Teolog: Papa ne napada Ameriku, nego svaku logiku u kojoj ekonomska moć nadilazi opće dobro

Podsjećamo, papa Lav XIV. prvi put u povijesti je predstavio osobno encikliku, a u kojoj se bavi zaštitom ljudske osobe u doba umjetne inteligencije.

Teolog Dalibor Milas za N1 je odgovorio, s obzirom na teme koje je Papa obradio u svojoj enciklici, može li se to protumačiti kao nova kritika i američke administracije? Upitan je li ovo nova fronta jasno komuniciranih kritika koje redovno sada već stižu iz Vatikana na račun SAD-a, Milas odgovara:

"Ovo nadilazi i sam Washington i Ameriku i Trumpa. Dakle, ovdje je više riječ o konfliktu dviju slika čovjeka kao ljudskog bića. Mi imamo, s jedne strane jedan kršćanski socijalni nauk koji čovjeka promatra kao osobu, kao biće odnosa, biće dostojanstva, odgovornosti, solidarnosti. S druge strane imamo jedan model u kojem čovjek sve više postaje korisnik, podatak, potrošač, radnik na čekanju ili čak višak u sustavu. Dakle, ovdje Papa ne napada Ameriku kao zemlju, on napada svaku logiku u kojoj tehnološka i ekonomska moć prestaju biti odgovorne pred općim dobrom."

"Ako je, primjerice, Rerum Novarum pape Lava XIII. odgovor Crkve na industrijski kapitalizam i položaj radnika u 19. vijeku, onda je prva enciklika pape Lava XIV. Magnifica Humanitas zapravo odgovor na digitalni kapitalizam, na umjetnu inteligenciju i na koncentraciju tehnološke moći u 21. stoljeću", kaže naš gost.

"Ovdje Vatikan ne nastupa kao nekakva antiamerička sila, nego više kao nekakva moralna opozicija ideji da tržište, algoritam i profit mogu zamijeniti savjest. I tu bih se nekako usudio reći da je Trump u cijeloj toj priči poprilično sporedan. Ideje i viđenja svijeta, primjerice Petera Thiela, one su mnogo pogubnije za sve ono što nas čeka", upozorava Milas na suosnivača tehnološke kompanije Palantir, a koji je ujedno i blizak suradnik američkog potpredsjednika JD Vancea.

Paradoksi suvremene kršćanske desnice i socijalni nauk

Govoreći o odnosu Thiela i Vancea, Milas širi kontekst na cijelu suvremenu kršćansku desnicu. Ističe paradoks ne samo američke, nego kršćanske desnice u cijelom svijetu: "Ona, naime, vrlo rado govori o obitelji, o tradiciji, o identitetu, o kršćanskoj civilizaciji, ali često šuti kada treba govoriti o radniku, o migrantima, o siromašnima, o nejednakostima svih kategorija, o koncentraciji kapitala i granicama tržišta."

"Kršćanski socijalni nauk, primjerice, nikad nije bio samo obrana obitelji ili kulturnog identiteta. On uvijek uključuje i pitanja rada, i pravedne plaće, i siromaštva, i mira, i migracija, općeg dobra i socijalne pravde. Zato ovdje nije dovoljno reći: 'Ja sam katolik.' Pitanje je kakav društveni i ekonomski model podržavam. Ako podržavam sustav u kojem nekolicina tehnoloških elita odlučuje o budućnosti milijarda ljudi, onda sam u jako ozbiljnom sukobu i sa ovom enciklikom, a i sa samim kršćanstvom. Dakle, problem američke katoličke desnice nije to što ona previše ozbiljno shvaća kršćanstvo, nego što ga često shvaća itekako selektivno", kaže Milas, i dodaje kako su vrlo glasni po pitanjima koja potvrđuju identitet, ali vrlo tihi kada se traži socijalna pravda.

Etička pitanja umjetne inteligencije i uloga Vatikana

Govoreći o gigantima umjetne inteligencije, uz Petera Thiela i njegov Palantir, vrijedi spomenuti i Christophera Olaha koji je, pak, sudjelovao na predstavljanju Papine enciklike. Olah je, za razliku od Thiela, svoju tvrtku Anthropic odbio staviti na raspolaganje američkoj administraciji, davši im dvije jasne crvene linije, od kojih je jedna da ne postoji mogućnost da se kroz njegov proizvod nadziru kućanstva i svakodnevni život u SAD-u, te da ne postoji mogućnost da umjetna inteligencija autonomno koristi oružje.

S obzirom na to da na to da Olahova tvrtka Anthropic nije htjela pristati na poteze na koje je pristao Palantir, a sam Olah je bio u "papinu društvu", upitali smo Milasa je li to poruka upravo takvim tehno-oligarsima poput Thiela koji nemaju namjeru nigdje povući granicu?

"Ono što se meni sviđa u cijeloj toj priči je ova papina slika kada on uspoređuje Babilonsku kulu i Jeruzalem. On postavlja pitanje: je li mi gradimo novu Babilonsku kulu ili obnavljamo Jeruzalem? Dakle, Babilon nije bio samo građevinski projekt, to je bio uvijek simbol moći, oholosti, kontrole i učinkovitosti bez čovjeka, bez pojedinca. Jeruzalem, s druge strane, je slika i simbol zajedništva, odgovornosti i obnove odnosa. Kada je riječ o cijeloj ovoj priči oko AI-a i svega toga, ono što je meni upalo u lik je upravo to što je Christopher Olah bio prisutan na promociji, na prezentaciji enciklike. To je bio jako zanimljiv i jako pametan potez", odgovara Milas.

"Vatikan očito ne želi stajati samo izvana, komentirati ili moralizirati o umjetnoj inteligenciji, nego želi razgovarati s ljudima koji tu tehnologiju poznaju iznutra. Crkva ne može o umjetnoj inteligenciji govoriti samo iz knjižnice, koliko god knjižnice bile civilizacijski superiorne svemu što danas svjedočimo. I Crkva se mora prestati povlačiti u svoje zidine i mora razgovarati s programerima, s istraživačima, s stručnjacima za sigurnost i ljudima koji razumiju kako taj svijet funkcionira, kako nastaje", kaže.