Što je "Srbija Bill", prijedlog američkog zakona protiv "malignih" aktera na Zapadnom Balkanu?

Zastupnici Joe Wilson (republikanac iz Južne Karoline) i Bill Keating (demokrat iz Massachusettsa) 27. kolovoza predstavili su zakon SRBIJA, kojim bi se uvele sankcije i vizna ograničenja „zlonamjernim akterima“ optuženima za potkopavanje demokracije, vladavine prava, ljudskih prava i stabilnosti na zapadnom Balkanu. Predloženi zakon prijeti sankcijama i Srbiji ako Beograd nastavi održavati odnose s Rusijom, Kinom i Iranom, piše Responsible Statecraft, portal Quincy instituta.

Inicijativa dolazi u trenutku kada se Srbija priprema za izvanredne parlamentarne izbore sljedećeg mjeseca, nakon gotovo dvije godine protuvladinih prosvjeda i nedugo nakon što su Washington i Beograd pokrenuli novi Strateški dijalog.

U polariziranom političkom okruženju Srbije pristaše predsjednika Aleksandra Vučića prikazuju Wilsona i Keatinga kao neprijateljski nastrojene strane aktere koji žele diktirati vanjsku politiku Beograda, dok protivnici vlasti uglavnom pozitivno gledaju na zakon SRBIJA i nadaju se da će on „u konačnici dovesti do [Vučićeva] pada“, rekao je srbijanski geopolitički analitičar Nikola Miković.

Predlagatelji zakona SRBIJA nadaju se da će njihov zakonodavni pritisak natjerati Beograd da odustane od osjetljivog balansiranja između Zapada, Moskve i Pekinga. No prijedlog zakona mogao bi Vučiću pružiti priliku da dodatno ojača geopolitički narativ prema kojem se vješto snalazi u multipolarnom svijetu, što nailazi na odjek među mnogim srbijanskim biračima i pomoglo mu je da ostane na čelu zemlje.

Pragmatičan pristup Beogradu

Zakon SRBIJA ne predstavlja pristup Trumpove administracije Srbiji, što potvrđuje i nedavno uspostavljeni Strateški dijalog. Pokrenut u srpnju, on pruža institucionalni okvir za nastavak bilateralnih odnosa i suradnje na područjima koja uključuju energetiku i gospodarstvo. Trumpova administracija neće napustiti taj okvir zbog jednog prijedloga zakona u Kongresu.

Beogradski politički analitičar Vladimir Trapara rekao je da kongresna inicijativa „ima male izglede za uspjeh“ te ustvrdio da bi njezin neuspjeh, ako išta, mogao pomoći povećanju popularnosti srbijanske vlade u zemlji.

Postupanje prema NIS-u – srbijanskom naftnom divu u kojem dvije ruske državne kompanije zajedno drže većinski vlasnički udio – pokazuje složeniju stvarnost američkog pristupa. Trumpova administracija odobravala je NIS-u izuzeća od sankcija dok Beograd pokušava riješiti pitanje ruske vlasničke strukture kompanije. Srbija je 28. kolovoza osigurala još jedno američko izuzeće, čime je kompanija dobila dodatno vrijeme dok se nastavljaju pregovori o mogućoj prodaji ruskog udjela. Ukratko, Trumpova administracija nastavlja surađivati s Beogradom, istodobno vršeći pritisak na srbijansku vladu u pitanjima u kojima im se interesi razilaze.

Odnos Trumpa i Vučića zasad nije prerastao u blisko osobno partnerstvo kakvo su neki promatrači očekivali nakon Trumpove izborne pobjede 2024. Unatoč svim tvrdnjama o navodnoj autoritarnoj bliskosti dvojice čelnika utemeljenoj na zajedničkom animozitetu prema „globalistima“, malo je dokaza da se takav odnos doista razvio.

„Vučić je prilično očajnički pokušavao sastati se s Trumpom, čak je radi toga putovao u Mar-a-Lago, ali njegovi su pokušaji svaki put bili osujećeni“, rekla je Lily Lynch, glavna urednica časopisa Balkanist Magazine. Lynch je objasnila da se srbijanska vlada „smjestila u pragmatičan, premda pomalo nepovjerljiv odnos s [drugom] Trumpovom administracijom“.

Bez obzira na očekivanja koja su krajem 2024. i početkom 2025. postojala u Beogradu da će druga Trumpova administracija dramatično promijeniti američku politiku prema zapadnom Balkanu i znatno je približiti Srbiji, dosadašnji pristup Washingtona pokazao se više transakcijskim. Regija je Sjedinjenim Državama i dalje važna zbog energetike, regionalne stabilnosti, Rusije, Kine, Kosova i europskih integracija, ali ti se interesi natječu s mnogo širim skupom prioriteta.

U konačnici, Trumpova administracija istodobno vrši pritisak na Beograd i nastoji nastaviti suradnju. Ništa ne upućuje na to da se Washington priprema napustiti svoj odnos sa Srbijom. Uzastopne američke administracije, barem od 2000-ih, smatrale su angažman SAD-a sa Srbijom nužnim za stabilnost zapadnog Balkana. Beogradske isporuke oružja Ukrajini i Izraelu također su pomogle zaštititi srbijansku vladu od kritika dužnosnika u Washingtonu zbog njezina odbijanja da uvede europske sankcije Rusiji.

Balansiranje između velikih sila

Malo je vjerojatno i da će pritisak Kongresa dovesti do dramatičnog zaokreta u srbijanskoj vanjskoj politici. Beograd se već postupno približava Zapadu, istodobno zadržavajući širu strategiju balansiranja između suparničkih sila.

To je osobito vidljivo u odnosima Srbije i Rusije. Beograd je zadržao veze s Moskvom dok istodobno surađuje sa zapadnim vladama i podupire Ukrajinu na načine koji kompliciraju njegove tradicionalne odnose s Rusijom. Ipak, taj razvoj događaja nije doveo do toga da Srbija napusti svoju širu strategiju balansiranja.

„Zapad Vučiću u osnovi dopušta da zadrži ovu već ionako nisku razinu odnosa s Rusijom u zamjenu za potporu Ukrajini i suradnju sa Zapadom u nekim drugim pitanjima. S druge strane, Rusiji odgovara da u Srbiji ima barem ovoliko utjecaja koliko ga sada ima“, rekao je Trapara. „Na taj način Vučić od obiju strana [Zapada i Moskve] dobiva potporu stabilnosti svojeg režima.“

Kina, koja je postala najvažniji nezapadni gospodarski i strateški partner Beograda, predstavlja drukčiji izazov. Prisutnost Pekinga u Srbiji ponajprije je gospodarska, zbog čega se taj odnos strukturno razlikuje od veza Srbije s Moskvom. Miković je upozorio da bi zaoštravanje američko-kineskog sukoba u konačnici moglo izložiti Beograd većem pritisku da se udalji od Pekinga – što bi za Vučića mogla biti mnogo teža odluka. Vučić je u svibnju 2026. otputovao u Kinu, a u svibnju 2024. ugostio je kineskog predsjednika Xi Jinpinga.

Srbija u konačnici ima snažne poticaje za održavanje odnosa sa Zapadom, Rusijom i Kinom. Vučić je izgradio znatan politički kapital predstavljajući se kao čelnik sposoban balansirati između tih sila.

Zapadni pritisak mogao bi ojačati Vučića u zemlji

Osim Wilsona i Keatinga, i drugi zapadni političari nastoje izvršiti pritisak na Vučićevu vladu. Unutar Europske unije, za čije je članstvo Srbija službena kandidatkinja od ožujka 2012., pojačale su se kritike zbog načina na koji se Srbija odnosi prema nasljeđu balkanskih ratova 1990-ih. To je pitanje postalo osobito istaknuto nakon prošlomjesečne smrti Ratka Mladića, bivšeg vojnog zapovjednika bosanskih Srba i osuđenog ratnog zločinca.

Srbijanski vladin zrakoplov 3. rujna prevezao je Mladićevo tijelo u Srbiju, a njegov je lijes bio prekriven srbijanskom zastavom. Nekoliko dana prije Mladićeva pogreba, održanog 7. rujna, europska povjerenica za proširenje Marta Kos otkazala je planirani posjet Srbiji, navodeći zabrinutost zbog veličanja Mladića, za koje je Bruxelles upozorio da „nema mjesta u EU-u ni u državama kandidatkinjama za članstvo“.

Neposredno prije pogreba američki senatori Jeanne Shaheen (demokratkinja iz New Hampshirea) i Chuck Grassley (republikanac iz Iowe) te zastupnik Keith Self (republikanac iz Teksasa) pozvali su vlasti u Beogradu da se „suzdrže od bilo kakvog povezivanja s planiranim ceremonijama i osiguraju da nijedna javna izjava ili službeni čin ne odaju počast Mladiću kao bilo čemu drugom osim onome što je bio: osuđeni arhitekt genocida“.

Za dio Vučićevih domaćih pristaša kritike iz Washingtona ili Bruxellesa učvršćuju percepciju da je Srbija izložena nepravednom pritisku Zapada. Od svrgavanja Slobodana Miloševića 2000. „pitanje srbijanske potpore optuženicima i osuđenicima za ratne zločine stalni je izvor napetosti u odnosima SAD-a i Srbije“, rekla je Lynch. Ta bi dinamika mogla postati osobito važna kako se Srbija približava parlamentarnim izborima.

Zapadni pritisak mogao bi u konačnici pomoći Vučiću među njegovim ključnim biračima.

„Većina njegovih birača snažno je usredotočena na nacionalna pitanja i vjerojatno će taj pritisak protumačiti kao dokaz da Vučić ‘dobro brani interese Srbije’, zbog čega ga ti ‘zli zapadnjaci’ žele svrgnuti“, primijetio je Miković.

Trapara je naglasio koliko je toga na kocki na izborima u Srbiji kada je riječ o stanju demokracije, vladavini prava, neovisnim institucijama, slobodi medija i ustavnom poretku. Istodobno je ustvrdio da bi vanjski akteri trebali biti oprezni s miješanjem u unutarnje poslove Srbije.

„Poruka strancima, bilo da pokreću strateške dijaloge kojima podupiru režim ili uzalud prijete sankcijama i time mu ionako pomažu, jest da bi se trebali suzdržati od velikih političkih poteza povezanih sa Srbijom dok mi ne završimo svoj posao na izborima.“