Obitelji ubijenih i nestalih izraelskih talaca za N1: "Uvjereni smo da hrvatski narod shvaća našu bol"

author
N1 Hrvatska
29. tra. 2025. 10:54

I dok i dalje bijesni rat u kojem umiru deseci Palestinaca u izraelskim napadima, izraelske obitelji i dalje tragaju za nestalima i ubijenima u terorističkom napadu Hamasa. Jos uvijek je 59 nestalih za kojima se traga, a među njima i Tamir Nimrodi, devetnaestogodišnji vojnik otet u napadu. Za Novi dan kod našeg Tihomira Ladišića govorili su roditelji ubijenih i nestalih.

Za početak, kako se osjećate nakon što je prošlo toliko vremena bez ikakve nade da ćete opet vidjeti sina? Kako s time živite svakoga dana?

Shlomit Levinson: "Nije lako, naš se život promijenio 7. listopada. Bila sam radoholičarka, radila sam non-stop, svaki dan, a u posljednjih godinu dana nisam uopće radila. Sada radim na pola radnog vremena, no i to mi je previše. Cijelo vrijeme razmišljam... Svu svoju energiju ulažem u to da okončam ovu noćnu moru koju proživljavamo. Već godinu i pol putujemo po svijetu, a to čine i moja djeca. Moj stariji sin danas je doputovao u Rim kao član jedne druge delegacije. Kucamo na sva otvorena vrata onih koji nam mogu pomoći okončati ovu situaciju. Shay je bio zapovjednik tenka zadužen za zaštitu granice blizu Gaze. On i njegova posada bili su prvi vojnici koji su se sukobili s neprijateljem. Hrabro su se borili 20-25 minuta sve dok projektil nije pogodio njihov tenk. Dva su čovjeka poginula, a Shay je ispao iz tenka i nestao. Sedmoga listopada bili smo u posjetu Austriji. Nismo imali kontakta sa Shayom, na GPS lokatoru mobitela vidjeli smo da je u pokretu, mislili smo da je dobro, no da nam se ne može javiti. Ali kad nismo uspjeli doći do ikakvih informacija, odlučili smo prekinuti putovanje i iz Austrije se vratiti u Izrael. Uspjeli smo doći tek 11. listopada. Pola sata nakon što smo sletjeli, predstavnici Ministarstva obrane pokucali su nam na vrata i rekli da Shay nije na popisu ranjenih ni poginulih, nego da se s njime ne može stupiti u kontakt. Tri tjedna nakon 7. listopada rekli su nam da ga vjerojatno drži teroristička organizacija u Gazi.
Kako ga se sjećate i zašto je važno da svijet čuje njegovu priču?

Kochav Levinson: "Shay je bio vojnik, ali mi kažemo da je bio vojnik nade. Zapravo je bio mirovni aktivist. Kad ljudi čuju za izraelske vojnike, vjerojatno im se pojavljuju neke asocijacije na ono što to znači. Ali život je mnogo složeniji, nije crno-bijeli. Shay je odlučio naučiti arapski jezik, igrao je odbojku. Odlučio je igrati za jednu arapsku momčad, sa svojim bratom. Zapravo, stekli su mnoge arapske prijatelje. Ta je momčad bila otvorena za mnoge Židove, radi njegovanja suživota. Tijekom njegova kratkog života, mogli ste vidjeti... To sam zapravo shvatio dok smo sjedili tijekom šive. Činili smo to, a da nismo imali grob. Šiva je židovski običaj sedmodnevne žalosti za pokojnikom. Jedan od tih dana cijelo je arapsko selo došlo odati počast. Bilo mi je nevjerojatno vidjeti što je uspio postići za svog kratkog života. Rekao bih da smo ponosni roditelji Shaya Levinsona jer je uspio odbiti horde terorističkih osvajača. Nismo ponosni na ubijanje, nego na činjenicu da su mnogi nedužni izraelski civili živi i nastavit će izgrađivati našu zemlju zbog postupaka njega i njegove posade. Zbog toga smo vrlo ponosni."

Je li se vaš stav prema arapskom narodu promijenio jer postoji teroristička organizacija koja terorizira i ubija ne samo Izraelce nego i Palestince?

Kochav Levinson: "Ne, kao što sam već rekao, situacija nije crno-bijela. Uvijek ćemo pružati ruku mira onima koji svoju ruku pružaju nama. To uvijek nastojimo činiti, mi Izraelci smo miroljubiv narod, ne želimo rat, ovaj rat nam je nametnut. Postoje dvije strane, jedna želi izbrisati naš narod, ubiti, osakatiti, spaliti, silovati... A druga se strana naprosto želi obraniti, zaštititi. Tako mi na to gledamo. Činimo razliku između miroljubivih Arapa, njih ćemo prihvatiti natrag. Ali oni koji nas žele pobiti... Naš će se bijes sručiti na njih."

Alone, vi se i dalje nadate da vam je sin živ. Što možete učiniti vi, svijet i politika kako biste spasili svoga sina?

Alon Nimrodi: "Rekao bih da sam prije 7. listopada bio najoptimističniji čovjek kojeg ste mogli upoznati. A zatim se dogodio napad 7. listopada. Ali duboko u srcu i dalje sam optimist. Mislim da su moj i njihov sin budućnost svijeta, bili su i mogu biti budućnost svijeta. Vrijednosti moga sina mogu se iščitati iz tri kratke rečenice koje je napisao sam sebi, a koje smo pronašli na komadiću papira u njegovoj sobi u vojnoj bazi. Možda vam mogu dočarati tko je bio, odnosno tko jest. I zašto bi se cijeli svijet trebao boriti da se vrati kući. Prva je rečenica glasila: Pomozi što većem broju ljudi. Druga: Stekni širok krug dobrih prijatelja. I treća: Nikomu nemoj nauditi. To su vrijednosti 18-godišnjeg mladića. To su vrijednosti kojih se svatko od nas svakog dana treba pridržavati. Dakle, takav je bio moj sin, a ovo su vrijednosti za koje se treba boriti cijeli svijet, za te vrijednosti, za moga sina, njihova sina i sve taoce koji se i dalje nalaze u Gazi, one koji su živi i one koji to, nažalost, nisu. U sebi nosimo velike vrijednosti i, kao što je Kochav rekao, trebamo mir i spokoj. Ne mrzimo muslimane, mrzimo one koji mrze nas bez ikakvoga pravog razloga. Stoga ćemo se boriti protiv terorizma kako bismo osigurali mir i spokoj Izraelu, nama i cijelom svijetu."

1745912348-bgsd-ckvkdc.jpg
N1 | N1



Kad biste imali priliku uputiti nekoliko riječi svom sinu, što biste mu rekli?

Alon Nimrodi: "Rekao bih mu da ga jako volim i da mi silno nedostaje. I da ja, cijeli Izrael i većina zemalja u svijetu dajemo sve od sebe da ga vratimo kući, njega i drugih 58 talaca koji su i dalje u Gazi. Dajemo sve od sebe, no, nažalost, neke su sile protiv nas i naše borbe, ali ustrajni smo i dat ćemo sve od sebe do posljednje kapi krvi."

Kochav Levinson: Pitali ste me kako se nosimo... Osjećam da smo i dalje zaglavili u 7. listopadu. Za nas je to jedan dug dan koji traje. Možda je to za vas i vaše gledatelje stara vijest, no za nas nije. Svakog dana ustajemo s odlukom da nećemo odustati, da ćemo se nastaviti boriti i dati sve od sebe da govorimo o našoj situaciji i riješimo je."

Mislite li da će ikada doći kraj i što bi mogao biti kraj vašoj boli i tuzi za sinom?

Kochav Levinson: "Dobro pitanje, ali doista ne znam odgovor. Susreo sam se s mnogim članovima obitelji talaca koji su se vratili živi ili mrtvi. Noćna se mora nastavlja. Ali odlučio sam biti optimističan. I da, vidim kraj, nema drugog načina."

Shlomit Levinson: "Nažalost, ništa ne mogu poručiti svom sinu, ali Shay na hebrejskom znači "dar". Tek sam nakon njegove smrti shvatila, na temelju izjava stranaca koje nikad dotad nisam upoznala niti sam znala da su poznavali Shaya, kakav je on dar zaista bio, dar koji je svijet izgubio. To bih mu najradije poručila."

Mislim da brojni ljudi iz Hrvatske mogu razumjeti vašu patnju, mnogi od njih i dalje traže članove svojih obitelji, i dalje žive u vremenu rata, kada je rat bio svakodnevica. Kad razmišljate o tim situacijama, putujete svijetom... Danas ujutro imate razgovor u Ministarstvu vanjskih poslova RH, pretpostavljam da imate potporu i razumijevanje vaše vlade. Što politika i vlade još mogu učiniti kako bi pomogle ne samo vašem sinu nego i 58 ljudi koji su nestali nakon terorističkog napada?
Kochav Levinson: "Pozivamo sve političare i vlade koji mogu utjecati na čelnike Hamasa koji sada lagodno žive u zemljama koje su im pružile utočište, da izvrše veći pritisak na njih. To mi pokušavamo i to očekujemo od poštenih zemalja."

Imate li poruku za Vladu RH, Ministarstvo vanjskih poslova i izraelsku vladu te političare i vlade diljem svijeta?

Shlomit Levinson: "Kao prvo, uvjereni smo da hrvatski narod shvaća našu bol, bez ikakve sumnje. Budući da Hamas drži taoce, na njih treba vršiti pritisak. Ako ne žele pristati na njihovo oslobađanje, možda bi ih barem mogli posjetiti predstavnici Crvenog križa, samo da provjere u kakvom su stanju."

Kad ste dobili posljednje informacije o svom sinu?

Alon Nimrodi: "Sedmoga listopada. Od 7. listopada i onih strašnih snimki Hamasove otmice nismo dobili nikakve informacije. Znamo da je bio živ i u dobrom stanju kada je otet. Znamo da su ga odveli na sjever pojasa Gaze, ali nakon 7. listopada ništa drugo ne znamo o njemu, iako znamo da je bio živ kad je otet. Jedina smo obitelj u Izraelu koja ništa ne zna."

Želite li vi svijetu poručiti nešto što smatrate jako važnim?

Alon Nimrodi: "Mislim da pitanje izraelskih talaca nije samo vijest s naslovnica, to su duše, lica, imena, ljudi i vrijednosti za koje cijeli svijet treba znati. Cijeli svijet treba znati da te fantastične ljude u Gazi drže u zatočeništvu. Većina ih je, nažalost, mrtva, za 24 ih se smatra da su živi. I cijeli svijet mora dati sve od sebe kako bi se vratili kući. To je pitanje o kojem ne smijemo prestati govoriti dok se i posljednji talac ne vrati kući."

Kochav Levinson: "Želim dodati nešto što nam je temeljna stvar... Postoji samo jedna židovska zemlja na svijetu. Svrha Izraela, koji se izdigao iz pepela Holokausta, bila je očuvati židovski život. A ono što se dogodilo 7. listopada bio je mali Holokaust. Ako to doista shvaćate, shvatit ćete da Izrael nema moralno pravo zaustaviti rat, a da se svi taoci ne vrate. Na nas ne treba gledati kao na problem, nego kao na ključ za otvaranje vrata iduće faze. Jer i Izrael je zaglavio baš kao i mi. I ne možemo krenuti dalje. Ne morate suosjećati s nama, možete vidjeti logiku toga da ćemo pomoći vama ako i vi pomognete nama. Ako govorimo o dvodržavnom rješenju ili nekakvom sporazumu s arapskim zemljama, držimo ključ za otvaranje tih vrata jer ne možemo naprijed ako se svi taoci ne vrate kući."
Shlomit Levinson: "Ovaj je rat počeo zbog talaca i završit će njihovim povratkom, Zahvalila bih Hrvatskoj što je odabrala pravu stranu i svim drugim zemljama koje vjeruju u Izrael i što su odabrale pravu stranu. Nemojmo zaboraviti da imamo posla s terorizmom, tu nema mjesta politici, nema ljevice ni desnice, samo pravocrtno. Terorizam je prisutan u cijelom svijetu, danas smo meta mi, a sutra ćete biti vi. Stoga bi tema talaca trebala biti... Ne razumijem osobe koje ne vide da to i s njima ima veze.

Alon Nimrodi: "Moram reći još nešto... Oba naša sina njemački su državljani, državljani Europske unije. Kao što je Shlomit rekla, danas su napali nas, a sutra će vas. Gotovo u svim europskim državama postoje gnijezda terorista-spavača koji čekaju samo telefonski poziv prije nego što napadnu. Cijela Europa treba biti uz nas. Pomozite nam da pomognemo vama. Mi smo barijera između terorizma i Europe. Morate zaustaviti terorizam. Ne mislim na Hrvatsku, jer znamo da ste uz nas. Ali imate utjecaj na mnoge države u susjedstvu. I možete širiti naše riječi i povike, jer su naši povici i vaši povici."

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.

Teme

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare

Pratite nas na društvenim mrežama