Utrka s vremenom: Europa se naoružava, ali nema se tko boriti. Gdje su vojnici?

Europska unija ubrzano se naoružava i mobilizira milijarde eura kako bi svojim 27 članicama osigurala financijska sredstva potrebna za odgovor na moguće vanjske prijetnje.

No, unatoč ambicioznim ciljevima potrošnje na obranu, dodatno pojačanim novim obvezama NATO-a, ljudi iz obrambenog sektora upozoravaju da europske oružane snage imaju ozbiljne probleme s novačenjem i zadržavanjem vojnika.

"Na kraju dana moramo imati dovoljno ljudi koji će sve te investicije moći koristiti“, rekao je Emmanuel Jacob, predsjednik Europske organizacije vojnih udruga i sindikata, EUROMIL-a.

Crni scenarij

Jacob ističe da problem nije nov, ali ga je danas potrebno brzo riješiti. Koliko je ljudstva potrebno za veliku vojnu ekspanziju, u veljači je ilustrirao i europski povjerenik za obranu Andrius Kubilius.

"Zamislite da je 2030. godina – godina za koju obavještajne službe procjenjuju da bi Rusija mogla biti spremna i voljna testirati NATO – i da se 100.000 ruskih vojnika gomila uz granicu EU-a i NATO-a“, rekao je u Vilniusu.

"Da bismo odgovorili na grupiranje 100.000 vojnika, morali bismo vrlo brzo premjestiti sličan broj naših vojnika i opreme.“

Fali ljudi

Još prije nego što je Europska komisija predstavila plan vrijedan 800 milijardi eura za ponovno naoružavanje Europe, Europski parlament upozoravao je na nedostatak ljudstva. U izvješću iz 2024. zastupnici su naveli da se "europske oružane snage suočavaju s ozbiljnim problemima u novačenju i zadržavanju osoblja“.

Eurozastupnici su tada pozvali bivšeg šefa europske diplomacije Josepa Borrella da istraži razmjere problema i predloži moguća rješenja. Europska komisija za Euronews je poručila da novačenje i zadržavanje vojnog osoblja ostaju u nadležnosti država članica.

U čemu je problem?

Prema podacima koje je EUROMIL prikupio anketiranjem 11 vojnih udruga, većina ispitanika ocijenila je novačenje u svojim državama "problematičnim“, dok je zadržavanje vojnika opisano kao "problematično“ ili "kritično“.

U istraživanju su sudjelovale vojne udruge iz Belgije, Bugarske, Francuske, Njemačke, Mađarske, Irske, Italije, Malte, Nizozemske, Portugala, Španjolske i Švedske.

Rezultati pokazuju da vojno osoblje najčešće napušta službu nakon otprilike deset godina.

Zašto Europljani napuštaju vojsku?

Najveće prepreke novačenju su konkurencija privatnog sektora, plaće i zahtjevi vezani uz fizičku spremnost. S druge strane, niske plaće, loša ravnoteža između privatnog i poslovnog života te općenito uvjeti rada navode se kao glavni razlozi zbog kojih ljudi napuštaju vojsku.

Među preporukama su veće plaće i mirovine, bolja ravnoteža privatnog i poslovnog života te ograničavanje radnog vremena kako bi vojska bila privlačnija novim ljudima, ali i kako bi zadržala postojeće osoblje.

Steven Everts, direktor Instituta Europske unije za sigurnosne studije, kaže da su novačenje i zadržavanje kadra složen problem.

"To je izazov s kojim se svi pokušavaju nositi“, rekao je.

I on upozorava na plaće i radne uvjete, ali smatra da je veliki problem i pitanje kako Europa namjerava povećati broj pričuvnih vojnika.

"Teško je provesti ponovno naoružavanje"

Riječ je o ljudima sa specijalističkim znanjima koji bi mogli biti pozivani u vojnu službu samo nekoliko mjeseci godišnje, pa i manje. Među njima su stručnjaci za kibernetičku sigurnost, logistiku i medicinu – "sve one funkcije koje vojsci trebaju“, objašnjava Everts.

Prema njegovim riječima, europsko ponovno naoružavanje zasad nije praćeno organizacijskim reformama potrebnima da bi takav sustav funkcionirao.

"Ako radite za IT kompaniju, a šef vam kaže: ‘Slušaj, radiš za mene’, zašto bi njemu bilo u interesu da vas pusti na raspolaganje nacionalnim oružanim snagama?“ rekao je.

"Teško je provesti ponovno naoružavanje o kojem toliko govorimo i u organizacijskom smislu.“

Problem i za NATO

Izazov ne pogađa samo Europsku uniju.

Član Odbora za obranu i sigurnost Parlamentarne skupštine NATO-a Spyridon Kyriakis dobio je zadatak analizirati "sve veće izazove“ Saveza u novačenju i zadržavanju osoblja. Izvješće bi trebalo biti objavljeno krajem studenoga.

U dokumentu Odbora navodi se da će se analizirati strukturni i društveni uzroci suvremenih problema s novačenjem i zadržavanjem vojnika te njihove posljedice za sigurnost Saveza.

"Nemogućnost povećanja oružanih snaga članica kako bi ispunile nove zahtjeve NATO-a predstavlja izravan rizik za spremnost, vjerodostojnost i dugoročnu održivost snaga NATO-a u sve složenijem i brzo pogoršavajućem međunarodnom sigurnosnom okruženju“, navodi se.

Stručnjak za obranu Chris Kremidas-Courtney napisao je 2025. da su dužnosnici NATO-a upozoravali kako su postojeći modeli snaga "nedostatni“ za rat visokog intenziteta te da su potrebne dodatne mjere kako bi se privuklo i zadržalo ljudstvo.

To bi, navodi, trebalo postići dobrovoljnim novačenjem ili selektivnim služenjem vojnog roka.

Potrebna je i promjena kulture

No problem nije samo organizacijski.

Kad je njemački kancelar Friedrich Merz prošle godine obećao izgraditi Bundeswehr u najjaču konvencionalnu vojsku Europe, najava je izazvala nelagodu u dijelu javnosti.

Kasnije zakonske promjene, uključujući ponovno uvođenje obvezne vojne registracije, potaknule su tisuće ljudi, posebno mladih, na prosvjede.

Kremidas-Courtney smatra da privlačenje i zadržavanje vojnika neće zahtijevati samo reforme sustava, nego i širu promjenu odnosa društva prema vojnoj službi.

"Ako se na služenje u oružanim snagama u nekom društvu gleda s prijezirom, malo će ljudi željeti ostati, a još manje njih će se uopće željeti pridružiti“, napisala je.

Prema njezinoj ocjeni, budućnost europske sigurnosti ovisit će o tome mogu li europska društva ponovno izgraditi svojevrsni društveni ugovor oko nacionalne obrane i drugih oblika služenja državi.

"Budućnost europske sigurnosti ovisit će o tome mogu li njezina društva ponovno izgraditi društveni ugovor oko nacionalne obrane i drugih oblika služenja kako bi Europa imala vojnike koji su joj potrebni za izazove koji slijede.“