Europski sud za ljudska prava: Hrvatska je povrijedila slobodu izražavanja odvjetnici Raspović

Ured hrvatske predstavnice pred ESLJP-om izvijestio je da je riječ o odvjetnici Ivani Raspović koja je zastupala stranku u parničnom postupku pred Općinskim sudom u Zadru.

Nakon što je sud odbio tužbeni zahtjev njezine stranke u žalbi je kritizirala postupanje suca navodeći, među ostalim, da „očito ne radi svoj posao“, „da to što sud slabo čita ili ne vidi oznaku u tužbi, da je to problem suda, a ne tužitelja“.

Sudac joj je zbog vrijeđanja suda izrekao novčanu kaznu od 3000 kuna (oko 400 eura), a u žalbi protiv tog rješenja odvjetnica je nastavila kritizirati suca, tvrdeći da ne radi svoj posao, da ne postupa po predmetima i da je zloupotrijebio ovlasti. Zbog toga joj je izrečena i druga kazna od 10.000 kuna (oko 1330 eura) koju je kasnije Županijski sud u Osijeku smanjio na 4000 kuna (530 EUR).

Ustavni sud odbio je njezinu ustavnu tužbu, smatrajući da je miješanje u slobodu izražavanja podnositeljice bilo proporcionalno legitimnom cilju koji se htio postići, odnosno zadržavanju autoriteta i poštovanja suda.

Pred sudom u Strasbourgu podnositeljica je tvrdila da joj je izricanjem novčanih kazni povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja, a ESLJP je utvrdio da su izrečene novčane kazne predstavljale miješanje u odvjetničino pravo na slobodu izražavanja iako su bile propisane zakonom i usmjerene legitimnom cilju zaštite autoriteta sudbene vlasti.

ESLJP: Sudovi nisu izuzeti od kritike i javnog preispitivanja

Ispitujući je li miješanje bilo „nužno u demokratskom društvu“ ESLJP je utvrdio da su hrvatski sudovi propustili ocijeniti sporne izjave u njihovu cjelovitom kontekstu, odnosno da su dane u okviru sudskog postupka u kojem je odvjetnica podnijela žalbu protiv presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev njezine stranke.

Njezini ostali navodi izneseni su u postupku koji se odnosio na izrečenu novčanu kaznu te su služili kao obrazloženje jezika kojim se koristila u žalbi protiv presude. Njezine izjave stoga su bile dio interne komunikacije između nje kao odvjetnice i žalbenog suda s kojom šira javnost nije bila upoznata te su štitile interese njezine stranke, zaključio je ESLJP.

Sud je podsjetio da sudovi, kao i sve druge javne institucije, nisu izuzeti od kritike i javnog preispitivanja te da je potrebno jasno razlikovati kritiku od uvrede.

Nadalje je utvrdio da su izjave odvjetnice, iako izrečene oštrim i zajedljivim tonom te sadržavaju ozbiljnu kritiku rada suca, bile usmjerene na izražavanje nezadovoljstva načinom vođenja postupka i njegovim trajanjem, a ne na vrijeđanje suca, kako su to ocijenili hrvatski sudovi.

Razmatrajući visinu izrečenih novčanih kazni, ESLJP smatra da se one ne mogu smatrati razmjernim legitimnom cilju zaštite autoriteta sudbene vlasti. Činjenica da podnositeljica još nije platila te kazne nije bila od utjecaja na ocjenu predmeta, budući da su joj kazne formalno izrečene, a i dalje su pravno izvršive, priopćio je ured hrvatske predstavnice pred sudom u Strasbourgu.