Vidmarović o sporazumu Iran-SAD: Kompletna dominacija položaja Teherana

"Ukratko, to bismo mogli nazvati porazom SAD-a u širokom smislu. Svih tih 14 točaka memoranduma ide na ruku Teheranu. Tamo nema gotovo pa ničega od onoga što je zahtijevao SAD ili što bi išlo na ruku Izraelu. Dakle, kompletna dominacija položaja Teherana, čak i kod detalja", kazao je Branimir Vidmarović, komentirajući memorandum o razumijevanju između Sjedinjenih Država i Irana.

Netanyahu je "stao na loptu"

Osvrnuo se i na treću stranu, koja je uglavnom bila isključena iz direktnih pregovora.

"Imamo i izraelski kontekst, Benjamin Netanyahu je očito shvatio da je bolje da u ovom trenutku stane na loptu. On je politički ipak vrlo iskusan igrač, zna kada treba stati i pričekati. S napadima na Libanon je trenutačno gotovo, međutim: izraelska vojska se ne namjerava povlačiti iz Libanona.

Na granici je sukoba; ako se bilo što dogodi, izraelska vojska će odgovoriti, napasti, a primirje će se ponovno raspasti jer će Teheran odgovarati umjerenom eskalacijom sa svoje strane", kaže Vidmarović.

Izraelska okupacija u Libanonu

Dodaje kako bi izraelska okupacija južnog Libanona mogla potrajati. Posljednjeg puta, IDF je u Libanonu ostao 18 godina, od 1982. pa sve do povlačenja nakon poraza od Hezbolaha, 2000.

"Meni se čini da će južni Libanon ostati pod okupacijom na neizvjesno, dugo vrijeme, poput Golanske visoravni. To može biti pod izraelskom okupacijom koliko god zatreba."

Osvrnuo se i na susjeda Libanona i Izraela - Siriju.

"Tu je i Sirija; izraelske snage su bile u Siriji i prije konflikta s Teheranom. Kada je Ahmed Al-Šara, džihadist-milenijalac, došao na vlast u Siriji i obećao da će transformirati državu, Izrael mu nije vjerovao i na svoju ruku je krenuo istrebljivati sve one snage koje su u Siriji prije svega mogle biti povezane s Hezbolahom."

Snažna Sirija?

"Nije u interesu Turske ni Izraela snažna, jedinstvena Sirija. Niti snažan Irak. Oni tamo rade sa svoje strane. Bez obzira na to da Irak i Sirija nisu bili uvučeni u konflikt direktno, zbog količine i snage igrača (Iran, Turska, SAD, Izrael), potpuno su nemoćne pred tim stihijskim silama", kaže.

"Irak je dosta slaba zemlja koja je u konstantnoj krizi. Sirija je drugi par rukava jer je donedavno bila mjesto gdje se utjecaj Irana širio dosta značajno, mjesto gdje je i Turska jačala svoju poziciju. Al-Šara se pojavio i odlučio centralizirati vlast, odjednom je došla neočekivana i šokantna podrška zapada; Al-Šara je donedavno figurativno "sjekao glave", a onda postao demokratski lider u odijelu i "dragi sugovornik" Bijele kuće, kao da je na Harvard išao."

"Iz svega toga je došao širi zaključak da je Izraelu u interesu da se situacija u Siriji nikada ne smiri do kraja", kaže Vidmarović.