Zašto se urušila planina u Nepalu? Znanstvenici otkrili što je pokrenulo razornu katastrofu na Himalaji

Regija se i dalje suočava s posljedicama razorne lavine stijena i leda koja je krajem kolovoza prošla kroz uske planinske doline, uništavajući naselja, ceste i mostove. U katastrofi je poginulo najmanje 1300 ljudi, dok se više od 5000 osoba još vodi kao nestalo.

Dok se operacije spašavanja postupno pretvaraju u aktivnosti oporavka i obnove, znanstvenici pokušavaju utvrditi što je dovelo do katastrofe, piše CNN.

Dana 26. kolovoza golemi komad stijene i ledenjaka, širok oko 600 metara, odlomio se s planine Langtang Lirung i srušio oko 2100 metara prema rijeci. Pri padu je oslobodio količinu energije usporedivu s potresom magnitude 5,2 po Richteru.

Udar je bio toliko snažan da se led gotovo trenutačno otopio. Voda je pritom pokupila velike količine sedimenta natopljenog vodom, a vjerojatno je zahvatila i led zatrpan na dnu doline. Tako je nastao golemi poplavni val koji je više od 30 kilometara putovao nizvodno velikom brzinom.

"Katastrofa bez presedana na Himalaji"

Walter Immerzeel, hidrolog koji proučava planinska područja sa Sveučilišta Utrecht u Nizozemskoj, događaj je opisao kao "katastrofu bez presedana" na Himalaji.

No ključno pitanje bilo je zašto je uopće došlo do urušavanja planine. Znanstvenici okupljeni u mreži World Weather Attribution (WWA), koja proučava utjecaj klimatskih promjena na ekstremne vremenske događaje, zaključili su da katastrofu nije izazvao jedan ekstremni vremenski događaj.

Umjesto toga, više se procesa odvijalo istodobno, a njihove su posljedice dodatno pojačane desetljećima klimatskog zagrijavanja uzrokovanog emisijama iz fosilnih goriva.

"Otapanje permafrosta smanjuje čvrstoću stijena"

Prema analizi, planina je možda već bila oslabljena nakon snažnog potresa magnitude 7,8 koji je Nepal pogodio u travnju 2015. godine. Potres je tada izazvao lavinu stijena i leda na južnoj strani planine, što je moglo oslabiti padinu. Od tada su na tom području zabilježene i učestalije odrone.

Znanstvenici su zatim analizirali ulogu klimatskih promjena i pronašli nekoliko povezanih procesa. Granica nulte temperature, odnosno visina na kojoj temperatura zraka iznosi nula stupnjeva Celzija, u Himalaji se zbog zatopljenja pomiče prema višim nadmorskim visinama za više od 100 metara svakog desetljeća.

Rast temperatura pritom slabi permafrost u visokim planinskim područjima Nepala. Riječ je o mješavini leda, stijena, pijeska i tla koja može djelovati poput veziva i stabilizirati teren.

"Otapanje permafrosta smanjuje čvrstoću stijena i omogućuje da više vode prodre u padinu", rekao je Immerzeel.

Vremenski uvjeti također mogli pridonijeti slabljenju terena

Dodatni čimbenik bile su promjene na ledenjaku Langtang-Lirung, koji se posljednjih desetljeća značajno stanjuje i povlači, osobito nakon 2010. godine. Zbog toga je padina postala manje stabilna, a otopljena voda mogla je prodirati u pukotine u stijenama.

I vremenski uvjeti u mjesecima koji su prethodili urušavanju mogli su pridonijeti slabljenju terena. Prošle jeseni na tom je području u listopadu i početkom studenoga palo neuobičajeno mnogo snijega. Srpanj i kolovoz potom su bili najtopliji otkako postoje lokalna mjerenja, što je moglo proizvesti velike količine otopljene vode i dodatno oslabiti padinu.

Analizom povijesnih podataka i klimatskih modela znanstvenici su utvrdili da su temperature u srpnju i kolovozu na tom području danas oko 1,5 stupnjeva Celzija više nego što bi bile bez utjecaja klimatskih promjena. Prosječne godišnje temperature porasle su za oko dva stupnja Celzija, što je znatno više od globalnog prosjeka.+

Što su znanstvenici zaključili?

Istodobno, znanstvenici nisu pronašli jednako jasnu vezu između globalnog zagrijavanja i povećanja količine snijega i oborina, dijelom zbog teškoća s mjerenjem i praćenjem vremenskih uvjeta na složenom i nepristupačnom području Himalaje.

Unatoč tome, zaključak istraživača je da su klimatske promjene imale važnu ulogu u stvaranju uvjeta koji su prethodili katastrofi.

"Ne postoji apsolutno nikakva sumnja da su klimatske promjene uzrokovane ljudskim djelovanjem imale ulogu u stvaranju uvjeta za ovu katastrofu", rekla je Friederike Otto, profesorica klimatskih znanosti na Imperial Collegeu u Londonu.

Znanstvenici su zaključili da se urušavanje po svojoj veličini, brzini i složenosti bitno razlikovalo od svega što je to područje dosad iskusilo. Upozorili su i da nijedan postojeći sustav ranog upozoravanja ne bi mogao osigurati dovoljno vremena za reakciju.

Riječ je o "jednoj od vrsta događaja kojoj se jednostavno ne možemo u potpunosti prilagoditi", rekla je Otto. Ako svijet brzo ne smanji onečišćenje uzrokovano fosilnim gorivima, dodala je, "neizbježno ćemo vidjeti još katastrofa ovakvih razmjera".