Mogu li si Europljani priuštiti psihoterapiju? Evo kako stoje cijene u Hrvatskoj

Radnici diljem Europe pod stalnim su pritiskom, suočeni s geopolitičkim krizama koje povećavaju troškove života te automatizacijom koja prijeti smanjenjem broja radnih mjesta, piše Euronews.

Odlazak stručnjaku često je jedna od glavnih preporuka za ljude na rubu izgaranja ili one koji se već nose s njim. Izvješće Eurofounda — agencije EU-a usmjerene na poboljšanje radnih uvjeta — pokazalo je razine stresa na radnom mjestu i troškove terapije diljem Europe.

Međutim, nalazi su zabrinjavajući. Prosječni trošak nekoliko privatnih seansi, koje obično traju između 45 i 60 minuta, u nekim slučajevima može „pojesti” cijelu mjesečnu minimalnu plaću.

Gdje je terapija najjeftinija u Europi?

Krenimo s dobrim vijestima: Francuska i Španjolska ističu se kao dvije najpovoljnije zemlje.

U Francuskoj, ne samo da je cijena privatne seanse relativno niska — obično između 50 i 80 eura — već javni zdravstveni sustav pokriva do 60% troška, uz gornju granicu od 50 eura. Ostatak obično pokriva privatno osiguranje, za one koji ga imaju.

U Španjolskoj cijene mogu biti i niže, pri čemu privatna seansa stoji do 70 eura. Privatno osiguranje — koje ima otprilike svaki četvrti Španjolac — obično refundira između 15 i 20 seansi.

U Hrvatskoj, pak, cijene se kreću od 40 do 70 eura, prema dostupnim podacima.

Tko ima najviše troškove terapije u odnosu na plaće?

Njemačka pokazuje drukčiju sliku. Prema Eurofoundu, privatno osiguranje ne pokriva psihoterapijske seanse.

Jedan termin može koštati između 100 i 150 eura, a 10 seansi može progutati od dvije trećine do cijele minimalne plaće.

Rumunjska se čini kao ekstreman slučaj. Trošak 10 privatnih seansi može biti jednak ili čak doseći dva i pol puta iznos mjesečne minimalne plaće. Izvješće navodi da privatne seanse nisu pokrivene privatnim osiguranjem.

Slična je situacija i u Grčkoj. Deset seansi može iznositi i do 170% mjesečne minimalne plaće, iako u nekim slučajevima privatno osiguranje može djelomično sudjelovati u pokriću troškova.

Koji su radnici najviše izloženi izgaranju i zašto?

Negativni radni uvjeti, poput nesigurnosti posla, uznemiravanja, sukobljenih zahtjeva i prekomjernog radnog opterećenja, mogu ozbiljno narušiti mentalno zdravlje.

Neki sektori pogođeni su više od drugih, osobito oni koji uključuju izravan kontakt s korisnicima.

Prema Eurofoundu, najveći udio ljudi koji prijavljuju da se često ili stalno osjećaju emocionalno iscrpljeno nalazi se među zdravstvenim i socijalnim radnicima — 24,5%.

Doprinosi li skrivanje emocija iscrpljenosti?

Jedan od čimbenika koji najviše doprinosi stresu kod zdravstvenih radnika jest skrivanje emocija „većinu ili cijelo vrijeme”, pokazuje istraživanje agencije.

Djelatnosti smještaja i ugostiteljstva druga su najopterećenija skupina, s gotovo 23% ispitanika pogođenih mentalnom iscrpljenošću. U ovom sektoru glavni izvor stresa je brz tempo rada, uz stalne rokove i pritisak.

Treće mjesto zauzimaju obrazovni djelatnici, s oko 20% onih koji se osjećaju mentalno iscrpljeno. Slično zdravstvenim radnicima, mnogi osjećaju da moraju skrivati svoje emocije.

Istodobno, najmanji udio onih izloženih iscrpljenosti zabilježen je među IT stručnjacima (13,1%) i zaposlenima u javnoj upravi (14,1%).