Najbrži pauk na svijetu dostiže brzinu od 3,5 metara u sekundi

Trenutačno službeni svjetski rekord drži marokanski pauk Cebrennus rechenbergi, poznat kao flic-flac pauk, koji pri bijegu može postići brzinu od 1,7 metara u sekundi koristeći karakteristično kotrljanje i prevrtanje. No dio stručnjaka smatra da takav rekord nije sasvim opravdan, prenosi The Independent.

Službeni rekorder zapravo nije najbrži

"Flic-flac je specifičan način kretanja", kaže Jonas Wolff sa Sveučilišta u Greifswaldu u Njemačkoj. "On zapravo ne trči, nego se kotrlja niz pješčane dine."

Kako bi dobili što cjelovitiju sliku brzine kretanja pauka, Shreyas Kuchibhotla s Imperial Collegea u Londonu i njegovi kolege, među kojima je bio i Wolff, prikupili su 162 žive vrste pauka tijekom terenskih istraživanja u Ujedinjenom Kraljevstvu, Sjevernoj Americi, južnoj Europi i Australiji. Analizirali su i desetke primjeraka nabavljenih u trgovinama za kućne ljubimce.

Svaki je pauk pažljivo izvagan, a zatim testiran na brzinu kretanja na listovima papira formata A4 ili A3 kako bi istraživači bolje razumjeli biomehaniku što većeg broja vrsta.

Većinu vrsta potaknuli su na trčanje laganim dodirom kista, no neke nisu bile tako suradljive, kaže Kuchibhotla.

"Ovaj bi projekt bio gotov za mjesec dana kada bi pauci razumjeli engleski", našalio se. "Tarantule nisu stvorene za trčanje. One bi mnogo radije ostale na mjestu pa smo ih morali poticati mlazovima komprimiranog zraka."

Kuchibhotla i njegovi kolege prikupili su i videosnimke kretanja još 96 vrsta koje su snimili drugi istraživački timovi. Pauk lovac iz džungle (Heteropoda jugulans), težak oko tri grama, postigao je brzinu od čak 3,59 metara u sekundi, izmjerili su Christofer Clemente i njegovi kolege sa Sveučilišta Sunshine Coast u Australiji.

"Praktički se teleportirao preko arene"

Prema Clementeu, ovi pauci mogu razviti tako velike brzine zato što su "relativno veliki za pauke, ali ne toliko veliki da bi im težak zadak previše opterećivao noge".

Općenito vrijedi da su veći pauci brži, no neke su vrste bile znatno brže nego što bi se moglo očekivati s obzirom na njihovu veličinu. Najveće iznenađenje bio je narančasti goblin-pauk (Oonops pulcher), težak svega 0,1 miligram, koji se kretao brzinom većom od 20 centimetara u sekundi.

"Ništa me nije moglo pripremiti na to kako se praktički teleportirao preko arene", rekao je Kuchibhotla.

David Labonte, član istraživačkog tima s Imperial Collegea, kaže da je brzina u osnovi određena zakonima fizike. No način života, primjerice strategije lova, potiče razvoj ekstremnih anatomskih i fizioloških prilagodbi.

"Gepard će, primjerice, bez problema nadtrčati većinu pasa slične veličine. To je zato što je njegov način života učinio veliku brzinu korisnom, ali granice i dalje određuje fizika", rekao je Labonte.

Nakon što su uzeli u obzir veličinu tijela i evolucijsku srodnost vrsta, istraživači su zaključili da je velika brzina povezana s razmjerno duljim nogama, ali ne i s njihovom vitkošću niti, iznenađujuće, s time provodi li pauk život krećući se naopako.

Leanda Mason sa Sveučilišta Edith Cowan u Perthu smatra da su duge noge svojevrsni "alat za brzinu" kod pauka.

"Pauk lovac ulazi u knjigu rekorda, ali još je važnije otkriće da brzinu pauka određuju građa nogu i evolucijska povijest, a ne samo veličina tijela ili činjenica plete li mrežu", zaključila je Mason.