Ista bolest, drugačije liječenje: "Simptomi žena češće se pripisuju anksioznosti"

Muškarci i žene koji boluju od istih bolesti često ne dobivaju jednaku zdravstvenu skrb, pokazala je nova analiza istraživača sa Sveučilišta St Andrews.

Znanstvenici su pregledali 38 istraživanja koja su izravno uspoređivala liječenje muškaraca i žena. U čak 33 studije pronađene su značajne razlike u načinu na koji se pacijente liječilo.

Posebno se istaknuo obrazac prema kojem žene s određenim bolestima dobivaju manje tzv. aktivnog liječenja od muškaraca s istim dijagnozama, piše Huff Post.

Razlike su pronađene kod bolesti srca, Parkinsonove bolesti, zatajenja jetre i bubrega, liječenja boli i drugih zdravstvenih problema.

Žene češće dobivaju lijekove, muškarci invazivnije zahvate

Kod srčanih bolesti razlike su bile posebno izražene. Žene koje su doživjele infarkt, imaju zatajenje srca ili nepravilan srčani ritam češće su dobivale lijekove, dok su muškarci s istim problemima češće upućivani na intenzivnije metode liječenja, poput ugradnje stenta ili operacije koronarnog premoštenja.

Ženama su, s druge strane, češće propisivani statini.

Kod bolesti bubrega, žene kojima je bila potrebna dijaliza rjeđe su imale stalni pristup liječenju te su dulje koristile kateter nego muškarci sa sličnim potrebama.

Razlika je pronađena i u liječenju boli. Žene su u prosjeku rjeđe dobivale snažnije lijekove protiv bolova, uključujući opioide.

Razlike i kod Parkinsonove bolesti

Muškarci oboljeli od Parkinsonove bolesti češće su upućivani na duboku moždanu stimulaciju – postupak koji se koristi za kontrolu simptoma kada lijekovi više nisu dovoljno učinkoviti.

Kod demencije je situacija bila obrnuta. Iako žene čine većinu oboljelih, one su češće dobivale liječenje nego muškarci s istim problemom.

Kod liječenja moždanog udara i dijabetesa nisu pronađene značajne razlike među spolovima.

Žene sa zatajenjem jetre također su rjeđe dobivale transplantaciju jetre od muškaraca.

"Simptomi žena češće se pripisuju anksioznosti"

Autori istraživanja upozoravaju da razlike ne moraju nužno biti posljedica svjesne diskriminacije. Jedno od mogućih objašnjenja jest način na koji su se bolesti desetljećima proučavale.

Dr. Andrew O'Malley, koji je sudjelovao u vođenju istraživanja, istaknuo je da bi liječnici trebali provjeriti temelje li odluke o liječenju na medicinskim pokazateljima, a ne na pretpostavkama.

Kao primjer naveo je istraživanje prema kojem su žene rjeđe odabrane za napredne metode liječenja zatajenja srca kada timovi koji su donosili odluke nisu dobro funkcionirali.

Druga istraživanja pokazuju da liječnici simptome žena češće pripisuju anksioznosti te da kod njih češće dolazi do dijagnostičkih pogrešaka, čak i kada nalazi pretraga pokazuju da postoji zdravstveni problem.

Autorica istraživanja Miriam Veenhuizen kaže da smjer rezultata nije bio iznenađenje koliko njihova dosljednost.

"Isti obrazac pojavio se u kardiologiji, kirurgiji, transplantacijskoj medicini i hitnoj pomoći", istaknula je.

Jedno od mogućih objašnjenja je i povijesna nedovoljna zastupljenost žena u kliničkim istraživanjima. Budući da su žene desetljećima bile slabije zastupljene u kliničkim ispitivanjima, dio medicinskih smjernica temelji se na podacima prikupljenima uglavnom na muškarcima.

Autori stoga smatraju da je potrebno dodatno istražiti zbog čega se razlike pojavljuju i osigurati da odluke o liječenju budu utemeljene na stvarnim potrebama svakog pacijenta.