Međunarodni kazneni sud
Cadman za N1: Presuda za genocid nad Rohingyama povijesna je, može utjecati i na slučaj protiv Izraela
Međunarodni sud pravde (ICJ) donio je povijesnu presudu o odgovornosti Mjanmara za genocid nad Rohingyama. O njezinu značenju, mogućnosti provedbe i posljedicama za druge postupke pred međunarodnim sudovima, uključujući tužbu Južnoafričke Republike protiv Izraela zbog genocida u Gazi, u Studiju uživo N1 televizije s Hanan Nanić razgovarao je međunarodni odvjetnik Toby Cadman. Upozorio je i na sve snažnije političke pritiske na međunarodno pravosuđe te sustav nekažnjivosti koji, smatra, ugrožava međunarodni pravni poredak.
Povijesna presuda nakon deset godina borbe
Toby Cadman istaknuo je da presuda predstavlja povijesni trenutak za Rohingye, koji gotovo desetljeće traže pravdu za zločine počinjene nad njima.
„Ovo je prvi put u 80 godina postojanja Suda da je utvrđena posebna namjera počinjenja genocida. Predsjednik Suda prilikom čitanja presude posebno je spomenuo ubojstva više od deset tisuća civila, silovanja i seksualno nasilje, prisilno raseljavanje i uništavanje imovine. Riječ je o čitavom katalogu zločina”, rekao je Cadman.
Podsjetio je da je zbog progona iz Mjanmara, osobito iz savezne države Rakhine, u susjedni Bangladeš protjerano do milijun Rohingya.
Postupak protiv Mjanmara pokrenula je Gambija, a Cadman naglašava da je ključna upravo pravna ocjena dokaza na temelju kojih je Sud zaključio da je postojala namjera počinjenja genocida.
„Sud je primijenio pravno načelo prema kojem je jedini razuman zaključak koji se može izvesti iz dokaza bio da je postojala namjera počinjenja genocida. To je iznimno značajno”, kazao je.
Usporedba sa Srebrenicom i Vukovarom
Govoreći o važnosti presude, Cadman je povukao paralelu s ranijim postupcima pred Međunarodnim sudom pravde, posebno onima koje su protiv Srbije vodile Bosna i Hercegovina te Hrvatska.
„Ako se vratimo na slučaj Bosne i Srbije, Sud je utvrdio samo odgovornost za nesprečavanje genocida. U slučaju Hrvatske i Srbije nije utvrđen genocid. Zato je ova presuda toliko značajna”, objasnio je.
Naglasio je da je genocid pravno različit od ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti te da izostanak presude za genocid ne znači da masovni zločini nisu počinjeni.
„Činjenica da neka država nije proglašena odgovornom za genocid, koji se često naziva zločinom nad zločinima, ne znači da nisu počinjeni masovni zločini. Vidjeli smo to u Hrvatskoj, u Vukovaru i drugim dijelovima zemlje, kao i u Bosni, gdje je genocid utvrđen samo za Srebrenicu”, rekao je.

Cadman, koji je godinama radio na procesuiranju ratnih zločina u Bosni i Hercegovini, uključujući Srebrenicu, priznao je da je bio razočaran ograničenim dosegom ranijih presuda.
„Osobno sam bio razočaran što je genocid utvrđen samo za Srebrenicu. Postojala su i druga područja Bosne i Hercegovine za koja je, prema mojem mišljenju, bilo moguće donijeti takav zaključak. Moguće je da je Sud tada primijenio vrlo usko tumačenje genocida”, kazao je.
Ipak, odbacio je tvrdnje da nova presuda znači snižavanje pravnog praga za dokazivanje genocida.
„Prag je namjerno postavljen vrlo visoko, ali ne smije biti nemoguće dosegnuti ga. Možete imati stotine tisuća ubijenih u ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti, a da ipak nije zadovoljen pravni kriterij za utvrđivanje genocida. To nije ljestvica težine zločina”, objasnio je.
Što presuda znači za Gazu i postupak protiv Izraela?
Cadman smatra da će presuda imati značajan utjecaj na druge postupke pred Međunarodnim sudom pravde, posebno na slučaj koji je Južnoafrička Republika pokrenula protiv Izraela zbog genocida u Gazi, ali i na postupke povezane s Rusijom i Ukrajinom.
Osvrnuo se na kritike prema kojima bi presuda Mjanmaru mogla značiti da MSP snižava kriterije za utvrđivanje genocidne namjere, što bi olakšalo postupak protiv Izraela.
„Vidjeli smo brojne komentare, posebno kada je riječ o Izraelu, da će Sud sada sniziti prag za dokazivanje namjere. Jučer smo vidjeli da se to nije dogodilo. Sud je primijenio Konvenciju o genocidu, pravo i vlastitu sudsku praksu. Ovo je činjenični zaključak temeljen na izvedenim dokazima”, rekao je Cadman.

Dodao je da su dokazi protiv Mjanmara bili iznimno snažni te da bi osobno bio razočaran da je Sud utvrdio samo odgovornost za nesprečavanje genocida.
„Ne želim prihvatiti propagandu onih koji podržavaju Izrael, prema kojoj je ovo iznenadno snižavanje praga koje će Južnoafričkoj Republici olakšati postupak. To je i dalje vrlo, vrlo težak slučaj”, naglasio je.
Istaknuo je da presuda može utjecati i na rad Međunarodnog kaznenog suda (ICC), koji također ima nadležnost nad određenim zločinima povezanima s progonom Rohingya, osobito prisilnim premještanjem stanovništva.
Presuda je obvezujuća, ali tko će je provesti?
Iako je presudu ocijenio povijesnom, Cadman je upozorio da pravna pobjeda Rohingya ne znači i kraj njihove borbe.
„Ovdje se ništa ne završava. Ovdje sve počinje. Trebalo je deset godina da dođemo do ove faze, ali ključno je ono što slijedi”, rekao je.
Objasnio je da su presude Međunarodnog suda pravde konačne i obvezujuće te da protiv njih nije moguće podnijeti žalbu. Međutim, Sud nema vlastiti mehanizam kojim može prisiliti države na njihovu provedbu.
„To je jedna od slabosti Međunarodnog suda pravde. Njegove su odluke obvezujuće, ali Sud nema ovlasti samostalno ih provesti”, upozorio je.
Prema Cadmanu, Mjanmar već nije postupio u skladu s ranije izrečenim privremenim mjerama Suda, a nije ni odgovarajuće implementirao Konvenciju o genocidu u domaće zakonodavstvo.
Sada se, kaže, otvara pitanje reparacija, jamstava da se zločini neće ponoviti te priznavanja Rohingya kao zasebne zajednice koja ima pravo slobodno i sigurno živjeti u saveznoj državi Rakhine.
„Mjanmarska vojna hunta oduvijek je odbijala priznati Rohingye kao pripadnike Mjanmara. Nazivali su ih Bengalcima. To se mora promijeniti”, istaknuo je.
Ako Mjanmar ne bude poštovao odluke Suda, slučaj bi mogao završiti pred Vijećem sigurnosti Ujedinjenih naroda. No Cadman upozorava na mogućnost da Kina ili Rusija ulože veto na eventualne mjere.
„Pojedinačne države mogu djelovati. Mogu uvesti sankcije, zabrane putovanja i druge mjere kako bi osigurale provedbu presude”, objasnio je.
Podsjetio je i da ICJ ne sudi pojedincima za kaznenu odgovornost, nego utvrđuje odgovornost država. Individualna kaznena odgovornost predmet je drugih sudskih postupaka.
Osim ograničenog postupka pred ICC-jem, koji se odnosi na zločine protiv čovječnosti povezane s prisilnim raseljavanjem, Cadman je spomenuo i postupak koji se vodi u Argentini na temelju univerzalne jurisdikcije.
„Gotovo je sigurno da će uslijediti i drugi postupci diljem svijeta. Ali velik dio provedbe ove presude ovisit će o diplomaciji”, zaključio je.
„Suočavamo se s globalnim sustavom nekažnjivosti”
U nastavku razgovora Cadman je upozorio na sve snažnije napade na međunarodne pravosudne institucije, posebno Međunarodni kazneni sud.
„Međunarodni sudovi su pod napadom. Govorimo o sankcijama koje je Trumpova administracija nametnula Međunarodnom kaznenom sudu, prijetnjama Međunarodnom sudu pravde i Ujedinjenim narodima”, rekao je.
Kao primjer naveo je i zasjedanje Skupštine država stranaka Međunarodnog kaznenog suda, koje se, prema njegovim riječima, održava u Haagu umjesto u New Yorku zbog problema s putovanjem u Sjedinjene Američke Države.
„Ono što imamo jest sustav globalne nekažnjivosti i stvaran nedostatak odgovornosti. U svojih 25 godina profesionalne karijere nikada nisam doživio razdoblje u kojem su nam snažni Ujedinjeni narodi bili potrebniji, a istodobno toliko nedostajali”, kazao je.
Priznao je da postoje opravdane kritike međunarodnih institucija, osobito zbog selektivne primjene međunarodnog prava.
„Postoji argument o selektivnosti i on je opravdan. Ne vidimo procesuiranje Sjedinjenih Američkih Država za zločine u Afganistanu. Nismo vidjeli ni odgovornost britanskih vojnika za zločine počinjene u Afganistanu i drugdje”, rekao je.
Posebno je kritizirao odnos američke administracije prema Međunarodnom kaznenom sudu, spomenuvši državnog tajnika Marca Rubija i njegove prijetnje toj instituciji.
„Kada imate moćnu državu poput Sjedinjenih Američkih Država, koja se nekoć smatrala svjetionikom ljudskih prava i međunarodne odgovornosti, a sada djeluje na takav način, kakvu to poruku šalje manjim autokratskim državama?”, upitao je.
Ocijenio je da je riječ o iznimno zabrinjavajućem razdoblju za nacionalnu i međunarodnu odgovornost te poštovanje međunarodnog poretka utemeljenog na pravilima.
„Moramo se što prije vratiti tim načelima. Ali trenutačno ne vidim svjetlo na kraju tunela”, rekao je.
Gambija i Južnoafrička Republika pokazuju da male države mogu mijenjati međunarodno pravo
Unatoč pesimističnoj ocjeni stanja međunarodnog pravosuđa, Cadman smatra da postupci protiv Mjanmara i Izraela pokazuju kako manje i manje moćne države preuzimaju inicijativu u obrani međunarodnog prava.
„Sebe nazivam pesimističnim optimistom. Kao međunarodni pravnik nastojite osigurati da vladavina prava i demokratska načela prevladaju”, rekao je.
Posebno je istaknuo ulogu Gambije, jedne od najmanjih i najsiromašnijih afričkih država, koja je odlučila pokrenuti postupak protiv Mjanmara.
„Vrlo mala i vrlo siromašna država poput Gambije odlučila se suprotstaviti Mjanmaru. Kasnije su joj se pridružile druge države, ali bio je to nevjerojatan pothvat za tako malu zemlju”, rekao je.
Naglasio je da Konvencija o genocidu obvezuje sve države, ne samo one koje neposredno počine genocid.
„Odgovornost ne snose samo države koje počine genocid. Odgovornost postoji i za one koje ih podržavaju, pomažu im, opskrbljuju ih oružjem i vojnom opremom, kao u slučaju Izraela. Sve države imaju odgovornost suprotstaviti se tome”, kazao je.
Značajnim smatra i postupak koji je pokrenula Južnoafrička Republika.
„Južnoafrička Republika, zemlja koja je izašla iz sustava apartheida, odlučila je osporiti postupanje druge države koju smatra sustavom apartheida. Mislim da je to posebno značajno”, rekao je.
Prema njegovim riječima, sve više manjih država preuzima ulogu koju velike zapadne sile ne ispunjavaju.
Spomenuo je postupak Nizozemske i Kanade protiv Sirije zbog sustavnog mučenja, u kojem je i sam sudjelovao, kao i ulogu Lihtenštajna u međunarodnim inicijativama za utvrđivanje odgovornosti za teške zločine.
„Mislim da ćemo toga viđati sve više. Manje i manje moćne države sada preuzimaju inicijativu ondje gdje velike zapadne države ne djeluju”, ocijenio je.
„Danas sam optimist zbog žrtava koje nisu odustale”
Na kraju razgovora Cadman je istaknuo da presuda protiv Mjanmara vraća dio povjerenja u međunarodni pravni sustav.
„Ona ponovno uspostavlja vjeru u sustav utemeljen na pravilima, u mogućnost da sud djeluje neovisno i nepristrano, bez političkog utjecaja. Zbog toga sam jučer i danas više optimist nego pesimist”, rekao je.
Dodao je da se nada nastavku takvog razvoja međunarodnog prava i odgovornosti država koje ga pokušavaju potkopati.
Posebnu zahvalnost uputio je žrtvama genocida nad Rohingyama i organizacijama koje ih predstavljaju.
„Danas sam optimist i duboko se divim svima koji su radili na ovom slučaju, posebno organizacijama žrtava Rohingya koje nisu odustale tijekom deset godina”, rekao je.
Prisjetio se i vlastitog iskustva rada sa žrtvama ratnih zločina na Balkanu i u južnoj Aziji.
„Uvijek me iznova zadivljuje otpornost žrtava i njihova odlučnost da nastave borbu. Upravo je to ono što me na kraju čini više optimistom nego pesimistom”, zaključio je Cadman u razgovoru za N1.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare