Lakušić: Sanacija zakopanog otpada ima četiri metode i dvije su su najpraktičnije

"Sjednica je trajala od 15 do 18 sati i upravo tema današnje sjednice je bila analiza plana sanacije minsitarstva i da mi damo svoj osvrt na to. Za sanaciju takve vrste otpada, i faze. Sve što smo dobili smo analizirali ova dva dana jer smo većinu dokumentacije dobili tada. Ukratko o metodama prije nego povjerenstvo izradi priopćenje što je sagledalo i koje stvari bi trebalo osnažiti da budu preciznije kada govorimo o sanaciji otpada. Prvo je provedba prekrivanja zakopanog otpada pri čemu studije koje su izrađene imaju i sadržaj koliko je unutra opasnog i koliko neopasnog otpada, ali to su procjene po dobivenim uzorcima. Sanacija zakopanog otpada ima četiri metode, i dvije su su najpraktičnije", rekao je za početak Lakušić.

Prema Lakušiću, prekrivanje bi trebalo spriječiti da oborinske vode prodiru u nepravilno odloženi otpad.

"Prekrivanjem činimo da voda iz atmosferilija ne ulazi u ovaj nepravilno odloženi sadržaj otpada", rekao je Lakušić, dodajući da je riječ o privremenom rješenju dok se ne pronađe konačan način njegova uklanjanja i sanacije.

Analiziran je i rasuti otpad koji se nalazi uz silose, kao i otpad pohranjen u vrećama, za koji su već pokrenute aktivnosti kako bi se krenulo u njegovo zbrinjavanje. Za rasuti otpad još se traže uvjeti natječaja, odnosno izvođač koji bi ga uklonio.

Lakušić smatra da bi i taj otpad trebalo privremeno prekriti kako bi se smanjila mogućnost njegova utjecaja na okoliš.

"Kako i ono što je rasuto sa strane ne bi možda dodatno kroz sadržaj vode zagađivalo okoliš", objasnio je.

Razmatraju se dvije glavne mogućnosti

Kada je riječ o konačnoj sanaciji, predložene su četiri metode koje se u svijetu koriste za takve vrste zahvata, a dvije su se, prema Lakušiću, pokazale najpraktičnijima za ovu lokaciju.

Pritom je upozorio da još uvijek nije precizno utvrđeno koliki se udio otpada odnosi na opasni, a koliki na neopasni otpad.

"Još uvijek nije detektirano u kojem postotku imamo opasni, a u kojem postotku neopasni otpad", rekao je, govoreći o procjenama od oko 32 do 33 tisuće tona zakopanog otpada.

Kako je pojasnio, riječ je o preliminarnim podacima, a u ukupnu količinu uključeni su i zemlja, kameni i građevinski materijal, plastika te druge vrste otpada.

Jedna od mogućnosti jest da se sav otpad iskopa i odveze izvan Hrvatske, gdje bi se potom proveo postupak termičke obrade ili neki drugi oblik zbrinjavanja, ovisno o vrsti otpada.

Takav posao morale bi obavljati tvrtke koje imaju odgovarajuće dozvole. Lakušić je rekao da postoji nekoliko zainteresiranih tvrtki iz europskih zemalja, od kojih su neke već provodile određene istražne aktivnosti kako bi utvrdile o kakvom je otpadu riječ.

Poseban izazov u toj varijanti predstavlja transport. Otpad bi se morao pakirati u hermetički zatvorene kontejnere, a zatim prevoziti željeznicom ili cestom do odabrane destinacije.

"Za željeznicu je to praktično iz razloga što je to poznati koridor, a i željeznička infrastruktura je takva da ima zaštite ukoliko se nešto dogodi na toj infrastrukturi, da ne bi došlo do zagađivanja podzemlja", rekao je.

Ako bi se otpad slao u udaljeniju zemlju, jedna od mogućnosti bila bi njegova doprema do odgovarajuće luke, a zatim pomorski transport do konačne destinacije.

Lakušić je pritom naglasio da će izbor rješenja ovisiti o konačnoj destinaciji, udaljenosti, vremenu potrebnom za provedbu i troškovima.

Druga opcija: predobrada na lokaciji

Druga mogućnost bila bi predobrada cjelokupne količine otpada na samoj lokaciji u Gospiću. To bi se, prema Lakušiću, radilo na potpuno zatvorenim platformama posebno izrađenima za takav postupak.

U tom bi se slučaju otpad razvrstao i prethodno obradio. Neopasni dio, poput kamenog i zemljanog materijala te građevinskog otpada, odvojio bi se od opasnog otpada, koji bi se potom premjestio na drugu lokaciju.

"Ta metoda je nekako opcija vremenski najkraćeg trajanja ako gledamo vrijeme", rekao je Lakušić, uz napomenu da bi se u tom slučaju provodio segment predobrade na samoj lokaciji.

Posebna pažnja morala bi se posvetiti vozilima koja bi sudjelovala u transportu otpada. Ako bi se koristili kamioni, svako bi vozilo nakon izlaska s lokacije moralo biti oprano i adekvatno održavano kako ne bi došlo do iznošenja onečišćenja na javne prometnice.

Konačna odluka o tome koja će se metoda primijeniti još nije donesena.

Mogućnost detaljnog razvrstavanja cjelokupnog otpada

Jednu od mogućnosti sanacije koja podrazumijeva da otpad ostane na lokaciji, uz odgovarajuće mjere zaštite od prodora u podzemlje, Lakušić ne smatra primjerenom za Gospić. Kao razlog navodi količinu otpada, ali i činjenicu da još nije dovoljno poznato što se nalazi ispod površine.

"To nije opcija za ovu lokaciju zbog količine i općenito problematike, nepoznavanja što je za sada ispod. Uvijek će ljudi misliti da imamo nešto što ne poznajemo dovoljno dobro na toj lokaciji, tako da tu opciju nećemo ni predlagati", rekao je.

Postoji i mogućnost detaljnog razvrstavanja cjelokupnog otpada, pri čemu bi se odvojili opasni i neopasni materijali te otpad koji se može termički obraditi od onoga koji zahtijeva druge načine zbrinjavanja. No ta bi opcija, upozorava Lakušić, zahtijevala znatno više vremena, a nije sigurno ni da bi se pronašla tvrtka koja bi mogla provesti takav postupak.

Od četiri razmatrane mogućnosti, stoga se dvije smatraju najpraktičnijima i one su predviđene u okviru plana sanacije.

"Monitoring mora trajati i nakon uklanjanja otpada"

Lakušić pritom posebno ističe da sanacija ne smije završiti odvozom otpada. Monitoring okoliša, odnosno sustavno praćenje stanja tla i voda, prema njegovim riječima, mora početi već tijekom provedbe sanacije i nastaviti se nakon uklanjanja otpada.

"Monitoring mora krenuti odmah za vrijeme provedbe i mora biti vremenski nastavljen nakon provedbe cijelog procesa, kad otpremimo otpad", rekao je.

Istodobno s uklanjanjem otpada, potrebno je izraditi kvalitetnu projektnu i tehničku dokumentaciju kojom bi se odredilo kako cijelo područje vratiti u odgovarajuće stanje. Posebnu pažnju pritom treba posvetiti mogućnosti da se dio otpada pomiješao s okolnim materijalom.

Potrebno je pratiti i podzemne vode kako bi se utvrdilo je li eventualno došlo do prodora onečišćenja.

"To je nešto što mora biti monitoring, mora se pratiti i mora se imati informacija cijelo vrijeme. Ne samo: sada smo odvezli, sve je u redu. Ne, ono se mora i kvalitetno zbrinuti, urediti cijeli taj prostor, ali monitoring mora i dalje trajati", naglasio je.

Cilj je, dodaje, da se lokacija vrati u stanje u kojem nije bilo nezakonito odloženog otpada.

"Treba kontrolirati i prašinu tijekom radova"

Lakušić je upozorio i na mogućnost širenja prašine tijekom iskopa, razvrstavanja i odvoza otpada. S obzirom na to da se na lokaciji nalazi mješavina zemlje, kamenog i građevinskog materijala, plastike i drugih vrsta otpada, potrebno je predvidjeti mjere kojima bi se spriječilo širenje prašine u okoliš.

"Uvijek će tu biti prisutna i određena prašina koja se javlja, koja se također može negdje pojaviti, da se predvidi i pravovremeno dodatno osvježavanje prostora, da ne imamo taj element širenja", rekao je.

Prema njegovim riječima, potrebno je što je više moguće spriječiti širenje materijala izvan same lokacije već u prvoj fazi radova.

Za konačnu odluku o tehnologiji sanacije, dodaje, potrebno je analizirati i dodatnu dokumentaciju na koju se pozivaju postojeći elaborati i izvještaji. Cilj je dobiti cjelovitu sliku, osobito kada je riječ o hidrogeološkim okolnostima, zaštiti tla i voda te mogućim načinima obrade otpada.

Projekt mora proći stručnu reviziju

Važnim smatra i to da projektnu i tehničku dokumentaciju izrađuju stručnjaci s iskustvom u tom području, ali i da ona nakon izrade prođe neovisnu reviziju.

Kada je riječ o tvrtkama koje bi preuzele otpad, Lakušić ističe da moraju imati odgovarajuće certifikate i dozvole za zbrinjavanje neopasnog i opasnog otpada. Na konačnu cijenu, kaže, utjecat će i destinacija na koju bi se otpad odvozio, s obzirom na to da su neke zainteresirane tvrtke iz bližih, a neke iz udaljenijih zemalja.

"Briga o okolišu, briga da imamo zdrav okoliš i briga da se upravo ovakve situacije ne pojave, ali i da je ovo prilika da se naš zakonski okvir u segmentu zbrinjavanja otpada unaprijedi, to je nama želja", rekao je Lakušić.

Dodao je da je cilj akademske zajednice, koja sudjeluje u radu savjeta, svojim stručnim i znanstvenim pristupom pridonijeti rješavanju problema.

"Mi to gledamo na način da ljudima treba pomoć, da ljudima treba jedan segment kojem bi vjerovali", kazao je Lakušić, istaknuvši kako je upravo zato predloženo uključivanje neovisnog tijela Sveučilišta u proces.

Prema njegovim riječima, postojeću dokumentaciju potrebno je dodatno precizirati u pojedinim dijelovima kako bi budući ponuditelji imali što jasnije uvjete, a tijela koja će donositi odluke što potpuniju osnovu za odabir rješenja.

"Capak nije bio moj izbor"

Novinari su Lakušića pitali i o ulozi Krunoslava Capaka u stručnom timu koji sudjeluje u procesu sanacije otpada u Gospiću.

Lakušić je na pitanje je li Capak bio njegov izbor odgovorio da nije.

"Capak nije bio moj izbor", rekao je Lakušić.