako partnerove loptice za golf i druge predmete gura ispod ormarića, gdje su manje vidljivi. Druga je svakodnevne dodatke prehrani držala na kuhinjskom pultu umjesto u smočnici jer se bojala da bi ih, ako ih spremi, mogla zaboraviti uzeti.

Takve odluke odražavaju nešto što su ranija istraživanja uglavnom zanemarivala: održavanje urednog doma podrazumijeva usklađivanje različitih potreba, rutina i očekivanja. Ono što jedna osoba smatra neredom drugoj može biti važan dio svakodnevnog života.

Naši nalazi također sugeriraju da je urednost rijetko trajno stanje. Prostori postaju neuredni dok ih ljudi koriste, pospremaju se kada je to potrebno, a zatim ponovno postaju neuredni. Pokušaj održavanja stalnog reda može značiti da neprestano uklanjamo raspored stvari koji zapravo ima korisnu svrhu.

To ne znači da bismo trebali tolerirati svaki nered. No dom koji izgleda savršeno organizirano nije nužno i dom koji najbolje odgovara potrebama ljudi koji u njemu žive. Možda pravo mjerilo dobro organiziranog doma nije koliko uredno izgleda, nego koliko dobro služi ljudima koji u njemu žive.