Psi bi mogli pomoći u istraživanju dugovječnosti

Istraživači okupljeni u sklopu Dog Aging Projecta analizirali su metabolite, odnosno male kemijske spojeve i molekule koji nastaju tijekom normalnih procesa u tijelu. Uočili su da su određene kombinacije metabolita kod pasa povezane s ranijom ili kasnijom smrću, i to na način sličan obrascima koji su već zabilježeni kod ljudi, prenosi Science Daily.

"Mollekule koje su rizične za pse ili ih štite od ranije smrti vrlo su slične onima kod ljudi, što pokazuje da dijelimo važne značajke biologije starenja, što je doista zanimljivo i vrijedno", rekla je dr. Kate Creevy, glavna veterinarska stručnjakinja Dog Aging Projecta i profesorica na Texas A&M College of Veterinary Medicine and Biomedical Sciences.

"Naša otkrića također ističu vrijednost kućnih pasa kao modela za proučavanje dugoročnog zdravlja i životnog vijeka."

Tragovi starenja u krvi

Metaboliti mogu pružiti svojevrsnu snimku onoga što se događa unutar stanica, zbog čega su korisni u otkrivanju bioloških obrazaca povezanih sa zdravljem i starenjem.

Za potrebe istraživanja znanstvenici su analizirali uzorke krvi pasa koji sudjeluju u Dog Aging Projectu. Riječ je o dugoročnom istraživanju u kojem se psi prate tijekom cijelog života, dok njihovi vlasnici daju detaljne podatke o njima, a neki od njih dostavljaju i biološke uzorke.

Istraživači su u krvi tražili metaboličke obrasce povezane sa životnim vijekom, odnosno promatrali jesu li pojedini psi uginuli ranije ili kasnije.

"Smrt je ishod koji je lako razumjeti", rekla je Creevy. "Vrlo je lako utvrditi kada je osoba ili pas umro, dok su druge značajke zdravog starenja nešto nijansiranije."

Promatrajući smrtnost kao jasan ishod, znanstvenici mogu pokušati utvrditi koji su biološki procesi mogli pridonijeti takvom rezultatu. Među njima su metabolizam, upale i način na koji stanice reagiraju na stres.

"Ako razumijemo zašto se nešto dogodilo, veća je vjerojatnost da ćemo pronaći načine kako to promijeniti", rekla je Creevy.

Metabolički otisak starenja

Umjesto da promatraju pojedinačne molekule, istraživači su analizirali tisuće metabolita kako bi pronašli šire obrasce povezane s rizikom.

Creevy objašnjava da takve skupine mogu otkriti više o procesima koji se odvijaju unutar stanica nego što bi to mogla pokazati samo jedna molekula.

"Neki moji kolege to nazivaju otiskom prsta", rekla je Creevy. "Često promatramo obrazac ili skupinu koja je povezana s boljim ili lošijim ishodima, a ne samo jednu molekulu."

Takvi mjerljivi biološki pokazatelji nazivaju se biomarkerima. Oni istraživačima mogu pomoći u procjeni vjerojatnosti određenih zdravstvenih ishoda tako što otkrivaju promjene koje se događaju u tijelu.

"Važno je naglasiti da ti biomarkeri nužno ne uzrokuju određeni ishod; kada pronađemo biomarker povezan s ranijom ili kasnijom smrtnošću, ne znamo uzrokuje li on to", rekla je Creevy. "No ako razumijemo zašto je taj biomarker prisutan, možda ćemo moći utvrditi što uzrokuje tu povezanost."

Ponavljanje takvih obrazaca znanstvenicima daje početnu točku za istraživanje mehanizama koji stoje iza starenja i potencijalno pronalaženje bioloških ciljeva koji bi s vremenom mogli pomoći u poboljšanju zdravlja.

Psi i ljudi dijele slične signale starenja

Istraživači su potom provjerili pojavljuju li se metabolički obrasci uočeni kod pasa i kod ljudi. Svoje su rezultate usporedili s pet velikih ranije objavljenih istraživanja smrtnosti kod ljudi koja su koristila slične metode za proučavanje metabolita.

U tim su istraživanjima signali povezani s ranijom ili kasnijom smrću uglavnom bili slični onima pronađenima kod pasa.

Upravo je ta podudarnost bila jedan od najzanimljivijih rezultata istraživanja jer dodatno upućuje na to da ljudi i psi dijele važne značajke biologije koja stoji u pozadini starenja.

"Često o tome znamo nešto više kod ljudi nego kod pasa", rekla je Creevy. "Ako imamo iste ciljeve, moći ćemo iskoristiti istraživanja provedena na ljudima kako bismo pomogli psima."

Sličnosti bi znanstvenicima mogle omogućiti da postojeća saznanja iz istraživanja na ljudima iskoriste za poboljšanje zdravlja pasa, ali i da pse koriste za proučavanje razvoja starenja tijekom cijelog životnog vijeka.

Zašto su psi važni za istraživanje starenja

Kućni psi istraživačima nude nekoliko prednosti kada je riječ o proučavanju starenja. S ljudima dijele brojne elemente svakodnevnog života, uključujući okoliš, prehranu i obrasce tjelesne aktivnosti. Zbog toga znanstvenici mogu proučavati kako životni stil i okoliš utječu na dugoročno zdravlje.

"Jedna od stvari koje najviše cijenimo kada učimo od pasa u kontekstu starenja jest njihova velika raznolikost životnih stilova, koji na način koji nije toliko izražen kod drugih kućnih ljubimaca odražavaju životne stilove njihovih vlasnika", rekla je Creevy.

Mačke, primjerice, često vode neovisniji i relativno ujednačeniji način života. Psi su skloniji slijediti rutine, živjeti u istim okolišima i imati obrasce aktivnosti slične ljudima s kojima žive.

Njihov kraći životni vijek još je jedna važna prednost. Ljudi u prosjeku žive u sedamdesetima, dok psi najčešće žive samo 12 do 13 godina. Zbog toga istraživači mogu puno brže pratiti starenje i ishode povezane sa životnim vijekom nego što bi to bilo moguće u istraživanjima na ljudima.

Dugoročno praćenje pasa

Istraživanje je omogućio Dog Aging Project, nacionalni dugoročni projekt koji prati kućne pse koji žive sa svojim vlasnicima diljem Sjedinjenih Američkih Država.

Vlasnici koji sudjeluju daju opsežne informacije o životu svojih pasa, dok dio njih svake godine dostavlja i biološke uzorke. Na taj način istraživači mogu pratiti promjene u zdravlju i starenju tijekom vremena.

"Vlasnici koji uključe svoje pse u istraživanje omogućuju sve ovo", rekla je Creevy. "Predanost i angažman tih vlasnika u istraživanju i otkrivanju novih spoznaja kako bi se poboljšalo zdravlje pasa izvanredni su."

Creevy je istaknula da su nova saznanja rani, ali važan korak prema razumijevanju mehanizama koji utječu na starenje. Istraživači su identificirali metaboličke obrasce povezane sa životnim vijekom, čime su dobili konkretne biološke signale koje mogu dalje istraživati.

"Ovo je početna točka", rekla je. "Identificirali smo te metabolite i sada znamo gdje trebamo početi tražiti."

Za vlasnike pasa poruka istraživanja je, prema Creevy, jednostavna. Mnoge navike koje doprinose zdravijem starenju ljudi vjerojatno mogu koristiti i psima.

"Osigurati im zdravu prehranu, zdravu tjelesnu težinu te očuvati pokretljivost i kognitivno zdravlje – baš kao što bismo to činili za sebe", rekla je Creevy. "Ono što je dobro za nas vjerojatno je dobro i za njih."

Istraživanje pod naslovom "Dogs and humans share biomarkers of mortality" objavljeno je u časopisu The Journals of Gerontology, Series A: Biological Sciences and Medical Sciences.