Bliski istok gori, evo kako će to utjecati na cijene goriva

Nakon prividnog predaha, globalna tržišta nafte ponovno pokazuju sve izraženije znakove pritiska zbog novih poremećaja na naftnoj infrastrukturi na Bliskom istoku. Saudijski potez uslijedio je nakon prošlotjednog napada na naftovod Istok-Zapad, za koji je Rijad okrivio dronove iz Iraka. Prema najnovijim izvješćima, Saudijci se nadaju da će za „nekoliko dana“ obnoviti otprilike polovicu kapaciteta naftovoda, dok bi potpuna obnova mogla potrajati i do šest tjedana, pod uvjetom da ne bude novih napada, piše Responsible Statecraft.

Opasnosti za transport dodatno su povećane nakon što je Ansar Alah preuzeo kontrolu nad jemenskom lukom Mokha i otocima uz obalu u tjesnacu Bab al-Mandab, čime je dobio položaje s kojih može ugrožavati brodski promet u Crvenom moru. Taj razvoj događaja, zajedno s oštećenjem naftovoda kojim se, prema procjenama, dnevno transportiralo između četiri i pet milijuna barela, ponovno je uznemirio tržišta koja je donekle umirila djelomična obnova protoka kroz Hormuški tjesnac, kojim je prije rata prolazilo oko 20 posto globalnih zaliha nafte.

Eskalacija sukoba na novom području vratila je tržišne cijene nafte gotovo do najviših razina dosegnutih nakon izbijanja rata prije više od šest mjeseci. U trenutku pisanja ovog teksta referentna sirova nafta Brent trguje se po cijeni višoj od 105 dolara za barel, dok je još 4. kolovoza stajala 80 dolara.

Dok se tržište suočava s novim šokovima u opskrbi naftom, zaštitne su mu rezerve znatno slabije nego u prvim danima rata. Zalihe nafte uskladištene na tankerima na moru smanjile su se, iz američkih Strateških naftnih rezervi pušteno je oko 130 milijuna barela, a najveći svjetski uvoznik, Kina, povećava uvoz na 7,2 milijuna barela dnevno, u odnosu na najnižu lipanjsku razinu od šest milijuna barela dnevno. Prije rata Kina je uvozila gotovo 12 milijuna barela dnevno.

Posljedice za cijene rafiniranih naftnih derivata osobito su izražene. Cijena dizela u SAD-u dosegnula je rekordnu razinu od više od šest dolara po galonu, što nije samo posljedica sukoba na Bliskom istoku nego i rata u Europi, gdje Rusija i Ukrajina razmjenjuju udare na međusobnu energetsku infrastrukturu, pri čemu su pogođeni i ruski rafinerijski kapaciteti. Ben Cahill, nerezidentni suradnik Atlantic Councila, nedavno je procijenio da se pomorski izvoz rafiniranih naftnih derivata iz Rusije i s Bliskog istoka od veljače 2026. smanjio s približno osam milijuna na četiri milijuna barela dnevno.

Skok cijena dizela – osobito uoči izbora za Kongres usred predsjedničkog mandata – izazvao je i neslaganja u Washingtonu. Vođa republikanske većine u Senatu John Thune izjavio je da je otvoren za mogućnost zabrane izvoza dizela, no kritičari upozoravaju da bi takav potez mogao dovesti do smanjene iskorištenosti američkih rafinerija i time potencijalno povećati cijene benzina.

Ministar energetike Chris Wright u međuvremenu se više usredotočuje na mjere kojima bi se mogla povećati ponuda, iako nije jasno koliko bi brzo one mogle početi djelovati s obzirom na to da američke rafinerije trenutačno rade s 98 posto kapaciteta. Američki poljoprivrednici istodobno se žestoko žale na rast cijena dizela, a nekima su dnevni troškovi porasli i do 1000 dolara.

Ipak, unatoč svim raspravama u Washingtonu o gospodarskim i političkim posljedicama rata, najveći teret osjetit će Globalni jug, a osobito njegovi najsiromašniji stanovnici. Neki tamošnji čelnici pritom ne oklijevaju odgovornost za rat i njegove posljedice izravno pripisati Washingtonu. Govoreći na samitu BRICS-a, malezijski premijer Anwar Ibrahim za sukob je okrivio „početnu agresiju Sjedinjenih Država, isprva, naravno, zajedno s Izraelom“.

Poremećaji u Hormuškom tjesnacu doveli su do toga da azijske zemlje sada veći dio goriva dobivaju iz saudijskih luka na Crvenom moru. Indija, prema izvješćima, sada s te obale dobiva 51 posto svoje nafte, Filipini 37 posto, a Pakistan 36 posto.

Rast cijena dizela vjerojatno će osobito teško pogoditi zemlje Globalnog juga. Veća energetska gustoća dizela znači da se njime pogone kamioni, autobusi i poljoprivredni strojevi, zbog čega je riječ o najvažnijem gorivu u siromašnijim zemljama, u kojima je osobno vlasništvo nad automobilima mnogo manje rašireno. Indija, treći najveći svjetski uvoznik nafte, troši dvostruko više dizela nego benzina.

Slično tome, u Južnoafričkoj Republici potrošnja dizela nadmašila je potrošnju benzina kao posljedica nedostataka i kvarova javne infrastrukture. Cestovni promet povećao se zbog sve nepouzdanijih željeznica, dok su česti nestanci električne energije doveli do sve veće ovisnosti o privatnim generatorima na dizel.

Slični čimbenici prisutni su diljem velikog dijela Globalnog juga. Na razini pojedinačnih kućanstava pad cijena solarnih panela pomogao je smanjiti ovisnost o dizelskim generatorima kao rezervnom izvoru energije u uvjetima nepouzdane opskrbe električnom energijom te ublažio dio posljedica viših cijena goriva, što je posebno vidljivo u Pakistanu. Ipak, decentralizirani solarni sustavi ne mogu pogoniti autobuse i poljoprivredne strojeve niti strojeve u malim i srednjim poduzećima.

Ponovno rasplamsavanje sukoba u Perzijskom zaljevu ima posljedice i za cijene gnojiva, a time i za poljoprivrednike diljem svijeta. U SAD-u administracija tvrdi da su više cijene gnojiva posljedica nedovoljne tržišne konkurencije, no ekonomisti smatraju da je glavni uzrok globalni šok u opskrbi izazvan ratom u Perzijskom zaljevu.

Iako je poremećaj u opskrbi ureom nadoknađen povećanom proizvodnjom u Egiptu i Nigeriji, cijena fosfata – čija proizvodnja ovisi o sumporu iz Perzijskog zaljeva – i dalje je visoka, upozorio je Michael Werz iz Vijeća za vanjske odnose.

Werz ističe da bi visoke cijene mogle navesti poljoprivrednike da drugu sezonu zaredom smanje upotrebu fosfatnih gnojiva, što bi potencijalno moglo dodatno pogoršati nestašice hrane 2027. godine.

A sve se to događa uoči pojave koja bi mogla postati najsnažniji El Niño ikada zabilježen, prijeteći poljoprivrednicima diljem Globalnog juga. Svjetski program za hranu početkom kolovoza procijenio je da bi zbog tog vremenskog obrasca gotovo 50 milijuna dodatnih ljudi moglo biti gurnuto u akutnu glad.

Posljedice ove obnovljene eskalacije još su jedan pokazatelj golemih gospodarskih i ljudskih troškova koje je ovaj svojevoljno pokrenuti rat na Bliskom istoku prouzročio u Sjedinjenim Državama i izvan njih. Izostanak jasne izlazne strategije – pa čak i koherentnih ciljeva – otvorio je pitanja o američkoj globalnoj nadmoći, dok se valovi destabilizacije koji polaze iz Washingtona sada vraćaju kući.