Kako pravilno čitati deklaracije na prehrambenim proizvodima?

Europska unija prehrambene deklaracije uređuje Uredbom 1169/2011, prema kojoj svaki proizvođač mora navesti točno određene podatke točno određenim redoslijedom. Propis je detaljan, no djeluje tek ako ga potrošač zaista pročita. U tih nekoliko redaka sitnog tiska stoji odgovor na pitanje zašto se jedan jogurt drži svjež tri tjedna i zašto keks sa smanjenim udjelom masti zna imati više šećera od izvorne inačice.

Redoslijed sastojaka nije slučajan

Zakon nalaže da sastojci budu navedeni padajućim redoslijedom prema masi, pa je prvi na popisu ujedno i najzastupljeniji u proizvodu. Prva tri sastojka zato čine većinu onoga što završi u tanjuru, a ako su to šećer, rafinirano brašno ili biljno ulje slabije kakvoće, ostatak popisa mijenja malo toga.

Duljina popisa također govori dovoljno: kad se sastojci protegnu na više od tri ili četiri retka, gotovo uvijek je riječ o visoko prerađenoj hrani. Usporedba kruha svježeg tjedan dana s onim koji je mekan tri tjedna tu razliku pokazuje odmah.

Gluten, mlijeko, jaja, orašasti plodovi, soja i riba moraju biti istaknuti drukčijim tiskom, najčešće podebljanim slovima, kako ih se ne bi previdjelo. Osobama s alergijama i intolerancijama taj podatak ima medicinsku težinu.

Dodaci hrani i oznake s početnim slovom E

Aditivi su dio gotovo svake prerađene hrane. Označeni su slovom E i troznamenkastim brojem, a kategorije nisu slučajne.

Bojila nose oznake od E100 do E199 te mijenjaju ili pojačavaju boju proizvoda. Konzervansi (E200 do E299) produžuju rok trajanja. Antioksidansi sprječavaju kvarenje masti. Zgušnjivači, stabilizatori i emulgatori daju teksturu i konzistenciju. Pojačivači okusa, od kojih je najpoznatiji glutamat, pojačavaju senzorski doživljaj. Sladila zaslađuju bez kalorija ili s manje kalorija od šećera.

Svi su zakonski regulirani i prolaze sigurnosne provjere. No to ne znači da su jednako neutralni za sve ljude. Osobe s kroničnim upalnim stanjima ili preosjetljivošću na određene tvari nerijetko primjećuju razliku kad smanje unos hrane s dugačkim popisom aditiva. To je iskustvo koje vrijedi uzeti u obzir pri svakodnevnim izborima u supermarketu.

Tablica nutritivnih vrijednosti: Što zaista piše

Nutritivna deklaracija prikazuje energetsku i hranjivu vrijednost, najčešće na 100 grama ili 100 mililitara, a ponekad i na porciju. Obvezno se navode energija u kilokalorijama i kilodžulima, masti s posebno istaknutim zasićenim masnim kiselinama, ugljikohidrati s posebno istaknutim šećerima, bjelančevine i sol.

Razlika između ukupnih ugljikohidrata i šećera zbunjuje mnoge. Ukupni ugljikohidrati obuhvaćaju škrob i šećere, dok se vlakna prikazuju odvojeno jer nemaju isti metabolički učinak. Šećeri u tablici uključuju i one prirodno prisutne i one naknadno dodane, pa sam podatak ne otkriva odakle dolaze.

Veličina porcije zaslužuje posebnu pozornost, osobito kad je umanjena da brojke izgledaju povoljnije. Vrećica čipsa od 150 grama koja vrijednosti prikazuje na porciju od 30 grama djeluje bezazlenije nego što jest, jer pojedena u cijelosti donosi peterostruko više kalorija, soli i masti od istaknutog iznosa.

Dva datuma koja se lako pomiješaju

Dvije oznake potrošači redovito zamjenjuju. Najbolje upotrijebiti do označava datum do kojeg proizvođač jamči optimalnu kakvoću, odnosno okus, teksturu i aromu. Uz pravilno čuvanje hrana ostaje sigurna i nekoliko dana ili tjedana nakon tog datuma, a bacanje takvih proizvoda jedan je od glavnih uzroka otpada od hrane u kućanstvima.

Oznaka upotrijebiti do odnosi se na sigurnost. Nakon tog datuma proizvod se ne konzumira bez obzira na izgled i miris. Stoji na mesu, ribi, svježim sirevima i sličnim namirnicama podložnima brzom razvoju patogenih mikroorganizama, kod kojih ni boja ni miris nisu pouzdan pokazatelj ispravnosti.

Što stoji iza tvrdnji na ambalaži

Svaka tvrdnja na pakiranju zakonski je definirana i mora zadovoljiti propisane kriterije. Mala energetska vrijednost znači manje od 40 kilokalorija na 100 grama, a smanjena energetska vrijednost najmanje 30 posto manje energije od usporedivog standardnog proizvoda.

Kod šećera nizak udio počinje ispod 5 grama na 100 grama, dok oznaka bez šećera traži manje od 0,5 grama, uz mogućnost da proizvod i dalje sadržava škrob ili sladila. Bez dodanog šećera znači samo da šećer nije naknadno dodan, dok prirodno prisutni šećeri iz voća ili mlijeka mogu biti visoki. Čaša stopostotnog voćnog soka bez dodanog šećera zato može sadržavati 10 grama šećera na 100 mililitara, isključivo iz prirodne fruktoze i glukoze.

Mala količina masti znači manje od 3 grama na 100 grama. Kod proizvoda sa smanjenim udjelom masti umjesto nje se često dodaju šećeri ili zgušnjivači, zbog čega usporedba obiju inačica istog proizvoda ima smisla. Izvor bjelančevina znači da one čine najmanje 12 posto ukupne energetske vrijednosti, dok bogato bjelančevinama traži 20 posto. Izvor vlakana počinje od 3 grama na 100 grama, a bogato vlaknima od 6 grama. Prag za izvor omega-3 masnih kiselina iznosi 0,3 grama alfa-linolenske kiseline ili 40 miligrama eikozapentaenske i dokozaheksaenske kiseline na 100 grama, uz dvostruko više za oznaku bogato.

Prednja i stražnja strana pakiranja

Prednja strana ambalaže marketinška je površina koja smije istaknuti sve što je zakonski istinito, ali nije obvezna prikazati cjelovitu sliku. Stražnja strana s popisom sastojaka i nutritivnom tablicom strogo je regulirana i ondje počinje stvarna usporedba.

Kod prve kupnje vrijedi usporediti dva ili tri slična proizvoda prema vrijednostima na 100 grama. Dvije granole u gotovo istovjetnom pakiranju mogu se razlikovati i za 15 grama šećera na 100 grama, što kod svakodnevne konzumacije prestaje biti sitnica. Za takvu provjeru dovoljno je nekoliko minuta pažnje pred policom, jer su svi podaci propisani i tiskani na svakom pakiranju.