Kako su terapijski psi donijeli mir i radost učenicima nakon pucnjave u srednjoj školi u Coloradu

Norene i Polenta, dvije ženke zlatnog labradora, pridružile su se srednjoj školi jugozapadno od Denvera kako bi učenicima pomogle ublažiti stres i zadržati koncentraciju tijekom oporavka od prošlogodišnje traume, kada je jedan učenik pucao i ranio dvoje svojih vršnjaka, a zatim pucao u sebe, piše AP.

„Svakog jutra, čim izađem iz autobusa, moram ih pozdraviti. To je prvo što napravim svaki dan“, rekao je Fisher Helbraun, učenik trećeg razreda srednje škole Evergreen. „Svaki put kad vidim neku od njih, odmah mi se pojavi osmijeh na licu. Uvijek dobijem pokoji pseći poljubac ili ih mogu lijepo pomaziti.“

Norene, mirna mlada kujica koja obožava pozornost, i Polenta, njezina živahna i nestašna kolegica, počele su raditi u školi u ožujku, odnosno kolovozu. Dio su programa koji provodi Canine Companions, neprofitna organizacija sa sjedištem u Kaliforniji koja besplatno osigurava pse za pružanje emocionalne potpore osobama koje su doživjele traumu. Njih dvije prvi su psi iz tog programa raspoređeni u školu nakon pucnjave u njezinim prostorijama.

Pucnjava je ostavila „mnogo tuge“

U rujnu 2025. godine šesnaestogodišnji učenik otvorio je vatru iz revolvera u školi tijekom stanke za ručak, ranivši dvoje učenika prije nego što je pucao u sebe. Osumnjičeni je poslije preminuo. Ravnateljica srednje škole Evergreen Skyler Artes sklonila se s učenicima i zaposlenicima u glavni ured te ostala u školi sve dok je nije napustila posljednja osoba.

„Nakon pucnjave svi su bili shrvani. Bilo je mnogo tuge, žalosti i neizvjesnosti oko toga kako nastaviti dalje“, rekla je Artes.

Neki od pasa neprofitne organizacije pružali su potporu na mjestu gdje su se obitelji ponovno okupljale nakon pucnjave.

Nakon što je vidjela koliko su životinje pozitivno utjecale na učenike i zaposlenike, Artes je odlučila proći obuku organizacije Canine Companions kako bi mogla raditi kao voditeljica psa za emocionalnu potporu.

Psi okrunjeni za princa i princezu na školskoj proslavi

Volonteri organizacije Canine Companions nastavili su dovoditi pse u školu tijekom dana nakon pucnjave, a Artes je odlučila da bi psi za emocionalnu potporu trebali postati stalni dio školskog okruženja.

„Činjenica da su mirni, uglavnom spokojni i pažljivi čini ih izvrsnima u pružanju trajne, dosljedne i stabilne potpore, nježnosti i mira onda kada je ljudima to najpotrebnije“, rekla je.

Iako su psi relativno novi stanovnici škole smještene u podnožju Stjenjaka, prošlog su tjedna na tradicionalnoj školskoj proslavi povratka bivših učenika (homecoming) okrunjeni za princa i princezu. Odjeveni u kraljevske plašteve i s krunama na glavama, prošetali su nogometnim igralištem.

„Čim ih ugledam u hodniku ili namjerno dođem do njih, odmah mi uljepšaju dan. Sve postane toliko bolje“, rekla je Maddie Cornwell, učenica završnog razreda.

„Ta nevina radost i ljubav koju imaju i koju tako lako dijele s ljudima jednostavno vas usreće. Toliko je lijepo gledati ih kako se igraju i trčkaraju.“

Artes je zadužena za Norene, dok je Polenta dodijeljena glavnoj školskoj savjetnici Amy Wells, koja je ujedno odbojkaška trenerica i dovodi Polentu na treninge. Wells je također završila obuku za rad sa psima u organizaciji Canine Companions.

Učenici svakodnevno pronalaze vrijeme za druženje sa psima

Organizacija započinje obuku pasa za emocionalnu potporu još dok su štenci. Tada počinju učiti desetke zadataka, od izvršavanja jednostavnih naredbi poput „sjedni“ i „čekaj“ do složenijih vještina, uključujući prepoznavanje potreba učenika ili nastavnika koji prolaze kroz teško razdoblje i odgovarajuće reagiranje.

Također uče kako ostati smireni i pružati osjećaj sigurnosti u dijelovima škole koji bi mogli potaknuti traumatska sjećanja, objasnila je Paige Mazzoni, izvršna direktorica organizacije Canine Companions.

„Ono što pse čini toliko posebnima u ovoj vrsti rada jest njihova velika privrženost, visoka inteligencija i sposobnost da izvrsno reagiraju na ljude i razvijaju odnos s njima. Upravo je u tome snaga veze između čovjeka i psa“, rekla je.

Quinn McEvers, učenica završnog razreda, kaže da svakog školskog dana nastoji vidjeti pse ili ih pomaziti jer joj to uvijek popravi raspoloženje.

„Nevjerojatno je imati ove pse u školi jer su uvijek tu kada pišemo testove, kada smo pod stresom, kada je loše vrijeme ili, zapravo, kada nam bilo što pokvari raspoloženje“, rekla je McEvers.

„Mislim da učenici postižu mnogo bolje rezultate u školi kada su dobro raspoloženi ili kada se vesele odlasku na nastavu“, dodala je.

Istraživanja pokazuju da pucnjave u školama mogu dovesti do slabijih rezultata na ispitima te smanjene sposobnosti učenika da se koncentriraju i zadrže pozornost. Međutim, u Evergreenu se dogodilo upravo suprotno, rekla je Artes.

„Rezultati naših učenika na ispitima za napredne srednjoškolske programe (AP) poboljšali su se“, rekla je. „Također smo imali stopostotnu stopu završetka školovanja u godini koja je bila iznimno teška.“

Nakon što pas bude dodijeljen određenoj ustanovi, ondje ostaje između osam i deset godina, nakon čega odlazi u mirovinu.

Artes je rekla da planira nabaviti još pasa za emocionalnu potporu kada Norene i Polenta završe svoju službu.

„Imati nekoga tko je stalno prisutan, životinju kojoj zapravo nije važno što se događa i koja vas bez obzira na sve voli“, rekla je, „ta bezuvjetna ljubav i potpora neprocjenjive su, što god se događalo.“