Koje zemlje EU-a najviše ulažu u pomorsku obranu i zašto?

Pomorska obrana jedan je od sektora koji najbrže rastu. Vrijednost proizvodnje vojnih plovila i pomorske opreme diljem EU-a od 2016. dosegnula je 117,8 milijardi eura, od čega samo u 2025. godini 13,7 milijardi eura, piše Euronews.

Tko gradi europske mornarice?

Na papiru u toj proizvodnji dominiraju četiri zemlje. Francuska, Njemačka, Italija i Španjolska čine 87 posto industrijske baze EU-a u području pomorske obrane, a prošle godine na njih je otpalo 82 posto ukupne vrijednosti proizvodnje. Francuska je sama 2025. proizvela 37 posto vojnih plovila u EU-u, a slijede Njemačka i Italija s po 19 posto te Španjolska s osam posto. Te četiri zemlje zajedno čine i 60 posto ukupnih obrambenih izdataka EU-a.

Prema Christopheu Tytgatu, glavnom tajniku udruženja brodogradilišta i proizvođača pomorske opreme SEA Europe, takav raspored nije slučajnost: "Koncentracija je stvarna i strukturna, a ne slučajna“, rekao je, objašnjavajući da je rezultat desetljeća razvoja pomorske industrije i geografskih okolnosti koncentriranih u nekolicini država.

Podmornice su također područje snažnog rasta i sada čine 27 posto ukupne proizvodnje pomorske obrambene industrije EU-a, dok iste četiri zemlje ostvaruju 93 posto izvoza pomorske obrambene industrije Unije.

Iskrivljena slika?

No, industrijska proizvodnja nije isto što i vojna predanost pomorskoj obrani, smatra Chris Kremidas-Courtney, viši savjetnik u European Policy Centreu. On tvrdi da priča o četiri vodeće zemlje zanemaruje neke od europskih mornarica koje su najizloženije prijetnjama.

"Industrijska koncentracija nije isto što i predanost pomorskoj obrani“, rekao je, izdvojivši Grčku i Švedsku kao zemlje koje očito nedostaju u takvom prikazu.

Grčka raspolaže jednom od najsnažnijih europskih flota konvencionalnih podmornica te održava visoku razinu operativne spremnosti u Egejskom moru, istočnom Sredozemlju i Crvenom moru. Manja švedska mornarica posebno je prilagođena djelovanju na Baltiku, a iza nje stoji snažna domaća obrambena industrija.

Pravi je test, smatra Kremidas-Courtney, integracija, a ne veličina.

"Europi nije potrebno da svaka zemlja izgradi flotu koja će parirati Italiji ili Francuskoj, ali potrebne su joj vjerodostojne, raspoređene snage povezane interoperabilnim sustavima i zajedničkom slikom stanja na moru“, rekao je. Smatra da bi takav pristup trebao obuhvatiti i zemlje izvan EU-a, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo i Norvešku.

Kada se obrambena potrošnja promatra kao udio u BDP-u, a ne prema apsolutnoj vrijednosti proizvodnje, težište se pomiče prema istoku Europe. Poljska za obranu izdvaja najveći udio BDP-a među svim članicama EU-a, 4,48 posto, a slijede Litva s četiri posto, Latvija s 3,73 posto i Estonija s 3,38 posto. Sve su to države na istočnom krilu koje graniče s Rusijom ili njezinom saveznicom Bjelorusijom. Njemačka je od 2021. više nego udvostručila udio BDP-a koji izdvaja za obranu, s 1,27 na 2,14 posto, a cilj joj je do 2029. dosegnuti 162 milijarde eura godišnjih obrambenih izdataka.

Tytgat smatra da ni industrijski divovi ni države na prvoj crti ne mogu sami jamčiti pomorsku sigurnost EU-a.

"Samo četiri zemlje EU-a ne mogu biti zamjena za široko utemeljenu pomorsku sigurnost EU-a jer strategija kolektivne sigurnosti zahtijeva interoperabilne sposobnosti, otporne opskrbne lance i stvarnu podjelu tereta među svim članicama Unije.“

Što potiče rast potrošnje?

Iza velikog povećanja potrošnje stoje ruski rat protiv Ukrajine i pomorske prijetnje koje su uslijedile. „Flota u sjeni“ sastavljena od sankcioniranih tankera, koji se navodno koriste za nadzor i sabotaže, podigla je EU na oprez. Niz oštećenja podmorskih kabela u Baltičkom moru, uključujući incidente povezane s kabelima BCS East-West Interlink i C-Lion1 te vezom Estlink 2 krajem 2024., potaknuo je Bruxelles da 2025. usvoji Akcijski plan za sigurnost kabela, uz NATO-ovu pomorsku patrolnu misiju „Baltic Sentry“.

EU je 2023. izmijenio svoju Strategiju pomorske sigurnosti. Prethodna strategija bila je usmjerena na „piratstvo, ilegalni ribolov i migracijske tokove“, dok je nova osmišljena za suočavanje s prijetnjama koje dolaze od država, objasnio je Tytgat.

Upozorava, međutim, da trenutačnoj strategiji nedostaju konkretni mehanizmi za provedbu: „Broj alata se povećao, ali još uvijek nedostaje financijska i upravljačka struktura koja bi strategiju doista pretvorila u konkretno djelovanje.“