Kina se priprema za najgori scenarij: "Vrijeme je za naplatu dugova. Rusiji je to pileća kost, a nama blago"

U tekstu se ta regija opisuje kao golemo bogatstvo resursa za Kinu, ali istodobno kao teret za Moskvu. Nadalje se iznosi svojevrsni priručnik za "prikrivenu aneksiju": produbljivanje ulaganja, preseljenje ljudi i kapitala, sklapanje dugoročnih ugovora, promicanje lokalnih elita naklonjenih Kini, uvođenje juana te financiranje infrastrukture kreditima koji stvaraju ovisnost.

Autor se pritom poziva i na "nejednake ugovore" iz razdoblja 1858.–1860. kako bi se ponovno otvorila teritorijalna pitanja, dok ruski sigurnosni dužnosnici u tišini upozoravaju da Kina već zadire u ruski prostor.

Brojne strateške industrije

Više od 25 godina jedan od najvećih strahova ruskih strateških krugova u području nacionalne sigurnosti jest rastuća ranjivost Moskve u odnosu na Narodnu Republiku Kinu. Taj je strah posebno izražen na ruskom Dalekom istoku i duž pacifičke obale.

Riječ je o području u kojem se nalaze brojne strateške industrije, uključujući golemi zrakoplovni proizvodni kompleks u Komsomoljsku na Amuru, gdje se proizvode najnapredniji borbeni zrakoplovi Suhoj, ponajprije Su-35 i Su-57.

Narodna Republika Kina već je kupila prvi od ta dva modela, dok je drugi opremljen tehnologijama i sustavima koje bi Peking itekako želio imati.

Zbog toga je "kineska noćna mora" Moskve već godinama povezana s padom stanovništva na istoku zemlje i slabljenjem gospodarske moći. Kombinacija tih čimbenika, strahuju u Rusiji, mogla bi potaknuti Peking da počne preuzimati najvrjednije dijelove tog teritorija. Prema povjerljivom dokumentu ruske Savezne sigurnosne službe (FSB), koji je ranije ove godine procurio u javnost, čak se i ruski predsjednik Vladimir Putin boji da Kina već "pokušava zadirati" u to područje.

Dokument, koji je objavio New York Times, opisan je kao "najdetaljniji dosad uvid iza kulisa razmišljanja ruske protuobavještajne zajednice o Kini" te govori o "napetoj i dinamičnoj obavještajnoj borbi u sjeni" između dviju naizgled prijateljskih država.

Teritorij koji se ne smije izgubiti

Ta noćna mora sada se opasno približava stvarnosti, poput vrlo lošeg sna.

NetEase, jedna od najvećih kineskih medijskih platformi s više stotina milijuna korisnika, 14. prosinca objavila je članak čiji je naslov jasno sugerirao ono čega se Rusija dugo bojala.

"Kina se mora pripremiti za najgore: ako se Rusija raspadne, ovaj teritorij od sedam milijuna četvornih kilometara ne smije se izgubiti", glasi naslov teksta na kineskom jeziku, kojeg je preveo i prenio 19fortyfive.

Tema je, naravno, ruski Daleki istok. Ironično je da je riječ o zemlji prema kojoj se Putin odlučno "okrenuo" nakon zapadnih sankcija uvedenih zbog invazije na Ukrajinu.

Upravo je ta zemlja, na čiju je pomoć računao kako bi zaobišao sankcije, sada počela otvoreno govoriti o mogućem preuzimanju jedne od strateški najvažnijih regija pod ruskom kontrolom.

Kineski autori ne pokušavaju ublažiti poruku diplomatskim ili zaobilaznim rječnikom. Daleki istok opisuju kao "pileću kost" za Rusiju, golemo, ali beskorisno područje jer "nema novca za razvoj, nema ljudi, a rat na zapadu iscrpljuje i posljednje resurse".

Za Kinu je, međutim, riječ o pravom "blagu", bogatom zlatom, dijamantima, naftom, plinom i drvom, svime onime što Pekingu očajnički treba.

Bez ikakvog pokušaja skrivanja dugoročnih namjera, tekst zatim iznosi strategiju koju se teško može nazvati drugačije nego "prikrivenom aneksijom".

Strategija prikrivene aneksije

"Ne treba ga osvajati silom jer bi to dovelo do globalnog okruženja, kao što se dogodilo s Krimom. Pametniji pristup jest biti susretljiviji, nastaviti ulagati novac i ljudske resurse, potpisivati dugoročne ugovore i podupirati prokineske snage u regiji. Formalno neovisne, ali u praksi ovisne o kineskoj potpori", navodi se u tekstu.

Kako ističu ruski komentatori, ne radi se o teoriji zavjere ili neutemeljenim nagađanjima, već o doslovnim citatima iz kineskih medija. Plan se razrađuje korak po korak: stvoriti gospodarsku ovisnost, uvesti kinesku valutu, juan, kao lokalno sredstvo plaćanja, graditi infrastrukturu, vezati lokalno stanovništvo uz Peking kreditima kojima se ta infrastruktura financira, te čekati da se "politički krajolik promijeni".

Autori također podsjećaju na povijesne prijepore i način na koji se može igrati na kartu povijesne nepravde. Poput Putina u intervjuu Tuckeru Carlsonu, tekst se vraća više od stoljeća i pol unatrag, podsjećajući da je Rusija 1858. godine, Ugovorom iz Aiguna, anektirala 600.000 četvornih kilometara sjeverno od rijeke Amur od oslabljenog i korumpiranog Carstva Qing.

Dvije godine kasnije, Pekinška konvencija dodala je još 400.000 četvornih kilometara, uključujući Vladivostok i Sahalin, ukupno više od milijun četvornih kilometara. Za Peking, koji otvoreno koristi nekadašnja kineska imena za ruske gradove i regije, ti teritoriji povijesno nisu ruski.

Kina te sporazume naziva "nejednakim ugovorima", što je službeni termin kojim opisuje ugovore iz 19. stoljeća. Prema kineskom tumačenju, ti ugovori nisu obvezujući, Rusija i dalje "duguje" taj teritorij Narodnoj Republici Kini, a dug nikada nije podmiren.

Namjere Pekinga su, poručuje se, jasne. Kada se Rusija slomi pod pritiskom rata u Ukrajini, to će pitanje doći na red.

Rusija je duboko zaglavljena u ratu, pišu autori, a njezin je BDP sada "manji od BDP-a jedne kineske provincije". Zbog rata je, kako otvoreno pišu kineski mediji, na Dalekom istoku ostalo manje od 50.000 vojnika, što taj prostor čini "gotovo praznom ljušturom".

Poruka za Vladimira Putina, zaključuju, jasna je - vrijeme je za pripremu na naplatu tog duga.

PROČITAJTE JOŠ